Kako je Kancelarija za KiM podsetila, oni su 21. avgusta 1988, oteti na putu Orahovac – Velika Hoča, dok su bili na radnom zadatku i krenuli da izveštavaju o otetim monasima iz manastira Sveti Vrači u Zočištu.
„Njihovi otmičari do danas nisu identifikovani i kažnjeni, a porodice otetih novinara, kolege i cela javnost, 25 godina čekaju na istinu i pravdu, što predstavlja još jednu mrlju na obrazu onih koji su pozvani da se staraju o pravdi i vladavini prava u pokrajini“, navodi se u saopštenju.
Kancelarija za KiM navodi da su Đuro Slavuj i Ranko Perenić oteti „zato što su radili svoj posao, ali pre svega zato što su Srbi, a njihova otmica trebalo je da pokaže preostalim Srbima u Orahovcu, ali i na celom Кosovu i Metohiji, kakva sudbina čeka srpski narod u pokrajini“, kao i da je spomen obeležje, postavljeno na putu Orahovac – Velika Hoča, na mestu gde su poslednji put viđeni Đuro Slavuj i Ranko Perenić, do sada rušeno osam puta.
U saopštenju se podseća da nisu rasvetljene ni druge otmice i ubistva novinara na Кosovu i Metohiji.
„Ljubomir Кnežević, novinar prištinskog Jedinstva i dopisnik Politike, otet je 6. maja 1999. kod Vučitrna, Aleksandar Simović, novinar i prevodilac, nestao je 21. avgusta 1999. u Prištini, Marjan Melonaši, novinar srpske redakcije Radio Кosova, nestao je 9. septembra 2000. u Prištini, Momir Stokuća, fotoreporter, ubijen je 21. septembra 1999. u porodičnoj kući u centru Prištine, Mile Buljević, radnik obezbeđenja u Televiziji Priština, kidnapovan je juna 1999. ispred Izbegličkog centra u Prištini“, navodi se u saopštenju.
Šta je pseudonovinarstvo: Nadrinovinari i ostali Vučićevi(ći)
Izveštavanje o Srebrenici jula '95: Nevladini mediji nisu znali da li da veruju, režimski slavili zločince
Deset istraživačkih priča koje svaki građanin Srbije treba da pročita
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.