Digitalni bijeg od stvarnosti: Društvene mreže političarima važnije od medija

Konferencije za novinare služe za „polaganje računa“ građanima u ime kojih novinari postavljaju kritička pitanja, kažu medijski stručnjaci. No, političari napuštaju tu praksu i radije biraju društvene mreže, gdje nikome ne moraju polagati račune, čak ni onda kada su problemi oko njih vidljivi svima, poput neočišćenog snijega na ulicama i trotoarima.

Tokom 2025. godine gradonačelnik Doboja Boris Jerinić nije održao nijednu konferenciju za novinare na kojoj bi predstavnici medija mogli da postavljaju različita pitanja, dok je u istom periodu imao desetine objava na društvenoj mreži Facebook.

Zašto su gradonačelniku Doboja draže objave na Facebooku od odgovora na novinarska pitanja, iz Jerinićevog kabineta za portal Media.ba nisu odgovorili.

Na njegovom službenom profilu, međutim, nema osvrta na sve lokalne aktuelnosti. Pored ignorisanja novinara koji postavljaju neugodna pitanja, prvi čovjek Doboja ne komentariše ni komunalne probleme s kojima se suočavaju njegovi sugrađani.

Za razliku od brojnih građana koji su na društvenim mrežama negodovali zbog slabe reakcije nadležnih za zimsko održavanje, gradonačelnik Jerinić nije napisao ni slova o slabo očišćenim saobraćajnicama i trotoarima, dok je uredno objavljivao božićne i druge čestitke.

Snažnija kontrola nad objavljenim sadržajima

Favorizovanje društvenih mreža omogućava veću kontrolu nad objavljenim sadržajem, iako legitimiranju takve prakse doprinose i mediji koji ne traže više od statusa na Facebooku.

Kao ilustracija izbjegavanja na moguća kritička pitanja može poslužiti i gradonačelnikova reakcija poslije utvrđenih nepravilnosti na biralištima u Doboju, tokom vanrednih izbora za predsjednika entiteta Republika Srpska, koji su održani 23. novembra.

Jerinić nije organizovao konferenciju za novinare poslije odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (CIK BiH), koja je 24. decembra prošle godine, zbog nepravilnosti poput falsifikovanja potpisa građana ili oduzimanja glasova jednom i njihovog dodavanja drugom kandidatu, poništila rezultate prijevremenih izbora za entitetskog predsjednika na 136 birališta u 17 opština i gradova u tom bosanskohercegovačkom entitetu. Među njima je i 31 biračko mjesto u Doboju.

Na službenom profilu na Facebooku, ubrzo nakon saopštenja CIK-a, dobojski gradonačelnik je objavio izjavu koju je dao novinskoj agenciji SRNA.

„Na ponovljenim izborima pobijedićemo još ubjedljivije. Gospodi iz CIK-a poručujemo – budite članovi biračkih odbora i lično se uvjerite u volju građana Doboja, umjesto da iz toplih kabineta donosite nezakonite odluke bez kredibiliteta“, naglasio je Jerinić.

Sastane se s novinarima, pa to objavi na Facebooku

Takva reakcija, zapravo, predstavlja „poricanje bez stvarnog poricanja“, jer se Jerinić nijednom riječju nije osvrnuo na razloge zbog kojih su poništeni izbori na 31 od ukupno 106 biračkih mjesta u Doboju.

Dan poslije odluke CIK-a, dobojski gradonačelnik se sastao s predstavnicima medija, ali tom prilikom nije bilo službenog razgovora s novinarima o poništenim izborima ili drugim aktuelnostima na kraju 2025. godine.

Neke detalje o tom susretu s lokalnim i ekipama medija koji imaju sjedište u Republici Srpskoj, uz nekoliko prigodnih fotografija, Jerinić je objavio na Facebooku.

„Povodom novogodišnjih i božićnih praznika, organizovao sam prijem za predstavnike medijskih kuća i novinare sa kojima Gradska uprava ima uspješnu saradnju. Želim da im se zahvalim na profesionalnom izvještavanju i kontinuiranoj podršci u promociji svih aktivnosti i projekata Grada tokom prethodnih godina. Ovi susreti su prilika za razgovor i razmjenu mišljenja sa medijima, u cilju bolje informisanosti naših građana“, napisao je Jerinić.

Zaslužuju li građani da budu objektivno informisani o izbornim prevarama ili nepotrebnom trošenju javnog novca na ponovljene izbore, samo su neka od pitanja koja se nameću poslije ovakvog susreta gradonačelnika i novinara.

Strategija izbjegavanja medija

Izbjegavanje odgovora na „neugodna“ pitanja postalo je strategija brojnih političara u Bosni i Hercegovini. Oni se tako odnose prema novinarima, odnosno prema građanima, „naprosto zato jer im se može“, objašnjava Lejla Turčilo, šefica Odsjeka komunikologija / žurnalistika na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

„Nažalost, stvoreno je jedno izrazito nedemokratsko okruženje u kojem se izjave daju samo medijima koji nemaju kritičku oštricu prema političkim subjektima. Svako ima ‘svoje’ medije u kojima plasira informacije, a Facebook se u takav pristup uklapa upravo jer se tako izbjegava jedan od važnih principa rada u politici, a to je princip odgovornosti i otvorene komunikacije“, dodaje Turčilo.

Komunikacijske mogućnosti koje je donijelo digitalno doba utiču i na shvatanje novinarske profesije, koja ide u prilog političkom ignorisanju novinara, odnosno građana.

„Treba, međutim, reći da su ovoj praksi dijelom doprinijeli i oni mediji i novinari koji pod novinarstvom smatraju prepisivanje statusa političara sa društvenih mreža i koji takvom svojom praksom samo daju ‘argument’ političarima da su ti statusi medijima i građanima dovoljni“, navodi Turčilo.

‘Polaganje računa’ kao obaveza

Za odgovorno obavljanje javne vlasti potrebno je više od statusa na društvenim mrežama. To podrazumijeva otvorenost prema medijima i građanima u pravom smislu te riječi. Njihova obaveza trebalo bi da bude i „polaganje računa“ o trošenju javnog novca.

Sama činjenica da im je potrebno objašnjavati zašto je važno da organizuju konferencije za novinare pokazuje njihov odnos prema ovim principima odgovornog obavljanja javnih poslova, koje plaćaju građani koji pune budžete.

„Komunikacija s javnošću i putem press konferencija, između ostalog, nije stvar dobre volje političara, nego njihova obaveza. Na tome bi, međutim, trebali insistirati i sami novinari, na način da odbijaju da, umjesto izravne komunikacije sa političarima, prihvataju komunikaciju putem saopćenja i statusa na društvenim mrežama, te da na konferencijama za novinare doista i postavljaju pitanja, a ne samo snimaju kadrove za priloge“, kaže Turčilo.

A ko sve to plaća?

Plaćaju li se javnim novcem gradonačelnikove objave na službenom profilu na Facebooku, jedno je od pitanja koja su ostala neodgovorena u gradonačelnikovom kabinetu.

Gradonačelnik Doboja u ovoj godini, prema dostupnim budžetskim dokumentima, za „usluge informisanja i medija“ predvidio je 150.000 konvertibilnih maraka, što je za 100.000 maraka manje nego u prošlogodišnjem budžetu. Podjela novca provodi se putem javnih poziva na kojima se posao u pravilu dodjeljuje medijskim kućama na osnovu jedne pristigle ponude.

Dobojski gradonačelnik nije jedini lokalni zvaničnik u Bosni i Hercegovini koji nije odgovorio na pitanja o iznosima javnog novca koji lokalne samouprave troše na društvene mreže. Nisu to učinili ni predstavnici Gračanice i Žepča, kojima smo se obratili.

Prema riječima profesorice Turčilo objavljivanje ovakvih troškova takođe je obaveza javnih zvaničnika, jer građani imaju pravo znati u šta je utrošen njihov novac.

Prvi ljudi spomenutih lokalnih zajednica Sadmir Džebo i Mato Zovko nemaju službene profile na Facebooku, trenutno najpopularnijoj društvenoj mreži među bh. političarima. Njihove i druge aktivnosti predstavnika lokalnih samouprava promoviraju se na službenim Facebook stranicama Grada Gračanica i Općine Žepče.

