Učestvovao sam sredinom oktobra 2000. godine u tom istorijskom dogovoru da se svi novinari opet nađu pod istim krovom, sa te adrese su me moji prijatelji iz „Pragme“ čak osam puta predložili za Nagradu grada Beograda za novinarstvo (konačno sam je i dobio 2012), tu već godinama sa polaznicima Novinarske škole Udruženja novinara Srbije razgovaram o vestima…
A pre tačno četvrt veka, u julu 1994. godine, tadašnji predsednik UNS-a Kosta Krainčević nije dozvolio da u toj zgradi održimo svečanost povodom završetka Novinarske škole „Vremena“, iako smo se sve dogovorili sa tadašnjim zakupcem Kluba novinara (sjajan restoran u prizemlju, čiji je prostor kasnije pretvoren u bankarsku poslovnicu).
Neko mu je došapnuo da su to „mladi soroševci“, a život je namestio da je jedan od polaznika bio i sadašnji predsednik UNS-a Vladimir Radomirović. Starost je izgleda kad u nekoj važnoj zgradi imaš više uspomena nego što ona ima spratova.
Novi rijaliti na Pinku pred presudu za ubistvo Slavka Ćuruvije: Ponižavanje žrtve i relativizacija tragedije novinara koga je ubila država
Kako u najezdi laži i gubitka poverenja u medije osnažiti informisanje u interesu građana i svest o značaju pouzdane vesti
Bezdušna ružičasta jutra: Televizije se naslađuju brutalnostima koje mame gledaoce - REM ih još hvali
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.