Iako su ostale da se završe još neke administrativne procedure, želim da najavim povlačenje sa mesta odgovornog urednika filmskog i stranog serijskog programa Radio-televizije Srbije. U petak (14.8.2026.) sam predao sve svoje beleške i dokumentaciju, a još ranije sam sastavio program do kraja avgusta.
Odmah da raščistimo dve stvari. Nisam smenjen. Nisam tužio RTS. Naglašavam ovo da bih zaustavio glupe glasine, buduće i sadašnje. Još od Vidovdana kada sam stavio tačku, tražio sam da budem premešten sa funkcije urednika na svoj titlerski zanat.
Ne slažem se sa načinom poslovanja, pa mi se samim tim ne dopada program koji tako nastaje i nisam želeo ni formalno da budem deo toga. Iz moje perspektive, ukoliko više ljudi odlučuje o programu i terminima, za šta je urednik na sve načine odgovoran i imenom stoji iza toga, onda to obesmišljava funkciju urednika, ali odgovornosti ostaju. Pošto se ja kao (opet ta reč) odgovorni urednik filmskog i stranog serijskog programa ne uklapam u kolektiv, onda nema druge nego da se sklonim i bavim se nečim drugim. Tome bih mogao dodati i zamor posle trinaest godina ovog posla i manjak želje da sad jurišam na vetrenjače i isterujem svoju volju. Dosta je bilo. I tako, rukovodstvo RTS-a mi je izašlo u susret. Štaviše, osim prevođenja/titlovanja, radiću još neke poslove u okviru Filmske redakcije poput praćenja licenci, najava, itsl. Sve dokumente u vezi sa redakcijom predao sam, po sopstvenom zahtevu, glavnoj i odgovornoj urednici Zabavnog programa Sandri Perović. I to je to, došlo je vreme motanja kablova, a ko je očekivao sada aktuelno kmečanje nad sudbom kletom i upiranje prstićem, od mene ga neće ni čuti ni videti. Doduše, u ostatku teksta na više mesta koristim reč „nažalost“; ali tako je kako je, konstatujem, ne lamentujem, ne foliram se i ne glumim žrtvu.
Dakle, dragi narode Srbije i vi ćaci,
Kako to bogovi lepo urede, sad u septembru meni su dve godišnjice – okruglo 40 godina u medijima i punih 13 godina vođenja Filmske redakcije RTS-a. Funfact: Rale Zelenović je takođe bio urednik 13 godina i ne znam sad ko je za koliko meseci tu bio duže ili kraće, ali to je rekordan period. Što se broja emitovanih filmova tiče, tu sam apsolutni rekorder, ni broja im se ne zna. Da podvučem crtu.
Redakciju filmskog i stranog serijskog programa preuzeo sam 2013. godine, nije preterano reći, devastiranu. Bio je to veoma težak period za RTS, sa zalihama programa na minimumu s malo mogućnosti da bude plaćen, čak su i plate kasnile. Redakcija je taj period premostila ugovorima sa dugačkim grejs periodima, velikim brojem rata i uz pomoć Marketinga. Međutim, već od 2018. kupovine filmskog programa više nisu opterećivale naredne godine. Nažalost, zbog sve manjeg budžeta, od oko 2023, ta praksa se vratila, mada – gotta give credit when credit is due, znam da se trenutno ulažu ozbiljni napori da se ovo sredi.
Uveo sam premijere digitalno restauriranih jugoslovenih filmova, tretirajući ih kao stvarne premijere, iako je reč o filmskim klasicima. Filmska redakcija je prva ili među prvima uvodila tehnološke inovacije gde je RTS zaostajao (digitalizacija, 16h9 format, itd).
Uveo sam velike cikluse slavnih režisera. Odstupajući od dotad dominantnog „best of“ pristupa, RTS je prikazivao kompletne ili skoro kompletne filmografije. Na taj način predstavljeni su Emir Kusturica, Fransoa Trifo, Ingmar Bergman, Serđo Leone, Andrej Tarkovski, Sergej Ajzenštajn, Aki Kaurismaki, Aleksandar Sokurov, Andrej Zvjagincev, Ken Louč, Vim Venders, Kšištof Kišlovski, Frenk Kapra, Vong Kar-vaj, Lars fon Trir, Mario Bava, Erik Romer, Akira Kurosava i Alfred Hičkok. Ajde de, za ovog poslednjeg je emitovan „samo“ skoro čitav američki period, ali je broj manjih ciklusa režisera i glumaca ogroman, nisam ih čak ni beležio.
Jedinistvenost filmskog programa RTS-a jeste „pogađanje“ Oskarovaca prikazivanjem u danima oko ceremonije. Pošto je Jutjub kupio svetska prava za prenose dodele Oskara od 2029. godine, toliko o tome, nažalost.
Dugo je RTS, posle Kinoteke, imao „pod istom kapom“ najveći broj „domaćih“ (srpskih i jugoslovenskih) filmova na raspolaganju. Imali smo pod licencom čitave kataloge skoro svih jugoslovenskih studija. Na moju veliku žalost, dnevni termin za „domaći“ film je ukinut i sada, pošto je katalog Avala filma prodat drugde, takvo dostignuće više nije moguće.
Vratio sam koncept filmskih maratona, od kojih su najistaknutiji oni novogodišnji, na RTS2, za gledaoce koji ne žele da gledaju zabavne novogodišnje programe. Neko vreme su funkcionisali mini-maratoni na RTS2, subotom strani, nedeljom „domaći“ filmovi. Zbog gore navedenog nedelja je ukinuta, a filmove su istiskivali drugi sadržaji.
Jedno vreme Filmska redakcija je redovnim terminom radnim danima pokrivala segment programa koji je od svih televizija imao samo RTS, a to su dugometražni autorski dokumentarni filmovi. Postojao je i termin za takve srpske dokumentarce. Kako se budžet smanjivao, tako je i to (eto i poslednjeg „nažalost“) ukinuto, mada termin i u drugačijem obliku postoji, ali za dokumentarne serije koje ne pokriva Filmska redakcija. Zanimljivo, ali najžešće negativne reakcije najviše su privlačili baš ti dugometražni dokumentarci.
Termin klasičnog filma radnim danima uveče na RTS1 uveden je nedavno i još uvek je nezaokružen. Za klasični film je neko vreme postojao dnevni termin, tamo gde je potom išao „domaći“. Ovi potonji imali su, razumljivo, veće rejtinge, ali čvrsto stojim iza stava da bi RTS trebalo da ima stalni termin za klasike.
Bez lažne skromnosti, radio sam ovaj posao u doba najsnažnije konkurencije. Kablovski kanali doživeli su svoj zenit, a uspon su napravile striming platforme. U takvim uslovima, sa uobičajenim internim saplitanjima, ometanjima, pritiscima, pretnjama i otimanjima, posao sam odradio kako sam odradio, pa neka priča ko šta hoće.
Dobrih filmova ima i biće, evo večeras ide „Gladijator“, sutra Play Misty For Me, Klint Istvud iz najslavnijih dana, itd.
Molim lažne dušebrižnike, a prepoznaće se, da me ne zivkaju sad i smaraju lažnom brigom. Znali smo se i ranije, sad se znamo još bolje. Ovde leži mudrost. Račvasti jezik je surogat za uspešno pregovaranje. Lukavost je surogat za inteligenciju. Sujeta je surogat za ponos.
Amat victoria curam.
Grozev: Vrednost FSB izveštaja o zvučnom oružju je nula, duboko je uvredljiv za svakog ko kritički razmišlja
Filmovi o novinarima i za novinare
Deset medijskih sporazuma za „zajedničku budućnost” sa Kinom, zemljom cenzure i progona novinara
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.