U lokalnom budžetu u Žepču predviđeno je 90.000 konvertibilnih maraka za „informiranje, reperezentaciju, objavljivanje oglasa i tendera“. Predviđeni iznosi koji se odnose na medije u gračaničkom budžetu su nešto drukčije pozicionirani: za „usluge medija i pretplate na poslovne portale“ predviđeno je 17.000 konvertibilnih maraka, te za „objavljivanja tendera i oglasa“ 33.000 konvertibilnih maraka.

Nijedna konferencija za novinare u godinu dana

Odgovor na novinarsko pitanje ipak je stigao iz Gradske uprave Derventa. Ipak, nisu konkretno odgovorili na jasno pitanje o izdvajanjima novca iz lokalnog budžeta za službene objave na Facebooku.

„Kada su u pitanju zvanične objave na Facebook nalogu, kao i drugim socijalnim mrežama, tekst, fotografije, video sadržaje, sve obezbjeđuje samostalni stručni saradnik za odnose s javnošću iz Stručne službe gradonačelnika, zaposlenik Gradske uprave Derventa“, piše u odgovoru.

Kao gradonačelnik Dervente, Igor Žunić nema službenu stranicu na Facebooku, gdje svoj nalog ima lokalna samouprava, koji takođe služi za promociju rada gradske vlasti.

Iz Žunićevog kabineta su potvrdili da nisu u prošloj godini organizovali nijednu konferenciju za novinare, uz napomenu da su gradonačelnik i Gradska uprava „otvoreni za medije i sva pitanja“. Naveli su i da je iz gradskog budžeta u prošloj godini za medije izdvojeno gotovo 66.000 konvertibilnih maraka, a od početka ove godine 45.000 konvertibilnih maraka.

Prošle godine derventska Gradska uprava imala je sklopljene ugovore sa Televizijom K3, agencijom SRNA, te sa firmama i agencijama – Megavision, Info Five, S Media i IP media.

Digitalni bijeg od stvarnosti

Odnos predstavnika vlasti prema Facebooku u suštini ne razlikuje se od njihovog shvatanja uloge medija. Ni na društvenim mrežama izabrani zvaničnici ne žele da „polažu račune“ građanima. Izbjegavanje „neugodnih tema“, dosta je, ipak, teže u medijima.

„Vidimo to i po načinu kako koriste Facebook, a to je isključivo u svrhu uljepšavanja slike o sebi, pa su zvanične stranice prepune promotivnih fotošopiranih fotografija, izjava punih floskula, ali kad dođe do krizne situacije veliki broj političara naprosto nestane i sa vlastitih profila, a o institucionalnim da i ne govorimo“, kaže profesorica Turčilo.

Odgovorno obavljanje javnih funkcija podrazumijeva otvorenost prema medijima i građanima u pravom smislu te riječi, a posebno „polaganje računa“ o trošenju javnog novca.

Budući da je lokalnim i drugim funkcionerima važniji privid transparentnosti od stvarnog komuniciranja sa građanima, onda su im mrežne stranice postale važnije od medija, smatra Turčilo.

„Političari, zapravo, pogrešno shvataju Facebook, kao digitalnu oglasnu ploču, a ne kao feedback sistem. Stoga im ta društvena mreža služi isključivo kao sredstvo samopromocije i jednostranog / jednosmjernog predstavljanja onoga što žele da javnost vidi, a ne kao mjesto susreta sa tom javnošću i njenog obavještavanja o onome što javnost treba da zna. Kada tako shvataju društvene mreže, onda ih političari, naravno, preferiraju u odnosu na ‘klasične’ medije, jer na taj način mogu izbjeći neugodna pitanja“, navodi Turčilo.

Izbjegavanje medija koji propituju rad izabranih funkcionera predstavlja izbjegavanje odgovornosti, a Facebook je postao zgodan alat u političkim i rukama njihovih pristalica za stvaranje uljepšane slike o predstavnicima vlasti, te nepolaganje računa medijima, odnosno građanima.