Krizna godina za medije je iza nas – donosi li 2026. odgovore

Ni najspremniji nisu mogli predvidjeti šta nosi 2025. za medije u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji, ali i drugdje. Godina na izmaku donijela je mnogo, previše promjena. Došle su odjednom i sa svih strana.

Iako su svijetu obilježenom brzim razvojem tehnologije, promjene konstanta medijskog razvoja, a redakcije u spomenutim zemljama naučene da se prilagođavaju novim okolnostima, improvizuju unutar ograničenih mogućnosti koje im stoje na raspolaganju i anticipiraju situacije koje im u pravilu ne idu na ruku, dogodilo se nekoliko udara – zajedno i pojedinačno u svakoj od posmatranih sredina – koji su ozbiljno uzdrmali medijsku scenu.

Od gašenja ključnih donatora, poput USAID-a, ekonomskih problema i pritisaka do tehnoloških promjena, medijski sektor našao se pred mnogim izazovima koji prijete njegovoj održivosti. Tražili su izlaz, cijelu godinu, kako bi očuvali poslovanje, zadržali profesionalni integritet, privukli publiku i osmislili poslovne modele koji će ih zadržati iznad površine uzburkane vode.

I uprkos svemu, možda i paradoksalno, u trenutku kada globalni medijski giganti posrću pod teretom vlastitih kompromisa u izvještavanju o genocidu u Gazi, male lokalne redakcije pokazale su više hrabrosti, dostojanstva i profesionalizma. Na ruševinama sistema u kojem su radili proteklih 30-ak godina, sada stoje možda zbunjeni i u zebnji, ali uspravni i možda po prvi put potpuno svoji.

Bosna i Hercegovina – 2025. kao godina promjene

Novinari su lakmus papir svakog društva. Svaka promjena, pogotovo negativna, u pravilu se uvijek prvo odrazi na medijima – bilo da je riječ o političkom zaokretu unutar zemlje, regionalnim previranjima ili nekoj globalnoj krizi koja se ukazala na horizontu. Tako su, recimo, posljedice odluke Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o povećanju minimalca, značajno pogodile i medije.

„Ova odluka donesena pretposljednji dan 2024. godine u momentu kada su već kreirani budžeti za 2025. godinu i usvojeni poslovni planovi, direktno je ugrozila oglašivače koji su nedostajuća sredstva za plaće nadomjestili upravo iz oglašivačkih budžeta, a samim tim i otkazivanjem marketinških ugovora koji su značajan udio izvora prihoda komercijalnih i privatnih medija“, ističe Albina Vicković, izvršna direktorica RTV Slon iz Tuzle.

Nedugo potom uslijedio je novi udar. U januaru 2025. još jedna odluka vlade, ovaj put američke, donijela je potres bez presedana. Ugašena je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID), koja je decenijama bila pouzdan oslonac nezavisnog novinarstva u državama poput Bosne i Hercegovine. U periodu tranzicije – koje tradicionalno obilježavaju nerazvijena ekonomija, te politička i pravna nesigurnost – strana je pomoć imala ključnu ulogu u razvoju informativnog pluralizma i izgradnji pouzdanog korektiva političkim akterima.

Donatorska zajednica u Bosni i Hercegovini se relativno brzo pregrupisala i kratkoročno uspjela nadomjestiti nastali jaz u finansiranju većine nezavisnih medija. Ipak, nije jasno koliko je taj model uopšte trajno održiv.

Urednica trebinjskog Direkt portala Nikolija Bjelica Škrivan navodi kako je u jednom trenutku najveći izazov bio opstanak njihove male redakcije.

„Moram spomenuti da nas je jedan donator i samoinicijativno podržao u kriznom periodu, što je nama zaista značilo, ne samo u tom finansijskom smislu, već je to bila i svojevrsna afirmacija našeg djelovanja. Za nas je mnogo značajna činjenica da neko misli na nas, da nismo sami i da prati naš medijski rad izvan zajednica iz kojih izvještavamo“, kaže Bjelica Škrivan.

Uz sve navedeno, domaći mediji nisu nikada prestali da se suočavaju s političkim i pravnim pritiscima, fragmentiranim tržištem oglašavanja, uticajem tehnoloških korporacija, pojavom umjetne inteligencije i širenjem generičkog sadržaja, manjkom povjerenja (i interesa) javnosti, digitalnim napadima, ali i hroničnim zamorom koji vlada u mnogim redakcijama.

Iznenadno gašenje Al Jazeere Balkans, koje je bez posla ostavilo više od 260 novinara i novinarki u Bosni i Hercegovini i okolnim državama, neizvjesna sudbina N1, Radija Slobodna Evropa i Glasa Amerike, te pitanje održivog finansiranja Javnog radio-televizijskog servisa BHRT dodatno pojačavaju osjećaj da je ova godina označila kraj jedne ere novinarstva u Bosni i Hercegovini.

Nema više luksuza čekanja

Bosanskohercegovački mediji više nemaju luksuz čekanja. Dok se karta donatorskih tokova preslaguje, a algoritam pokušava preuzeti primat u kreiranju novih sadržaja, preživljavanje medija više nije pitanje projekata, nego sistema. Stres test koji upravo prolaze nekima je poslužio kao prilika da naprave određene iskorake koje su dugo odgađali.

Nermin Mahmutović, direktor sarajevskog medijskog portala Fokus, kaže kako je njihov prioritet u ovom turbulentnom periodu bio održati kontinuitet i kvalitet proizvodnje relevantnog sadržaja. To je bilo moguće samo uz optimizaciju radnih procesa i stalne inovacije.

„Između ostalog, testirali smo programatske i direktne oglase, razvijali nove medijske formate i multimedijalni sadržaj, te istovremeno radili na partnerstvima i inicijativama koje doprinose stabilnijem poslovanju. Ovaj pristup nam je omogućio da bolje balansiramo interes publike, komercijalne aktivnosti i nezavisnost medija, te da postepeno gradimo održiviji model finansiranja za budućnost“, objašnjava Mahmutović.

U tom pogledu, uslovi u kojem postoje domaći mediji ne razlikuju se previše od uslova koji vladaju u drugim dijelovima svijeta. U svom izvještaju za 2025. godinu, koji prati stanje u 51 zemlji svijeta, Reuters Institute naglašava da u uslovima ekonomskih pritisaka, pada povjerenja i ubrzanih tehnoloških promjena, ključ opstanka medija treba tražiti u kombinaciji uredničkog integriteta i poslovne prilagodljivosti.

„Nažalost, poput drugih medija, morali smo smanjivati broj uposlenika te razviti dugoročni plan diversifikacije izvora prihoda, kao i prilagođavanja sadržaja koji plasiramo“, ističe Predrag Blagovčanin, glavni urednik portala Tačno. „S obzirom na to da video sadržaj ostvaruje najveći doseg kod publike, fokusiramo se na razvoj kanala za njegovu distribuciju sa ciljem monetizacije, ali i prilagođavanja sadržaja koji inače objavljujemo mlađoj populaciji. Razvojem video produkcije nadamo se da ćemo razviti i segment marketinga koji bi, prema našim projekcijama za narednu godinu, mogao značajno uticati na dugoročnu finansijsku stabilnost“.

Reuters Institute predviđa da nas očekuje period u kojem će medijska industrija i dalje trpjeti političke napade, ekonomske pritiske i tehnološke izazove. Povjerenje i vidljivost biće dodatno narušeni, očekuje se rast generičkog sadržaja, algoritamsko smanjenje dosega, te rast alternativnih ekosistema vijesti poput pojedinačnih kreatora sadržaja koji izlaze izvan klasičnih profesionalnih normi.

Strategija za novo doba

Era sigurnosti, ako je ta fraza u novinarskom svijetu ikada išta značila, nepovratno je iza nas. Realno je očekivati da će promjene koje nas čekaju biti sve brže i nepredvidivije. Najotporniji će biti oni koji razviju fleksibilnu strategiju, imaju jasnu viziju, autentičan sadržaj i lojalnu publiku. Diversifikacija finansijskih, distribucijskih i proizvodnih kapaciteta više nije projektna preporuka, nego uslov opstanka. Sve ono što se ne tako davno činilo kao zanimljiv eksperiment, danas je nova realnost.

U organizacijskom smislu, to znači mogućnost brzog restrukturiranja postojećih ljudskih i tehnoloških kapaciteta. Mediji će po strukturi vjerovatno sve više nalikovati startupima: mali multifunkcionalni timovi osposobljeni za rad u digitalnom okruženju uz izvrsno poznavanje analognih vještina tradicionalnog novinarstva. Takođe, već od ranije se nameće potreba udruživanja redakcija radi dijeljenja infrastrukture, tehnologije, pa i administracije. U novim okolnostima to je prirodan način rezanja paralelnih troškova i duplih funkcija.

Distribucijski gledano, vrijeme je da se fokus sa platformi vrati na publiku. Društvene mreže ne mare previše za najbolji interes javnosti, a primarni cilj algoritma je donijeti što veći profit tehnološkim korporacijama. U tom smislu, mediji već sada pronalaze alternativne načine komunikacije sa svojom publikom. Direktni kanali poput newslettera, podcasta i njegovanja korisničke zajednice već su uzeli maha u Bosni i Hercegovini. Pokazalo se kako broj posjeta nije garant opstanka, ali lojalna i angažovana publika itekako može biti.

U tehnološkom smislu, umjetna inteligencija je već u svakoj pori društvenog života. Redakcije koje nauče koristiti ove alate bez kompromitovanja profesionalnih i etičkih standarda, biće u velikoj prednosti. AI alati za transkripciju, prevođenje i produkciju vizualnih formata mogu značajno smanjiti troškove i povećati efikasnost bilo kojeg tima.

A sve se navedeno može izraziti u novcu: fleksibilnost organizacije, optimizacija posla, pametno biranje distribucijskih kanala i korištenje novih tehnologija zalog su otpornosti na buduće izazove. Održiv medijski model danas znači optimalnu kombinaciju svih faktora koji stoje na raspolaganju. Ipak, konačni test će proći samo oni mediji koji budu u stanju proizvesti društvenu vrijednost u pogledu povjerenja publike, relevantnosti sadržaja i profesionalne odgovornosti. Oni se mogu nadati da će biti sposobni privući i zadržati publiku, donatore i marketinške partnere.

Pitanje samoodrživosti medija u Srbiji urgentnije nego ikad

Strukturne potrese i potragu za novim modelima preživljavanja bilježi i medijska scena u Srbiji, gdje je prestanak dugogodišnje podrške postao okidač za urgentno preispitivanje samoodrživosti.

Iako je gašenje USAID-a i stopiranje projekata finansiranih iz fondova američke vlade ostavilo duboke posljedice na stabilnost medijskog sektora, nijedan medij u Srbiji nije prestao sa radom zbog toga. Ipak, njihovo funkcionisanje je znatno otežano.

Naglo uskraćivanje projektnih sredstava, od kojih su mnogi mediji većinski zavisili, učinilo je pitanje samoodrživosti urgentnijim nego ikad.

Trend „diversifikacije izvora prihoda“ suočio je medije sa različitim konceptima i razumijevanjima, dovodeći do potrebe za novim pristupom održivosti – posebno kontekstualizovanim za veće, komercijalne medije naspram malih i lokalnih.

„Nama je gašenje USAID-a bilo veliki šok jer su ta sredstva činila 20 odsto prihoda u ovoj godini i bez njih smo ostali preko noći“, prisjeća se Biljana Stepanović, osnivačica i generalna direktorka Business Info Group, koji izdaje časopis i portal Nova ekonomija.

