16. nov 2026.

Treba li raspustiti javni servis: Nema rešenja preko noći, izvinjenja koja smo čuli ne znače ništa

Nakon izborne pobede Studentske liste, javnost je podeljena po pitanju reformi RTS i RTV. Mišljenja se kreću od potpunog gašenja i novog zapošljavanja do kadrovskih promena „u hodu“, međutim medijski eksperti upozoravaju da bi revolucionaran pristup stvorio nove probleme.

Vest da je bivši prezenter televizije Pink Vukašin Katić postao novo lice Radio-televizije Srbije pokrenula je lavinu nezadovoljstva u javnosti, budući da su odmah nakon izborne pobede Studentske liste građani razumeli da je počelo vreme preko potrebnog čišćenja javnih servisa od osoba koje su neprofesionalnim radom izgubile pravo da se nazovu novinarima.

 

Preletanje Katića posebno je uznemirilo duhove nakon spontanih unutrašnjih promena koje su momentalno nakon izbora 25. oktobra pokrenute u Radio-televiziji Vojvodine, kada su sindikat „Nezavisnost“ i radnici RTV koji se godinama bore unutar firme za etičko izveštavanje, praktično smenili urednički vrh ove kuće i postavili profesionalce koji se nisu obrukali tokom karijere. Direktor RTV Goran Karadžić, sa kojim su pregovarali o smenama, ostavku je dao malo kasnije.

Totalno gašenje bi bilo pogrešno?

Na pitanje „kako urediti javne servise“ ne postoji kratak i jednostavan odgovor, međutim docent Filozofskog fakulteta u Novom Sadu na Odseku za medijske studije i urednik Fake News Tragača Stefan Janjić ističe da bi njihovo totalno gašenje i početak od nule bili pogrešni.

„Moj stav nije rigidan. Pročitao sam dosta stavova ljudi čije mišljenje cenim, a koji smatraju da javne servise treba ukinuti i onda početi ispočetka. To mi deluje kao revolucionarni čin koji ne vodi računa o nekim birokratskim aspektima, o tome šta znači otpustiti toliki broj ljudi, razvlačiti se po sudovima… To ne bi mogla biti mera sprovedena preko noći, a uključivala bi ljude koji, sve i da su hteli, nisu mogli da utiču na kvalitet informativnog programa“, kaže Janjić.

Naš sagovornik podseća da postoje i ljudi koji se ne bave novinarstvom, administrativni radnici i spremačice i pita da li i oni treba da ostanu bez posla da bismo stvorili međuprostor u kojem stvaramo novi javni servis.

„Takođe, činjenica je da postoji puno ljudi u drugim programskim sferama koji su svoj posao radili vrlo odgovorno i profesionalno, da ti bude na ponos što je tvoj javni servis, posebno u oblastima nauke i kulture. Onda se pitam, i kada bi došli do toga da formiramo novi javni servis, da se svi mogu prijaviti putem konkursa, koji je to obim dokumentacije i čime neki novinar koji je tamo prethodno radio dokazuje da je bio profesionalan, ko procenjuje te kompetencije u okviru koji nije ni na koji način podložan kvantifikaciji, pa da se utvrdi neki broj bodova. Mislim da bi to bila noćna mora“, podvlači on.

Janjić kaže da bi lično od tog posla digao ruke, jer ne zna kako bi se tako obiman posao uopšte uradio. Po njegovom mišljenju, rešenje je stroža urednička kontrola, a ne „dodvoravanje Studentskoj listi koje viđamo ovih dana“.

„Ima svakako vrednih stvari, projekata, ljudi i emisija koje treba sačuvati na javnim servisima, a kada je reč o urednicima koji su u nekoj meri uticali da taj progam bude negledljiv i očajan, tu je jedini model smena. Ali vidim na Tviteru da su ljudi jako protiv toga, želeli bi da se javni servisi ugase i krene sve od početka. I sad, na primer, neko predloži za direktorku Ljubicu Gojgić, koja je sve vreme radila vrlo odgovorno i profesionalno i bila je jedna od retkih kojoj je dozvoljeno da poziva goste i sa jedne i sa druge strane. Ona je dokaz da u javnim servisima trenutno postoje ljudi u koje možemo imati poverenja, bez kretanja od početka“, ističe Janjić.

Naš sagovornik kaže da osim pristupa viđenog u Mađarskoj, a koji se tiče isključivo informativnog programa, ne zna ni za jedan primer uređivanja javnih servisa u svetu kojeg bi Srbija mogla da prepiše i primeni na RTS.

Sa njim je saglasna i novinarka, asistentkinja na istoj medijskoj katedri i članica Radne grupe za izradu radne verzije Nacrta zakona o javnim medijskim servisima 2024. Sanja Kljajić. Njoj ne smetaju predlozi da se javni servisi sravne sa zemljom, ali do sada nije čula od predlagača takve ideje niti jedno izvodljivo rešenje kako bi se to izvelo.

Bez svog dinara, RTS i RTV su na uzici vlasti

Kljajić ističe da nje jednostavno ugasiti ni nevladinu organizaciju, a kamoli tolike ustanove kao što su javni servisi.

„To nije dobro rešenje na nivou principa, jer ako bi sve razgradili nisam sigurna da bi se ponovo izrodilo, to je velik, mukotrpan proces, jednako kao izvođenje reformi. Imajući u vidu da su promene već krenule iz samih javnih servisa, ovde posebno stavljam naglasak na RTV koji se godinama borio iznutra i to moramo pozdraviti, mislim da je ovde neophodan proces „vetinga“, kako smo ga nazvali u nekim dokumentima, ili postojanje komisije koja bi utvrđivala odgovornost za kršenje profesionalnih i etičkih standarda.

Prema njenim rečima, tako bismo utvrdili ko je ponaosob kršio standarde i videli da li su ti ljudi zaslužili da ostanu na javnom medijskom servisu, a paralelno sa tim neophodno je završiti izmene Zakona o javnim medijskim servisima koje su počeli 2024. godine.

„Tada smo čuli od ministra informisanja Dejana Ristića da je na zahtev ministra finansija Siniše Malog naglo završen rad te radne grupe i zato smo dobili zakon koji u suštini nije loš, ali ima manjkavosti na kojima treba raditi“, podvukla je ona.

Komentarišući zahteve studenata FDU, da RTS objavi „dosijee“ 50 zaposlenih kao informaciju od javnog značaja i bez namere da se nekome preti, Kljajić napominje da svi mi zajedno moramo da se naviknemo da su studenti i Studentska lista sada najveći politički akter i nosilac političke moći.

„Kao takvi, studenti novinarstva bi morali da objasne ostalim studentima da su javni servisi nezavisni i da odgovaraju građanima. Potpuno je legitimno tražiti dokumentaciju novinara javnih servisa, a volela bih da znam odakle dolazi ta potreba za dokumentacijom i šta su sa njom nameravali. Jer, da jedna nova politička sila radi reformu javnih servisa i rešenja novinara ponaosob, mislim da šalje pogešnu poruku“, navodi Kljajić.

Naša sagovornica smatra da su medijska zajednica, profesionalna zajednica, udruženja, organizacije i departmani na kojima se izučava novinarstvo, dovoljno snažni i da imaju ekspertizu da poguraju javne servise u reforme.

„Nema potrebe da to radi novi, veoma moćan politički akter, da ne bi na kraju zapali u sve probleme u koje zapadamo sve ove godine“, konstatuje ona.

Sanja Kljajić nije sigurna da bi studenti trebalo time da se bave, budući da su i sami rekli na javnom servisu da ne očekuju da im se novinari ulizuju i ona očekuje da će to biti njihov stav prema javnim servisima, za koje smatra da ne mogu raditi normalno bez sopstvenih prihoda.

„Njima bi prvo trebalo omogućiti stabilno i nezavisno finansiranje. To je ono što smo propustili sa izmenama zakona 2024, zato što je država u moru populističkih odluka donela i onu da se ostane na pretplati koja nije dovoljna i tako vlast drži javne servise na uzici. Podsećam, tada je opozicija pozivala na ukidanje pretplate. Ne, nije nam to potrebno, već da pomognemo javnim servisima da dođu do finansijske stabilnosti koji bi im onda omogućila institucionanu nezavisnost“, kaže Kljajić.

Naša sagovornica upozorava da ukoliko kao društvo odlučimo da javne medijske servise treba gasiti, moramo biti svesni da onda informisanje u potpunosti prepuštamo privatnom sektoru.

Transformacija javnih servisa, a ne devastacija

Šefica Odseka za medijske studije novosadskog Filozofskog fakulteta Smiljana Milinkov svesna je činjenice da je naše društvo pretrpelo teško nadoknadive štete zbog višegodišnje, a u nekim slučajevina i višedecenijske instrumentalizacije brojnih medija za potrebe vladajućih stranaka. Međutim, različite manipulacije, širenje neistina, targetiranje gotovo svakog kritičkog glasa, autocenzura i ignorisanje javnog interesa, i dalje nisu dovoljan razlog da javne servise naprosto ukinemo i krenemo iz početka.

„Nije ništa novo ukoliko se kaže da smo davno prešli crvene linije ugrožavanja medijskih sloboda, a u svemu tome ogromnu odgovornost imaju naši javni servisi, RTS i RTV, prevashodno nečinjenjem i ignorisanjem uloge javnih servisa u jednom društvu a ona svakako nije ‘državotvorna’ u smislu da treba da budu glasnogovornici vlasti“, napominje ona.

Naša sagovornica smatra bi bila neka vrsta kosmičke pravde da ovo društvo krene iz početka, da se i javni servisi podižu na novoj, zdravoj osnovi, kao što je bio slučaj u Grčkoj, Španiji, gde je došlo do potpunog gašenja jednog sistema i podizanja novog. To, kako konstatuje, deluje kao privlačno rešenje.

„Mnogi to populistički već zagovaraju. Ono čega se ozbiljno plašim je da je naše društvo toliko devastirano, sa vrlo niskim nivoom medijske pismenosti, da vrlo lako možemo da osvanemo sa idejom da nam javni servisi nisu ni potrebni. Takođe, svedočimo da pojedini mediji i dalje funkcionišu po starom, šire neistine i mržnju, te je važno sačuvati svaki prostor za plasiranje istinitih, procereih, objektivnih, pravovremenih informacija“, objašnjava Milinkov.

Milinkov kaže da je trenutno najefikasnije rešenje za javne servise temeljna transformacija, koja bi podrazumevala da svi oni koji su kršili zakon, profesionalne i etičke standarde, morali da odgovaraju za to.

„Izvinjenja koja smo imali priliku da čujemo ne znače ništa, čak ni personalne promene ne znače ništa ukoliko ne postoji svest šta znači izveštavanje u interesu svih građana i građanki. Tolerancija, dijalog, zaštita ljudskih prava, kultura i etika javne reči i zaštita dostojanstva su osnovni zadaci, pored istinitog i pravoremenog informisanja. Puno je posla pred nama, nema rešenja preko noći ali demokratsko društvo ne može da se zamisli bez slobodnih medija, a javni servisi bi trebalo da budu deo te slobode“, zaključuje Smiljana Milinkov.

 

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend