O konkretnom slučaju ništa više ne znam osim onoga što se piše i čuje, a to nije dovoljno, nije ni pouzdano.
Ne kažem ni da je kriv niti da nije.
To ostaje za sud.
Ipak, nezakonito je objavljivanje punog imena i prezimena pa čak i fotografija osobe koja je tek privedena zbog neke sumnje odn. prijave za krivično delo.
To se u pravu zove „pretpostavka nevinosti“.
Ovde je pak na delu inkvizicioni sistem pretpostavke krivice.
Po zakonu se do pravosnažne presude podrazumeva nevinost okrivljenog.
U praksi kod nas redovno već prvog dana po privođenju mediji pišu o privedenom kao zločincu i to je gotova stvar.
Svi dnevni listovi objavili su na naslovnim stranama pune lične podatke Miroslava A.: fotografiju, puni identitet, okolnosti pod kojima je kako oštećena/oštećene navode počinio delikt.
Tabloidi u ime naroda već prvog dana traže skalp.
Svi se zgražavaju nad krivicom koju su eto novinari već dokazali i presudili.
Ponavljam, prema zakonu se za maloletnika objavljuju inicijali a za punoletno lice ime i inicijal prezimena a u zagradi godine života.
Fotografije se ne smeju objavljivati, eventualno one na kojima se identitet ne može razotkriti.
To se u Srbiji ne poštuje kako od tabloida tako i od ozbiljnih medija.
Na Radio Beogradu je u nedelju u vestima najpre pročitano saopštenje policije gde se navodi kako je „M. A.“ priveden, da bi odmah potom usledila saopštenja iz nekih ministarstava u kojima se otkriva puni identitet osumnjičenog a potom i pun identitet njegove navodne žrtve koja ga tereti.
Pa gde je tu zakonitost, gde je tu elementarno poštenje i čast?
Mnogi su se zaleteli, mnoge ličnosti iz branše.
Ono, istina je da oni kao insajderi dobro znaju kako stvari stoje unutar te profesije, iznuđivanje seksa je poprilično rasprostranjeno u tom (polu)svetu.
Tako se bar priča po čaršiji.
Konačno, i veliki Hičkok je ucenjivao neke glumice da bi im dodelio uloge koje će ih proslaviti, ali to ne znači da je takvo ponašanje prihvatljivo.
Trebalo bi da se svi zapitamo a šta ako je ovo probni balon?
Priča o nekom „političaru“, „članu svih vlada“.
Šta ako je to samo fora, pripremanje terena.
Šta ćemo reći ako se sutradan dve-tri žene koje su nekada profesionalno imale kontakt sa nekim od sadašnjih opozicionih političara budu setile kako ih je dotični silovao pre 10-15 godina?
Hoćemo li poverovati?
Hoće li im sudsko veće poverovati na golu reč?
Tabloidi će sigurno poverovati, u to ne treba sumnjati.
Ali tako se ne stiže do uređenog pravnog sistema i pravne sigurnosti za sve.
Autor je književnik i publicista
Bezdušna ružičasta jutra: Televizije se naslađuju brutalnostima koje mame gledaoce - REM ih još hvali
Izveštavanje o Srebrenici jula '95: Nevladini mediji nisu znali da li da veruju, režimski slavili zločince
Deset istraživačkih priča koje svaki građanin Srbije treba da pročita
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.