16. avg 2022.

Raznovrsnost medijskog izveštavanja o LGBT+ populaciji

Snaga jednog medija ogleda se u mogućnosti da vrši uticaj na ponašanje i stavove pojedinaca i grupa. Snaga ne mora nužno ići uz kvalitet medijskog izveštavanja i upravo zbog tog raskoraka snage i kvaliteta nužno je redovno posmatrati medijsko izveštavanje o osetljivim društvenim grupama. U čemu se ogleda „osetljivost“ društvene grupe, koji su uzroci tome, šta društvo može da učini da grupu osnaži upravo u oblastima gde je najosetljivija, samo su neka od pitanja kojima bi mediji mogli da se rukovode prilikom odabira tema za izveštavanje.

Foto: Usplash

Raznovrsnost medijskog izveštavanja o LGBT+ populaciji posebno je značajno pratiti u godini održavanja Europrajda u Beogradu, koja se takođe poklopila sa godinom održavanja predsedničkih i parlamentarnih izbora, pa se samim tim moglo očekivati i da će značajni politički akteri iznositi svoje stavove o ovim pitanjima tokom kampanje.

U okviru analize raznovrsnosti medijskog izveštavanja o LGBT+ populaciji obrađeno je 70 tekstova, koliko je od početka 2022. godine objavljeno na tri portala – RTS, N1 i Blic, a odabir je izvršen na osnovu uloga koje svaki od medija ima u društvu – RTS kao javni servis, N1 kao medij koji je u više medijskih istraživanja ocenjen kao profesionalan i Blic kao jedan od najčitanijih portala u Srbiji već godinama.

Medijski prioriteti

Nasilje, stigmatizacija i pretnje LGBT+ populaciji tema je koju mediji najčešće biraju i u okviru toga tematizuju i univerzalna ljudska prava koja se u ovakvim slučajevima krše. Izveštava se o pojedinačnim slučajevima napada, ubistvima koja se dešavaju u inostranstvu, zakonima kojima se krše ljudska prava, a LGBT+ populacija stigmatizuje, takođe u inostranstvu.

Analizirani mediji su objavljivali članke, kao i reagovanja predstavnika organizacija, medijskih udruženja i Poverenice za ljudska prava povodom homofobnih inicijativa i govora mržnje predstavnika političkih partija i obrazovnih institucija u Srbiji. Reakcije su se dešavale povodom izjave Vojislava Šešelja kojom je poistovećivao homoseksualnost sa bolešću, targetiranja gej populacije kao odgovorne za prenošenje majmunskih boginja, koje je činio između ostalih i portal RTV-a, kao i povodom poređenja LGBT+ osoba sa „stokom za klanje“ koje je učinio Sulejman Ugljanin (da navedemo samo neke primere).

S obzirom na pozicije moći iz kojih se izgovara direktan govor mržnje i stigmatizacija, može se zaključiti da je nedostajalo medijske inicijative kojom bi se objasnila pogrešnost ovakvih izjava. U slučaju objavljivanja samo osuda nadležnih institucija i zainteresovanih organizacija, bez obrazlaganja pogrešnosti, održava se jaz, koji sigurno postoji u društvu u kom je i dalje visok prag netolerancije, o čemu svedoči i uverenje Šešelja i Ugljanina da će njihove izjave biti dobro primljene kod nekih građana (inače ih ne bi izjavili).

Značaj izveštavanja o ovakvim temama ogleda se u javnom dokumentovanju postojanja napada i zločina uzrokovanih društvenom stigmatizacijom i predrasudama. Istovremeno, podatak da je ova tema najzastupljenija u izveštavanju sva tri portala, govori o tome da postoji medijska sklonost svođenja identiteta LGBT+ populacije u javnom diskursu na identitet žrtve.