Stepanović ističe da su se stabilizovali zahvaljujući podršci drugih donatora koji su pokrili razliku u ovoj godini, pa nisu morali da dijele otkaze ili uvode drastične mjere štednje. Uz to, uspjeli su da povećaju prihode od klijenata kroz različite oblike saradnje (oglašavanje, organizacija događaja, kreiranje sadržaja i slično) i zabilježe rast čitanosti i publike. Ipak, Stepanović upozorava da to i dalje nije garancija za dovoljno sredstava u 2026. godini.

„U narednoj godini će za medije biti ključno da na neki način počnu da generišu prihode od publike“, ističe Jelena Milošević, direktorka Fonda za ulaganje u medijski razvoj (MDIF) za Jugoistočnu Evropu.

Bez obzira na to da li će testirati paywall, članstvo, pretplatu ili neki drugi modalitet, Milošević naglašava da je kritično imati plan za scenario gubitka donatorskih prihoda za dvije godine: šta će biti ako ostanemo bez njih; šta je plan nakon toga?

Njen savjet je da prihodi od publike, ulaganje u tehnološki kadar i održivu IT podršku, kao i jača saradnja i dijeljenje resursa između medija predstavljaju ključnu šansu za veću održivost.

Buy Me a Coffee kao podrška

Lokalni online portal Magločistač iz Subotice aktivno radi na angažovanju publike.

„Naš rad možete podržati i tako što ćete nam kupiti kafu u visini od dva evra“, navodi se na njihovom sajtu, gdje su aktivni Buy Me a Coffee, Patreon i drugi kanali za donacije.

Mirana Dmitrović, projektna menadžerka te glavna i odgovorna urednica Magločistača, kaže da prihodi od publike u vidu donacija, zajedno sa komercijalnim aktivnostima, čine petinu godišnjih prihoda. Planiraju uvođenje digitalnog oglašavanja i veća ulaganja u marketing i odnose sa klijentima, ali nemaju sredstava za potrebne ljude i tehnološka unapređenja.

Magločistač u narednu godinu gleda sa neizvjesnošću. „Mi se prijavljujemo na sve pozive za donatorske projekte i to nam jedva omogućava da obezbedimo da nas tri zaposlene imamo minimalnu do prosečnu platu tokom godine“, ističe Dmitrović.

Dodaje i da administracija, pravna i regulatorna pitanja oduzimaju previše vremena. Zato su pokrenuli razgovore sa grupom medija iz regiona o dijeljenju resursa u oblastima digitalnog oglašavanja, mikroplaćanja i donacija.

„Trenutno većinu medija u regionu podržava jedan donator i mi ne možemo čekati da se i oni ugase ili povuku. Šta ćemo ako se to desi“, pita Dmitrović, naglašavajući da bi dijeljenje pravne i administrativne podrške sa partnerskim medijima pomoglo uštedi sredstava.

Balkanska alijansa za lokalne medije poziva na promjenu

Ova iskustva dijele mediji i profesionalci okupljeni u Balkansku alijansu za lokalne medije (Balkan Alliance for Local Media, BALM), skrećući pažnju na nekoliko detalja u svom Pozivu za promjenu.

U njemu se predlaže novo razumijevanje održivosti malih medija, koje u fokus stavlja projekte dugoročne podrške usmjerene na izvještavanje u javnom interesu i izgradnju zajednice – umjesto nerealističnih poslovnih modela zasnovanih na komercijalnim prihodima ili kratkoročnih birokratizovanih projekata koji blokiraju ionako male kapacitete i otežavaju primarni posao: informisanje građana.

„Mnogi mediji u našoj mreži rastežu svoje kapacitete preko svake granice u pokušaju da zarade neki novac van projekata – bilo na tržištu, prodajom oglasa ili iznajmljivanjem produkcijskih usluga, ili kroz pojedinačne donacije čitalaca, ali za ogromnu većinu to ne pokriva ni osnovne troškove. To nije neobično, jer ni mnogo veći mediji koji se vode interesom građana, ni u Srbiji ni na drugim mestima, ne uspevaju da budu finansijski održivi. Stari poslovni model je nestao, a novi se nije pojavio“, kaže Ilir Gaši, stručnjak za razvoj medija i regionalni koordinator BALM.

„Novinarke i novinari malih, lokalnih medija širom Balkana obavljaju posao od ogromnog značaja za svoje zajednice i zato ‘tržišna održivost’ ne sme biti uslov njihovog opstanka. Ako male lokalne redakcije, uz sve terete koje već nose – loši uslovi rada, pretnje, pritisci, bezbednosni rizici – teramo da ponesu i odgovornost za sistem koji ne funkcioniše, vrlo je jasno šta ćemo dobiti: gašenje medija i prazninu na lokalu, prostor u kome ostaju propaganda i glasine. Posledice toga osetiće prvo te zajednice, a onda i celo društvo – ali tada će biti kasno. Zato moramo naći drugo rešenje“, smatra Gaši.

Lokalni kontekst u Srbiji tokom 2025. godine obilježila je finansijska nestabilnost medija i pojačani politički pritisci, posebno nakon masovnih protesta izazvanih urušavanjem nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu, u kojem je smrtno stradalo 16 osoba.

Novinari su izloženi fizičkim napadima, prijetnjama, tužbama i kampanjama diskreditacije, dok su lokalni mediji posebno ranjivi zbog manipulacija u projektnom sufinansiranju i prijetnji na lokalu. Istovremeno, provladine televizije i tabloidi, oslonjeni na oglašavanje državnih institucija i subvencije, zadržavaju dominantan uticaj u kriznom političkom okruženju.

Kako izvući korist od oglašavanja

Regionalno tržište oglašavanja bilježi rast. Podaci Nielsena pokazuju da ulaganja u televiziju i dalje dominiraju, dok digitalno oglašavanje raste dvostruko brže. Radijsko oglašavanje ostaje stabilno, štampa nastavlja pad, a spoljašnje (out-of-home) oglašavanje predstavlja premium kanal dostupan uglavnom velikim brendovima.

Uprkos rastu, lokalni mediji imaju najmanje koristi: podaci za Srbiju organizacije IAB (Interactive Advertising Bureau) koja postavlja standarde i objavljuje podatke o digitalnom oglašavanju, pokazuju da local display – ulaganja u domaće portale – stagnira ili opada, jer većina budžeta odlazi platformama kao što su Google i Meta. Slični obrasci važe i u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, gdje oglašivači često biraju srpske televizije zbog šireg dometa.

„Ovo nije tržište, ovo je test izdržljivosti“, kaže Biljana Stepanović, objašnjavajući da je Nova ekonomija povećala komercijalne prihode zahvaljujući „gerila marketing“ pristupu.

„Nas neće agencije bliske vlastima i zato najčešće radimo sa kompanijama direktno“, dodaje Stepanović, naglašavajući da ključ uspjeha leži u tome što marketing i redakcija „rade i sede zajedno“, čuvajući uredničku politiku kao prioritet.

Marketinški stručnjaci predlažu za narednu godinu veći fokus na kvalitetan sponzorisani sadržaj, gdje brendovi sve manje insistiraju na skupoj produkciji – prihvatljivi su i jednostavni video formati snimljeni mobilnim telefonom sve dok donose rezultate.

Potencijal leži i u nativnom oglašavanju, plaćenom oglasu koji po formatu, tonu i strukturi liči na redakcijski sadržaj, ali je jasno označen kao komercijalni. Kreiranje takvog sadržaja uspijeva jedino kada uredništvo ima finalnu riječ, što čini sinergiju marketinga i redakcije – poput one u Novoj ekonomiji – ključnom za medije sa komercijalnim prihodima.

Crnogorski mediji između javnog interesa i tržišne isplativosti

Kad je u pitanju Crna Gora, na tržištu koje broji gotovo 630.000 potencijalnih konzumenata medijskog sadržaja djeluje više od 200 medija. Svi oni, tokom 2024. godine (za godinu na izmaku nema kumulativnih podataka), uprihodovali su 56 miliona eura što je značajan porast u odnosu na 2020. kad su prihodi iznosili 41,7 miliona eura. Međutim, iz Sindikata medija upozoravaju da značajan procenat tih prihoda pripada javnom emiteru, Radio Televiziji Crne Gore, koja je tokom 2024. godine prihodovala 22,7 miliona eura, uglavnom iz državnog budžeta.

„Ostale grupe medija čije finansije pratimo u svojim istraživanjima (lokalni javni emiteri, privatne radio stanice, dnevna i periodična štampa, portali, agencije) zabilježile su, zbirno gledano, pozitivno poslovanje. Izuzetak su privatni TV emiteri koji su, na nivou grupe, prošlu godinu završili u minusu. Ako gledamo pojedinačno, od ukupno 14 TV stanica, samo četiri su godinu završile pozitivnim rezultatom“, ukazala je Tijana Radulović iz Sindikata medija.

Zanimljivo je, pojasnila je, i to što su upravo štampani mediji, o kojima se govori kao o medijima koji globalno gube značaj, ostvarili najbolji poslovni rezultat u 2024. godini.

Opisujući tu situaciju, Marijana Kadić-Bojanić, izvršna direktorica Televizije Vijesti, kaže da je medijsko tržište u Crnoj Gori „malo, fragmentisano i finansijski ograničeno“.

„Broj medija je veći nego što tržište realno može da iznese, dok istovremeno raste konkurencija digitalnih platformi koje odvlače i publiku i oglašivače. Ključni problem je to što značajan dio ukupnih prihoda dolazi iz javnih izvora, što privatne medije čini izrazito osjetljivim na političke i ekonomske promjene“, ocijenila je Kadić-Bojanić.

Osvrnula se i na poziciju Javnog medijskog servisa za kojeg kaže da je u privilegovanom položaju.

„Iznos sredstava koji se izdvaja iz budžeta građanki i građana za RTCG veći je od ukupnih prihoda cjelokupnog crnogorskog medijskog tržišta, a pritom zakon omogućava javnom servisu da ravnopravno učestvuje u tržišnoj utakmici za oglašivače sa komercijalnim medijima. Takav model dodatno narušava tržišnu ravnotežu“, smatra Kadić-Bojanić.

Na udaru oni koji imaju najveći javni interes, a najmanju tržišnu isplativost

Prethodni period i u Crnoj Gori obilježio je i povlačenje pojedinih donatora, prvenstveno iz Sjedinjenih Američkih Država. Radulović ocjenjuje da je to najviše pogodilo one koji imaju najveći javni interes, a najmanju tržišnu isplativost.

„Kvalitetno i profesionalno novinarstvo, a posebno istraživački rad, specijalizovane emisije, tematski portali ili rubrike, ne korespondiraju sa logikom klikova, pregleda i brze zarade, zbog čega takvi sadržaji teško privlače oglašivače i ne mogu da se takmiče sa ‘lakšim’, komercijalno atraktivnijim formama“, navela je Radulović.

Kadić-Bojanić pojašnjava da donatori nikada nisu bili ključni izvor za osnovno funkcionisanje komercijalnih medija, ali je saglasna da jesu bili presudni za istraživačke projekte, specijalizovane emisije, cross-border saradnje, edukacije članova i članica redakcija, digitalne inovacije.

