04. jul 2018.

Ako je cilj pravda, u čemu je problem?

Javnost je u brojnim situacijama imala priliku da se uveri u neefikasnost suda- od zastarelosti predmeta u kojima to nikako nije smelo da se desi, do odbacivanja dokaza i predmeta zbog proceduralnih prepreka koje su mogle biti otklonjene.

Ilustracija; Foto: Pixabay/ OpenRoadPR

Zbog interesa svih građana da ova država zaista bude pravna, obaveza je medija da svima u društvu skrenu pažnju ako suđenje ne vodi pravdi, uz poruku sudijama da su pod lupom javnosti.

Da je Srbija daleko od proklamovanog cilja- nezavisnog i efikasnog sudstva- pokazuje suđenje za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije. Dok za Društvo sudija Srbije i jedno krilo podeljene Advokatske komore Beograda jedini problem predstavlja javno ukazivanje na sporne odluke suda u tom postupku, previđaju se važne činjenice.

Reč je o ubistvu novinara koje se dogodilo pre gotovo dve decenije, a za taj zločin su, tek nakon 16 godina, optuženi pripadnici nekadašnje Državne bezbednosti, odnosno država.

Suđenje koje je počelo tek 2015. još nije završeno. Niz događaja i odluka sudskog veća ukazuje na to da se u ovom procesu priprema oslobađajuća presuda.

O kakvom pritisku može da se govori kada se ukazuje na sledeće činjenice:

Sud je dvojicu optuženih za ubistvo novinara pustio u kućni pritvor da čekaju presudu. Jedan od optuženih, koji je označen kao neposredni izvršilac ubistva, već godinama je u bekstvu i država tvrdi da ne može da ga privede, iako su njegove fotografije sa safarija u Africi bile javno dostupne. Iz suđenja su prvo izuzeti ključni dokazi – trake sa podacima sa baznih stanica na kojima je jasno dokumentovano da su optuženi bili na mestu Ćuruvijinog ubistva i u to vreme međusobno komunicirali. Nakon žalbe tužioca, drugostepeni sud je ove dokaze vratio u postupak uz ocenu da su pribavljeni na zakonit način. Sa funkcije je smenjen policijski inspektor koji je najduže radio na slučaju ubistva novinara, a njegovo svedočenje na suđenju optuženima za ubistvo Ćuruvije svedeno na samo jedan detalj, iako je on njegov doprinos istrazi nemerljiv. Dodatnu sumnju budi to što su objašnja nadležnih za njegovu smenu bila dijametralno suprotna- od toga da je unapređen kako bi mogao da se posveti istragama ubistava novinara do toga da je loše radio svoj posao.

Ovo su samo neke od činjenica i događaja koje javnosti daju za pravo da sumnja da se u procesu za ubistvo novinara sprema oslobađajuća presuda za bivše pripadnike Državne bezbednosti.

Odakle onda ideja da se u ovom slučaju govori o pritisku na sud? Kakav pritisak na sud u zemlji korumpiranih sudija u kojoj je mnogo razloga za sumnju? Ili su svi zaboravili slučajeve poput Pahomija?

U postupku za ubistvo novinara ne samo da novinari imaju pravo da ukažu na sporne odluke već je to njihova dužnost. Ako se sudije žale da je to pritisak, neka se žale. Jer ovo jeste pritisak, pritisak da odgovorni za ubistvo novinara konačno odgovaraju. Nakon dve decenije od ubistva, javnost na to ima pravo.

I ne samo to. Neverovatno je da pritisak nije veći, da novinarska udruženja i najveći deo medija ćuti o neobičnim odlukama i događajima u ovom procesu. Jer je u ovom slučaju ćutanje jednostavno neprihvatljivo.

Stav redakcije Insajdera

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend