„Apsolutno, najozbiljnije. Moram da priznam da je meni neverovatno da vaša medijska kuća pred svake izbore ima iste i jednake priče“, navodi Brnabić.
Kako je navela, ona zna da njima nije potrebno da plaćaju ljude da dolaze na mitinge SNS.
„Znam kakva je atmosfera kada prođem kroz tribine, kao što sam to uradila na mitingu na skupu u Areni, pozdravim se sa ljudima. To nisu ucenjeni ljudi, to nisu uplašeni ljudi. Okej, da kažemo da je legitimno za medije da istražuju sve, pa i ovo. Apsolutno smatram da je to legitimno i da je to dobro. Sa druge strane, ostvalja mi tužan i negativan utisak to što vi tako nešto nikada niste uradili sa blokaderima“, ističe.
Na pitanje da li će prijaviti toškove plaćanja ljudima da dođu na miting Agenciji za sprečavanje korupcije, kaže:
„Uvek. Uvek smo to radili. Nikada nije bilo da SNS to nije uradila. Dostavićemo Agenciji sve što je potrebno. Ti skupovi imaju svoj trošak, imaju organizovan prevoz…“
SNS nema i ima dobrog Samarićanina
Kaže i da nemaju „dobrog Samarićanina“.
„Dobri Samarićani su građani Srbije koji su glasali u velikom broju da predstavnici SNS uđu i u Skupštinu odakle veliku količinu novca uzimamo. Recimo samo jedna mala grupa, recimo Branimira Nestorovića, mesečno na račun dobije 93 hiljade evra, zamislite onda koliki novac dobija poslanička grupa koja ima 121 poslanika. Pored toga mi smo najjača odbornička grupa u svakoj lokalnoj samoupravi u RS i iz čega dodatno dobijamo finansijska sredstva. Mi iz toga imamo sredstva da organizujemo naše aktivnosti i skupove. Ono što meni nije jasno ko su dobri Samarićani blokadera i zašto ne pitate to, odakle njima tolike pare“, ističe.
Zatim, kaže da ne plaćaju dnevnice za dolazak na miting, i kaže da je ona sama dovela pet prijatelja.
„Ja sam sama dovela, pored onoga što dolaze ljudi iz GO, OO, iz Skupštine, dolaze njihove prijatelji, dovela sam pet prijatelja koji nisu članovi SNS. I to svako od njih je mene pozvao da pita da li možemo da krenemo zajedno. Šta sam trebala, da im dajem tri hiljade?“
Na pitanje ko su koordinatori koji daju ljudima pare, navodi.
„Ma niko ne daje ljudima pare. (…) To nisu dokazi. To su neke priče rekla – kazala. To su za mene apsolutne, apsurne gluposti. Ne možete nikoga da kupite za 3.000, 5.000, 10.000 dinara“, zaključuje.
Tabloidi brišu tekstove u kojima blate studente zato što moraju da dokažu da su tačni da im ne ugase portale
Žene koje su progovorile o seksualnom zlostavljanju: Kakve posledice ostavljaju senzacionalističko izveštavanje i javni sudski postupak?
Deset istraživačkih priča koje svaki građanin Srbije treba da pročita
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.