Dnevnik koji niko u Srbiji nije smeo da štampa uprkos ponuđene primamljive cene našao je štampare u Osijeku, a povećani troškovi ditribucije nisu uticali na njegovu nisku cenu. Time je epopeja okončana, pomislio bi neko željan novog štampanog medija koji treba da popunjava vakuum stvoren dubokom polarizacijom postojećih. Vara se.
Uzalud sam juče tražio primerak „Nove“. Nema. Konačno sam se našao na kiosku gde od ranije znam prodavačicu. Dobijamo samo tri primerka, a od jutros ne znam koliko hiljada sam mogla da prodam. Čujem da je tako svuda. I još nam je rečeno da budu što manje primetne.
Vlast je direktivno razrezala tiraž. Tri komada, i dosta. Pošto je izgubila bitku oko štampanja novine, rešena je na dobije bitku oko njene prodaje. Čista sabotaža. Srpsko medijsko minsko polje, a naprednjaci i njihov predsednik nastaviće da sagovornicima iz Evropske unije trabunjaju o slobodi medija. I još će reći da niko nije zabranio „Novu“. Sramota!
Novi rijaliti na Pinku pred presudu za ubistvo Slavka Ćuruvije: Ponižavanje žrtve i relativizacija tragedije novinara koga je ubila država
Grozev: Vrednost FSB izveštaja o zvučnom oružju je nula, duboko je uvredljiv za svakog ko kritički razmišlja
Šta čeka medije u 2024: Ugovor sa đavolom ili otpor - pa šta bude?
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.