„Brojni programi za nezavisne medije, civilno društvo i demokratsko upravljanje su zaustavljeni ili odgođeni, a procjene govore o stotinama miliona dolara blokiranih ili ukinutih grantova za nezavisne medije i watchdog organizacije širom svijeta. Sa druge strane, dio tradicionalnih evropskih donatora se povlači ili smanjuje prisustvo, a važni međunarodni monitoring i istraživački programi (poput godišnjih analiza stanja medija i slobode izražavanja) se gase ili umanjuju“, upozorila je Kadić-Bojanić.

U praksi to znači i da se prostor za finansiranje ozbiljnih, dugoročnih projekata smanjuje, a da istovremeno raste zavisnost od državnog i lokalnog oglašavanja, političkih kampanja i kratkoročnih komercijalnih prihoda.

Male redakcije, opterećeni novinari, nedostatak edukacije

Takva atmosfera direktno utiče na uslove i atmosferu u kojoj novinari rade. Radomir Kračković, glavni i odgovorni urednik Televizije Vijesti iz Podgorice, kaže da je u Crnoj Gori riječ o malim redakcijama, opterećenim novinarima, ali i nedostatku specijalizacija, obuka i treninga.

„Veliki izazov predstavljaju i pokušaji političke kontrole, napadi na novinare, ali i činjenica da se zvaničnici i političari sve više okreću samopromociji na društvenim mrežama, umjesto da odgovaraju javnosti na pitanja iz njihove nadležnosti preko medija koji i jesu posrednik između zvaničnika i javnosti, ali i jedan od ključnih korektiva u društvu. Jedan od glavnih problema ostaje činjenica da preko polovine novinara u Crnoj Gori prima plate koje su niže od državnog prosjeka i to direktno utiče na njihovu motivaciju i kvalitet rada“, pojasnio je Kračković.

I za Kadić-Bojanić to je recept za rast pritisaka, autocenzure i tabloidizacije, jer je stvaranje kvalitetnog sadržaja skupo zbog toga što „traži vrijeme, veći broj novinarki i novinara po temi, pravnu podršku, data analitiku, saradnju sa kolegama iz regiona“.

„Bez grantova i projektnih sredstava, redakcije često nemaju kapacitet da takve projekte finansiraju isključivo iz tržišnih prihoda. Rezultat je prelazak na jeftine formate – dnevne političke izjave, studio emisije bez istraživačkog rada, preuzimanje sadržaja i saopštenja umjesto terenskog rada“, naglasila je Kadić-Bojanić.

Izvršni direktor BIRN-a Crna Gora Vuk Maraš smatra da je u takvoj situaciji ključna podrška Evropske unije, koja mora pomoći Crnoj Gori i regionu da dobije bitku sa propagandističkim glasilima.

„Teško će se kompenzovati ukoliko Evropska unija ne uradi mnogo više kako bi se pobrinula da crnogorski mediji, kao što je to slučaj sa drugim medijima u zemljama članicama EU, imaju efikasan pristup fondovima. Crna Gora, na žalost, trenutno nema bilo kakav konkurs za EU projekte, iako se očekuje da do 2026. završi pregovore, a da 2028. ili 2030. i postane članica. Što se više donatora povlači iz Crne Gore ili gasi, to će pomoć EU biti potrebnija“, naveo je Maraš.

„Naravno, organizacije moraju da se snalaze i tu se otvaraju određene druge donatorske linije koje nijesu ranije postojale, ali zaista je to minorno u odnosu na sve ove donatore koji su se povukli ili se povlače zbog činjenice da se Crna Gora demokratizuje i da joj je sve manje potrebna pomoć stranih partnera“.

Mediji na raskrsnici

Sagovornici iz Crne Gore su saglasni da smanjenje novca nesporno utiče na budućnost kvalitetnog i profesionalnog novinarstva. Govorili su i o perspektivama, pa Kadić-Bojanić govori o dva scenarija.

„Prvi je negativan: dalji pad donatorskih sredstava, nastavak zavisnosti od netransparentnog javnog oglašavanja, jačanje partitokratske kontrole kroz kontrolu budžetskih tokova, dodatno tabloidizovanje i trivijalizacija sadržaja. U tom scenariju opstaće oni koji su politički i ekonomski ‘pravilno’ umreženi, dok će profesionalni mediji biti gurani u geto ili u hroničnu finansijsku agoniju“, upozorila je Kadić-Bojanić.

Drugi scenario, prema njenom mišljenju, oslanja se na jačanje medijskih sloboda kroz novu medijsku legislativu i evropsku perspektivu Crne Gore.

„Ključni uslov za bolju perspektivu je diverzifikacija prihoda: razvoj digitalnih pretplata, membership modela, crowdfunding kampanja, partnerstava sa publikom i biznis zajednicom koja razumije da nezavisni mediji nijesu trošak, nego uslov za zdravo društvo i tržište. Bez toga, ostaćemo u permanentnom ‘preživljavanju’, a ne razvoju“, naglasila je Kadić-Bojanić.

U Sindikatu medija su mišljenja da mediji danas „preživljavaju“ zahvaljujući slabo plaćenim radnicima, a ne tržištu.

„Medijski sistem koji počiva na niskim zaradama i generalno lošim radnim uslovima sigurno neće proizvesti kvalitetne i motivisane profesionalce niti dobar medijski sadržaj. S druge strane, ulaganje u ljude, stabilne redakcije i realno vrednovanje rada jedini je put ka profesionalnom novinarstvu, a samim tim i medijima koji mogu da prežive bez stalnih kriza“, ocijenila je Tijana Radulović.

Kračković ukazuje i da država direktno može pomoći medijima da poboljšaju poslovanje, a jedan od načina je Fond za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija koji je u Crnoj Gori uspostavljen 2020. godine.

„Fond direktno omogućava nova zapošljavanja, poboljšanje kvaliteta programskih sadržaja, donosi znatno više sadržaja od javnog interesa i u privatnim medijima, što i jeste njegova osnovna svrha. Djelimično, ali ne i dovoljno, doveo je i do snaženja istraživačkog novinarstva u pojedinim reakcijama. Fond za medijski pluralizam dobiće na značaju još više u narednim godinama, jer će iznos novca biti znatno veći i mediji će moći da više i bolje planiraju“, ocijenio je Kračković.

Budućnost opisuju kao izazovnu, ali vjeruju da će kvalitetno novinarstvo uvijek biti na cijeni. A da bi mediji mogli da budu profesionalni, zaključili su, neophodni su stabilni i nezavisni izvori prihoda, ali i odgovorni vlasnici koji će se voditi javnim interesom, a ne različitim političkim ili ekonomskim interesnim grupama.

Medijska scena na prijelomnoj tački

Zaključno, gašenje USAID-a i širi pritisci na medije u 2025. godini ogolili su duboke strukturne probleme održivosti, pokazujući da univerzalni recepti „tržišne samoodrživosti“ ne funkcionišu za sve.

Veći mediji mogu preživjeti pametnim spajanjem uredničkog kredibiliteta sa komercijalnim mogućnostima poput nativnog i sponzorisanog sadržaja, dok mali i lokalni zahtijevaju drugačiji pristup: dugoročnu donatorsku podršku usmjerenu na javni interes, dijeljenje resursa, direktne donacije publike i manje birokratije.

Bez razdvajanja ovih pristupa i prepoznavanja javne vrijednosti lokalnog novinarstva, rizikuje se trajna praznina u informacionom prostoru, koji lako mogu popuniti propaganda i dezinformacije, sa nepopravljivim posljedicama po demokratiju i lokalne zajednice.

U konačnici, ako smo išta naučili iz 2025. godine, onda je to da iz kolapsa velikih sistema najveće šanse imaju male, fleksibilne i hrabre redakcije koje proizvode originalan i relevantan sadržaj – one koje su spremne da se prilagode i promijene, prije nego ih promijeni neko drugi.