Tema koja je bila druga po zastupljenosti u analiziranim medijima, više odražava uređivačku politiku medija, nego što može da pruži sliku opšteg medijskog trenda u izveštavanju o LGBT+ populaciji. Tako portal N1 bira teme koje se tiču ljudskih prava, ukazujući na prava koja su i dalje uskraćena LGBT+ osobama, neophodnoj izmeni zakonodavstva, ali i o institucijama i uticajnim ličnostima, borcima za LGBT+ prava. Portal RTS-a kao drugi prioritet bira izveštavanje o paradama širom Evrope i najave Europrajda u Beogradu, nijednim člankom ozbiljnije ne tematizujući povod i motiv organizovanja Parade, već isključvo faktografski izveštavajući o aktuelnim događajima. Portal Blica je za drugi prioritet izabrao temu zabave, popularne kulture i estrade, prenoseći izjave poznatih ličnosti kojima se podržavaju istopolne zajednice, sloboda izbora emotivnih partnera, kratke priče o LGBT+ aktivistima, umetnicima, i tome slično. Iako nijedan tekst objavljen na portalu Blica ne odražava negativan stav prema LGBT+ osobama ili zajednici, kao primeri loše prakse uočeni su senzacionalistički klikbejt naslovi koji aludiraju na negativan odnos prema LGBT+, kao na primer naslov teksta objavljenog petog avgusta:

Snimio je gej poljubac sa Milošem Timotijević i NASTAO JE HAOS U JAVNOSTI Glumac sada priznaje: „Bilo je više glupo nego hrabro“

da bi se u tekstu ispostavilo suprotno, odnosno da se osuđuje negativna kritika javnosti, a da se izjava „Bilo je više glupo nego hrabro“ odnosi na glumčevo iznenadno prihvatanje uloge. S obzirom na to da senzacionalizam zahteva kako populizam, tako i kontroverznost, može se zaključiti da je Blic ovakvim naslovom, koketirao sa generalnim sentimentom auditorijuma i usmerio čitaoce ka negativnoj reakciji aludirajući na, uslovno rečeno, priznavanje glumca da je snimanje gej poljupca bio „glup postupak“, da bi se tek daljim čitanjem teksta publika izbavila iz kontroverze i usmerila ka netolerisanju osude javnosti.

Malo priče o važnim temama

Analiziranim portalima je nedostajalo tema kojima bi se doprinelo prevazilaženju prepreka, nepoznanica i nerazumevanja koje opstaju kada se pokrene tema LGBT+ populacije. Predstavljanje rezultata istraživanja o iskustvima roditelja LGBT+ dece u Srbiji kroz intervju koji je objavljen na portalu Blica sa psihološkinjom, autorkom istraživanja, predstavlja jedini primer medijske inicijative zabeležen na sva tri portala. Istovremeno, ovo je bila tek jedna od dve teme zabeležena tokom analize, kojom se osvetljavaju izazovi u porodičnim odnosima pre i nakon obznanjivanja rodnog identiteta ili seksualne orijentacije. Može se zaključiti da je kako za porodice, tako i za medije ovo tema koja se i dalje tabuizira i ostavlja za privatna četiri zida. Ipak, upravo mediji imaju mogućnost da učestalijim objavljivanjem kvalitetnih priča i informacija, prekinu tabuizaciju i tako posredno stvore bezbedno i tolerantno okruženje u kom je seksualna orijentacija nešto što se po potrebi saopštava, naspram trenutnog stanja u kom se ona „razotkriva“ ili „priznaje“.

S obzirom na to da neprihvatanje različitosti jedan od uzroka ima i u nerazumevanju, nepoznavanju i neshvatanju suštine problema, može se zaključiti da mediji nisu uradili dovoljno da pruže dodatne informacije, daju glas onima u čije ime govore osobe koje ih ne prihvataju, čak im i prete, niti su u dovoljnoj meri tragali za novim perspektivama i temama koje javnost i dalje ne prepoznaje kao značajne. U godini održavanja Europrajda u Beogradu, mediji imaju još malo vremena da doprinesu toleranciji, suštinskom razumevanju i zajedničkom životu u različitosti.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend