19. jul 2019.

Portal kao brza zarada

Facebook stranice imaju ulogu dijeljenja linkova članaka dok sami portali i platforma Google služe za zaradu.

Zbog loše ekonomske situacije i nedovoljno poslova, mnogi bh. građani, pogotovo mladi, pokreću portale i, predstavljajući se kao mediji, putem oglašavanja ostvaruju dodatnu ili jedinu ekonomsku dobit. Pokrenuti portal i uspostaviti platformu za oglašavanje je prilično jednostavno i jeftino, dok oglašavanje najčešće funkcioniše putem Google AdSense platforme, a zarada se obračunava na osnovu posjećenosti portala.

Zarada od digitalnog oglašavanja u kontekstu profesionalnih medija kojima oglašavanje predstavlja jedan od izvora prihoda potpuno je legitimna, ali u kontekstu anonimnih portala, uzimajući u obzir način na koji funkcionišu, predstavlja zloupotrebu, a gotovo uvijek i kršenje mnogih prava, pravila i zakona.

Posebno su problematične takozvane “farme portala”, razvijene mreže portala i Facebook stranica koje objavljuju i prenose mnoštvo dezinformacija kako bi postigli što veću popularnost i od nje zaradili. Jedan od takvih portala je “Novi.ba” koji prednjači u broju različitih Facebook stranica koje koristi za dijeljenje sadržaja jednog portala sa nekoliko poddomena. Taj anonimni portal koristi ukupno 58 Facebook stranica koje imaju ukupno 6,7 miliona pratitelja. Tako se putem Facebook stranica koje nose zanimljive, zabavne i ponekad neetične nazive, dolazi se do puno većeg broja ljudi.

Mnogo je primjera naziva stranica koje govore o ljubavnim citatima, receptima, nazivima gradova, imenima javnih ličnosti i raznim drugim temama a koje broje desetine i stotine hiljada pratitelja. Strategije koje se koriste kako bi se došlo do što većeg broja pratitelja i korisnika portala, pored naziva stranica, sadrže različike oblike i legitimnih ali i manipulativnih pristupa. Jedan od njih je postavljanje fotografija poznatih ličnosti, često političara, sa pitanjima, odnosno naredbom korisnicima da u komentarima ostavljaju svoje mišljenje. Drugi pristup je dosta banalniji. U pitanju je objavljivanje sadržaja u kojem je poziv na akciju označavanje drugih osoba u komentare, čime se dolazi do nove publike. Dijeljenje sadržaja je čest poziv na akciju putem različitih oblika – linkova, fotografija i video snimaka. Sa druge strane, postoje i primjeri objavljivanja fotografija osoba sa invaliditetom, uz pasus teksta u opisu u kojem se navodno prikazana osoba u prvom licu obraća informacijom da slavi rođendan i željom za čestitkama – što donosi ogroman broj komentara. Zabavni i čisto humoristični sadržaj je također dobra strategija za podizanje interakcije sa publikom. Upravo je interakcija ključna s obzirom na to da značajno doprinosi podizanju dosega objava i broja ljudi kojima se prikazuju objave takvih stranica.

U takvom razvijenom biznisu, tačnost objavljenog sadržaja nije važna.

Dezinformacije dolaze sa anonimnih portala

Portali koji predstavljaju glavni izvor dezinformacija u online prostoru u Bosni i Hercegovini a čije uredništvo niti vlasništvo nije poznato, prepoznajemo kao anonimne portale. Njihova aktivnost stvara virtuelni “ekosistem” u kom dezinformacije velikom brzinom dolaze do jako široke publike, s obzirom na njihovu intenzivnu proizvodnju sadržaja i značajan domet na društvenim medijima na kojima se koriste raznim, često vrlo neetičkim praksama. Potpuno anonimni portali, koji su često mnogo popularniji na društvenim mrežama od “stvarnih medija”, u osnovi postoje iz dva razloga:

  1. U prvom slučaju je riječ o portalima koji su nastali iz političkih razloga, čiji su vlasnici politički subjekti. Oni postoje isključivo zbog plasiranja poruka: pozitivnih vijesti o jednoj strani, odnosno političkoj opciji koju promovišu, i negativnih poruka gdje se portal koristi kao sredstvo napada na političke protivnike pisanjem negativnih vijesti i optužbi na njihov račun. Takvi portali imaju čvrst izvor finansiranja i njima nije potreban niti bitan novac, a anonimnost se u tim slučajevima koristi kao način da se izbjegne javna kritika i odgovornost za takvo postupanje.
  2. U situaciji u kojoj više od 60 posto mladih nema posao i u kojoj je pristup internetu neregulisan i gotovo neograničen, pojavio se i ekstremno veliki broj potpuno anonimnih portala koji imaju isključivo jednu svrhu – zaraditi što više novca od reklama, klikova i oglašavanja. U drugom slučaju, riječ je dakle o portalima koji postoje iz ekonomskih razloga, čiji su vlasnici nezaposleni mladi, nezaposleni generalno ali i zaposleni nezadovoljni položajem i primanjima, a koji postoje isključivo zbog ekonomskog profita. Vlasnicima takvih portala nisu bitne poruke koje šalju, standardi profesije, pravila oglašavanja niti etički principi, nego isključivo količina novca koju će zaraditi putem digitalnog oglašavanja.

“Farme portala” – mreža za veću zaradu

Pored činjenice da postoji jako veliki broj anonimnih portala koji proizvode i prenose manipulativan sadržaj i dezinformacije, ali i drugi problematičan sadržaj poput govora mržnje i kršenja ljudskih prava, postoji i značajan broj više uvezanih portala u mreže i grupe koje su u vlasništvu jedne ili nekoliko osoba. Princip funkcionisanja takvih mreža je jednostavan: jedan portal i jedna Facebook stranica putem koje se dijeli sadržaj mogu donijeti određenu količinu ekonomske dobiti, ali ukoliko bi postojalo 5, 10, 20, te čak u nekim slučajevima i više od 60 portala, uvezanih sa desetak Facebook stranica i grupa, dobit bi se značajno uvećala. Upravo na tom principu izgrađen je cijeli ekosistem i biznis model koji je široko rasprostranjen u Bosni i  Hercegovini, a tim portala “Raskrinkavanje” taj fenomen prepoznaje kao “farme portala”. “Farme portala” su mreže web i Facebook stranica koje vode jedne na druge i  na kojima se po pravilu nalaze portali koji izgledaju kao mediji, to jest informativni portali. Iako se na takvim stranicama mogu naći članci koji izgledaju kao vijesti, iza njih zapravo ne postoji nikakva redakcija niti novinari/ke koji pišu za njih. Jedina svrha njihovog postojanja je ostvarivanje zarade, te su stoga prepuni reklama. Sam sadržaj takvih stranica može se podijeliti u dvije kategorije:

  1. tekstovi, snimci i drugi sadržaji preuzeti iz medija ili drugih sličnih portala;
  2. lažne vijesti i dezinformacije koje se izmišljaju kako bi zainteresovale posjetitelje/ke da kliknu na stranicu.

Facebook kao osnovni motor

Iako je Google taj koji nudi platformu za iznajmljivanje i otkupljivanje prostora za oglašavanje i zaradu putem tog procesa i koji vjerovatno nosi i najveću odgovornost i krivicu za nedovoljno djelovanje na polju suzbijanja zloupotreba, Facebook je osnovni kanal komunikacije i dijeljenja informacija na internetu među stanovništvom BiH, pa tako i osnovni pokretač “farmi portala”.

Pored portala Novi.ba i njegovih pratećih stranica, portal “BH dijaspora” također donosi jedan zanimljiv primjer strategije kojima se koriste vlasnici anonimnih portala. Naime, Facebook stranice koje nose imena poznatih ličnosti koriste se za dijeljenje linkova portala “bhdijaspora.net”. U ovom konkretnom slučaju su u pitanju stranice koje nose naziv “Podrška Senadu Hadžifejzoviću”, koja broji više od 60.000 pratitelja. Pored Senada Hadžifejzovića, “BH dijaspora” “podržava” i Enisa Bešlagića. Tačnije koristi stranicu “Podrška Enisu Bešlagiću” za dijeljenje svojih linkova, koja ima više od 70.000 pratitelja. Facebook stranica “VW Golf Mk” koja broji 25.000 pratitelja, u svom opisu navela je portal “BH dijaspora” čije linkove redovno dijeli, baš kao i stranice “Dnevna doza vize za budućnost” i “Bosnians in Australia-BiH Dijaspora”.

Facebook stranice imaju ulogu dijeljenja sadržaja – linkova članaka – dok sami portali i platforma Google služe za zaradu. Veći broj portala znači množenje zarade. U slučaju “farme” u čijem se centru nalazi Facebook stranica “Sarajevo Grad”, te još tri stranice, postoji više od 22 različita portala koji su postojali i koji postoje od 2011. do danas a koji su međusobno povezani. Svi oni nose vrlo slične nazive i izgledaju potpuno isto, a svakodnevno objavljuju dezinformacije. U jednom slučaju je tim “Raskrinkavanja” utvrdio da jedna osoba u svom vlasništvu ima skoro 70 različitih portala.

Strategije rada u smislu tipa sadržaja su razne. Od svakodnevnog izmišljanja saobraćajnih nesreća sa smrtnim ishodima, do nacionalističnog senzacionalizma u naslovima pri prenošenju članaka iz stvarnih medija, izmišljanja dodatnih ili promjena postojećih dijelova stvarnih vijesti i izjava, izmišljanja događaja, kopiranja naziva i izgleda stvarnih medija, objavljivanja tekstualne pornografije, klasične žute štampe i slično. Ono što je poražavajuće jeste činjenica da ponekad sadržaj takvih izvora završi čak i na stranicama novinskih agencija.

Poražavajući je i nivo medijske i informatičke pismenosti kao i kritičkog razmišljanja, zbog kojeg sve nabrojane strategije i manipulacije dolaze do prilično uspješnih rezultata u praksi. Cjelokupna situacija utječe i na stvaranje generalne negativne slike o medijima, brisanje linije između stvarnih medija i anonimnih portala, doprinosi sivoj ekonomiji, te navikava stanovnike BiH da su dezinformacije, manipulacije i neetičan sadržaj normalna pojava, što je vjerovatno i najopasnija posljedica.

Internet prostor, neregulisan

U BiH ne postoje zakonske regulative niti gotovo bilo kakvi okviri vezani za internet. Ne postoji registar online medija niti postoje zakoni koji bi definisali transparentnost vlasništva i način funkcionisanja online medija. Ovakva situacija u praksi ne pogađa samo medije nego i ostale aspekte i aktere u procesu korištenja interneta, poput političke promocije i izbornih zakona, intelektualnog vlasništva i autorskih prava, te mnoge druge. Tako je na primjer Centralna izborna komisija BiH pred oktobarske izbore izjavila da su “društvene mreže siva zona”, te tako poručila političkim subjektima u kampanji da mogu raditi šta god žele. I ne samo na društvenim mrežama nego i na online medijima, a prekršena su gotova sva izborna pravila – od preuranjene kampanje do kršenja izborne šutnje.

Autorska prava su također česta tema kada se govori o internetu i zakonskim okvirima u BiH. Činjenica je da većina korisnika interneta u BiH nema autorska prava za posjedovanje operativnih sistema, drugih programa na računarima, te kolekcija albuma, serija i filmova koje posjeduju. Ukoliko bi to sve bez plaćanja prava posjedovali u nekoj od EU zemalja, za to bi platili prilično visoke kazne, ili bi se u protivnom morali kriti sakrivanjem IP adrese i biti jako pažljivi te živjeti u strahu. Stanovnici BiH, iako vjerovatno nisu toga svjesni, u ovakvoj situaciji imaju jedan od najslobodnijih pristupa internetu. S obzirom na to da ne postoje zakonske regulative koje bi štitile autorska niti bilo koja druga prava, niti državna represija u smislu ograničavanja pristupa internetu kao što je to slučaj u mnogim zemaljama, pristup internetu u BiH je neograničen, te u jednu ruku anarhičan.

No, vratimo se na online medije. Dok se Regulatorna agencija za komunikacije bavi elektronskim medijima, online mediji su polje koje je definisano principom samoregulacije koje implemetira Vijeće za štampu, a koje čine upravo online mediji. S obzirom na to da ne postoji nikakva vrsta registra online medija niti regulativa vezanih za transparentnost generalno, u istoj situaciji se nalaze i stvarni, legitimni mediji koji imaju izdavače, kancelarije i novinare, sa potpuno anonimnim portalima koji ne mare za etiku ili bio kakve standarde.

U bazi platforme “Raskrinkavanje” koja se bavi analizom i provjerom istinitosti medijskih izvještaja i koja postoji od decembra 2017. godine, trenutno se nalazi više od 1.100 profila različitih online medija i portala. U bazi se nalaze i mediji iz regiona, te mediji kojima nije moguće utvrditi vlasništvo i lokaciju, ali koji su objavljivali vijesti koje su vezane za BiH ili su bile čitane i dijeljene u BiH. To znači da je 1.100 različitih portala objavilo bar jedan članak koji je tim platorme “Raskrinkavanje” analizirao, ocijenio i utvrdio da sadrži lažnu ili manipulativnu informaciju. U istraživanju o dezinformacijama u online prostoru koje je objavilo UG “Zašto ne” koje je izdavač portala “Raskrinkavanje”, a koje je obuhvatilo godinu dana istraživanja i uzorak od 477 online medija i portala, 68 posto udjela u uzorku su upravo potpuno anonimni portali.

Porast broja anonimnih portala koji se predstavljaju kao mediji jedan je od glavnih problema u online medijskoj sferi u BiH. Takve portale u jednu ruku ne možemo zvati medijima s obzirom na to da nemaju izdavače, redakcije, kancelarije, impressume niti novinare, ali u drugu ruku i možemo ako posmatramo formu koju koriste u svom radu te broj ljudi do kojih dolaze njihove informacije ali i način na koji se one plasiraju.

Gdje je rješenje?

Koliko ukupno postoji online medija i portala u BiH, ili u regionu, nemoguće je utvrditi. Pitanje je koliko će i zakon o transparentnosti vlasništva online medija koji se priprema, istinski i praktično riješiti cjelokupan problem. U digitalnom svijetu u kojem ne postoje granice i u kojem jedan dio portala (server) može biti u jednoj državi, domena ili naziv zakupljeni u drugoj, vlasnik lociran u trećoj a administrator stranice u četvrtoj, kao što je primjer sa Facebook stanicom i portalom“Originalno”, te u kojem je sloboda osnovni princip i u kojem je anonimnost moguća, uzimajući pritom i efikasnost djelovanja bh. institucija – teško je doći do kvalitetnog rješenja. U situaciji u kojoj više od 60 posto mladih nema posao a rijetko ko da nema pristup internetu, teško je doći do kvalitetnog rješenja. U društvu u kojem novinari, profesori, vjerski službenici, studenti i nezaposeni roditelji imaju potrebu posjedovati anonimni portal kako bi mogli doći do ekonomske dobiti, teško je doći do istinskog i kvalitetnog rješenja ovog problema koji je istovremeno i medijski, i tehnološki, i socijalni i politički, i ekonomski. Potreban je efikasan i ozbiljan rad cjelokupnog društva, uključujući i državne institucije, i medijsku i akademsku i zajednicu, kao i civilno društvo.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje definisan je Zakonom o javnom informisanju, koji u članu 38. kaže: „Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo“. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.

Send this to a friend