
O najsmrtonosnijem mesecu za novinare u novijoj istoriji, zastrašujućim uslovima pod kojima izveštavaju reporteri, bez kojih svet ne bi znao šta se u ratu Izraela protiv Hamasa događa, za Cenzolovku govori poznati palestinski novinar Valid Batravi

Iza leđa medijske zajedinice i radne grupe koja je radila na izmenama ključnih medijskih zakona, tokom noćne sednice nadležnog skupštinskog odbora prihvaćen je amandman koji rijalitije briše iz zakona, a zaštitu maloletnika od neprimerenog sadržaja i nasilja u ovim programima prebacuje na akte koji nemaju zakonsku snagu

Ubistva Slavka Ćuruvije i Milana Pantića i dalje nekažnjena, nema presude ni pet godina posle paljenja kuće Milana Jovanovića. Istovremeno rastu pritisci institucija, novinari su meta za odstrel kako medija pod patronatom vlasti tako i samih političara. U toj atmosferi novinari ne mogu bezbedno da rade svoj posao u interesu javnosti, rekla je direktorka Slavko Ćuruvija fondacije Ivana Stevanović povodom Dana nekažnjivosti za zločine protiv novinara

Bilo bi zgodno prebrojati koliko su puta kritičari vlasti u tabloidima proglašeni bolesnicima i neprijateljima. Stotine ili hiljade puta? Onda zamisliti te tzv. novinare koji idu okolo i hiljadu puta urlaju upiru prstom i urlaju „bolesnik, bolesnik”, „izdajnik, izdajnik”! Jasno je kakva bi njihova dijagnoza bila. Ali kakva je dijagnoza društva u kome oni urlaju sa glavne medijske scene i čuju se u milionima domova? Ovog puta su se zakačili za Rašu Nedeljkova, programskog direktora CRTE, te Igora Bandovića i Bojana Eleka, koji vode BCBP

To je pokušaj pritiska, to su vam te SLAPP tužbe. To nije samo pritisak na mene, nego i na kolege koje posao obavljaju profesionalno. Ova tužba je upozorenje i za njih i za mene, ali verujem da to neće uroditi plodom, kaže za Cenzolovku Vuk Cvijić. Visoki funkcioner SNS i branilac okrivljenog za proizvodnju droge u Jovanjici Vladimir Đukanović traži od Cvijića 1,1 milion za duševne bolove, a samo taksa za tu tužbu je viša od 27.000

Mesecima posle isteka roka Vlade Srbije, Ministarstvo informisanja prvi put je odgovorilo na više puta ponovljene zahteve Cenzolovke o ispunjavanju zahteva vlade nakon majskih masovnih ubistava. Tvrdi da je zaključak vlade o regulisanju nasilja u medijima ispunilo sada, usvajanjem medijskih zakona. Član radne grupe koja je radila na izmenama zakona Rade Veljanovski kaže da je na ovim predlozima počelo da se radi u februaru, da to nema veze sa majskim zločinima

I tužilaštvo i policija godinama unazad su znali za veze žandarma Nenada Vučkovića sa kriminalcima, ali su okretali glavu. A onda novinarima KRIK-a zapovednim tonom narede da dostave kompletan materijal koji imaju o Vučkoviću, što mnogo više liči na pritisak i pretnju i novinarima i njihovim izvorima nego na pretnju organizovanom kriminalu

Bilo ih je tačno trinaestoro. Ali nije to bila Tajna večera – niti je bila tajna, niti se služila večera. Čak je i vreme za taj obrok odavno prošlo. U sitnim noćnim satima, dok je većina građana Srbije spavala, Odbor za kulturu i informisanje, sa svojih 13 članova, sastao se da se (ne)složi s odlukom vlade da skoro sve pristigle amandmane na oba medijska zakona odbije. U naredna skoro tri sata (!) pričalo se o i Šešelju, Đilasu&Šolaku, zakonu iz 1998, zakonu iz 2009, medijskim servisima… i sve je to izgledalo – ovako

In cooperation with the OSCE Mission to Serbia and the Royal Norwegian Embassy in Belgrade, the Permanent Working Group for the Safety of Journalists (PWG) visited Norway from 16 to 18 October meeting numerous institutions and organizations dealing with media freedom and the safety of media workers.

Knjiga kontroverzne američke autorke koja citira jutjub snimke, opskurne blogove, pa čak se obračunava sa komičarima, a koju su naučnici dobrano ismejali, dobila je 2019. srpsko izdanje zahvaljujući – ne, nije šala – Mašinskom fakultetu u Beogradu. S takvim eminentnim izdavačem, knjiga „Hemijski tragovi, HAARP i potpuna dominacija na planeti Zemlji” autorke Elane Frilend, koja „razotkriva” upotrebu famoznog HAARP-a i „objašnjava” još famoznije „kemtrejlse”, ubrzo je postala gotovo „sveto pismo” domaćih medija

Novosađanin Uglješa Bokić, javnosti poznat od kada je prošle godine stao na stranu aktivista na Šodrošu, pa je po kazni, posle skoro 10 godina rada u policiji, prebačen na drugo radno mesto, za Cenzolovku objašnjava kako je nemoć da bilo šta promeni bio razlog za tako veliku životnu odluku: da napusti siguran državni posao i baci se u veoma neizvesnu avanturu bavljenja novinarstvom