03. jun 2019.

Četiri godine posle početka suđenja za ubistvo Ćuruvije: Do konačne presude možda i godinu dana

Prošla su dva meseca od izricanja prvostepene presude, a njeno obrazloženje još nije dostavljeno tužilaštvu i braniocima. I dalje je u fazi „izrade pisanog otpravka presude“. Prema advokatima u ovom procesu, ta faza može trajati još nekoliko meseci ili – godinu dana

Foto: Slavko Ćuruvija fondacija / Dalibor Danilović

Pre tačno četiri godine, 1. juna 2015, u Odeljenju za organizovani kriminal Višeg suda u Beogradu, pred brojnom zainteresovanom publikom i uz velika očekivanja javnosti, počelo je suđenje za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije, nad kojim je na Uskrs 11. aprila 1999. godine izvršena egzekucija sa 14 metaka u leđa i glavu.

Za taj zločin osumnjičeni su, a potom prvostepeno osuđeni, nekadašnji pripadnici Resora državne bezbednosti Radomir Marković, Milan Radonjić, Ratko Romić i Miroslav Kurak. Dobili su ukupno 100 godina zatvora.

Prvostepenom presudom tročlanog sudskog veća, kojim predsedava sudija Snežana Jovanović, dokazano je da je država organizovala i izvršila ubistvo 49-godišnjeg uglednog novinara. Izrečena je 5. aprila 2019. godine, šest dana pre 20-godišnjice ubistva.

Ako Apelacioni sud potvrdi ili preinači presudu, ona istog trenutka postaje pravosnažna i njeno izvršenje se ne odlaže. To znači da osuđeni Romić i Radonjić iz kućnog pritvora istog trenutka idu u zatvor (Marković je već tamo, a Kurak je u bekstvu)

U presudi donetoj većinom glasova članova sudskog veća, koju je tog dana pročitala sudija Snežana Jovanović, piše da su optuženi krivi jer su 11. aprila 1999. godine svesno i sa umišljajem organizovali i izvršili ubistvo poznatog novinara.

Radomir Marković, tadašnji prvi čovek Resora državne bezbednosti, označen je kao podstrekač na zločin i određena mu je kazna od 30 godina zatvora. Milan Radonjić, Ratko Romić i Miroslav Kurak osuđeni su kao saizvršioci. Prvi je dobio 30, a druga dvojica po 20 godina robije.

Nalogodavci ubistva ni sam egzekutor nisu označeni u presudi, zbog čega je uvedeno N. N. lice kao izvršilac, što je u javnosti izazvalo oštre reakcije, ali je, bar među novinarima, izraženo zadovoljstvo što je do presude posle toliko godina od ubistva uopšte došlo.

Slavko Ćuruvija fondacija je pozdravila odluku sudskog veća i nazvala je ohrabrujućom.

Radomir Marković već služi jedinstvenu maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora (ubistvo Ivana Stambolića i atentat na Vuka Draškovića u Budvi), Miroslav Kurak je u bekstvu i sudilo mu se u odsustvu, dok Milan Radonjić i Ratko Romić od jula 2017. godine borave u kućnom pritvoru (sa tzv. nanogicom), u kom će, kako je saopšteno 5. aprila ove godine, ostati do pravosnažnosti presude.

Ružić: Pravosnažna presuda za godinu dana

Prošla su gotovo dva meseca od izricanja presude, a obrazloženje još nije dostavljeno zainteresovanim stranama, tužilaštvu i braniocima. Kako nam je rečeno u Višem sudu u Beogradu, u fazi je „izrade pisanog otpravka presude“. Koliko će ta faza da traje nezahvalno je, kažu, prognozirati, imajući u vidu obimnost predmeta, količinu iznetih dokaza i svedočenje više od stotinu svedoka.

„Moje je mišljenje da će sudsko veće u sledećih mesec dana završiti i proslediti pismeni otpravak presude, baš imajući u vidu koliko je interesovanje javnosti za ovaj predmet“, ocenjuje za SĆF Vladimir Marinkov, branilac Radomira Markovića.

S druge strane, Slobodan Ružić, pravni zastupnik dece ubijenog novinara, Radeta i Jelene Ćuruvije, ne očekuje pre jeseni da pismeni otpravak presude bude gotov, a pravosnažnu presudu očekuje tek za godinu dana.

„Suđenje je trajalo skoro pune četiri godine, iako je interesovanje javnosti bilo veliko, tako da ne očekujem da pisani otpravak prvostepene presude, kao ni pravosnažna presuda bude uskoro donesena“, kaže Ružić.

On ističe da je, kao advokat porodice, zadovoljan presudom i da će se tako i izjasniti, te ističe da će nadoknada štete biti tražena u odvojenom parničnom postupku.

Slobodan Ružić, pravni zastupnik dece ubijenog novinara, Radeta i Jelene Ćuruvije, ne očekuje pre jeseni da pismeni otpravak presude bude gotov, a pravosnažnu presudu očekuje tek za godinu dana

S druge strane, sasvim je sigurno da će se advokati odbrane žaliti na prvostepenu presudu, što branilac Marinkov i najavljuje.

„Na šta ćemo se tačno žaliti videćemo kad dobijemo pismeni otpravak presude. Zatražili smo da nam se produži rok za pisanje žalbe, sa 15 na 30 dana, zbog obimnosti predmeta, što nam je i odobreno“, kaže Marinkov. On veruje da presuda tročlanog veća sudije Snežane Jovanović, kojom su okrivljeni osuđeni na višedecenijske zatvorske kazne, neće opstati.

Apelacioni sud može da očekuje i žalbu Tužilaštva u ovom slučaju, ali u kom vidu i na koje delove presude – ostaje da se vidi.

„Najverovatnije ćemo se žaliti, ali moramo da sačekamo da vidimo šta tačno piše u presudi i na šta ćemo se žaliti“, rekao je kratko za Slavko Ćuruvija fondaciju zamenik tužioca Milenko Mandić.

Ostaje da se vidi, takođe, u kom pravcu će Apelacioni sud da odlučuje. Prema proceduri propisanoj zakonom, Apelacioni sud može da deluje u nekoliko pravaca – može da potvrdi presudu u istom obliku kao što ju je doneo prvostepeni sud, ali može i da je preinači. Može kaznu da smanji, da je poveća ili da oslobodi okrivljene.

Ako se to desi, ako Apelacioni sud potvrdi ili preinači presudu, ona istog trenutka postaje pravosnažna i njeno izvršenje se ne odlaže. To znači da osuđeni, u ovom slučaju Romić i Radonjić, iz kućnog pritvora istog trenutka idu u zatvor.

Za Kurakom, koji je u bekstvu, postoji poternica i ona ne mora ponovo da se raspisuje, dok se Radomiru Markoviću kazna ne uvećava jer on već služi maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora.

Nezadovoljne strane upućuju se na vanredne pravne lekove, kojih ima mnogo, kao što je, na primer, žalba Ustavnom sudu, ali vanredni pravni lekovi ne odlažu izvršenje presude.

Kad se iscrpe svi pravni lekovi, može se uputiti i žalba Sudu za ljudska prava u Strazburu, ali upućeni tvrde da je praksa pokazala da je to daleko u odnosu na ovu fazu postupka i da je to moguće uraditi tek za pet do 10 godina.

Apelacioni sud, takođe, može da ukine presudu i vrati je na ponovno suđenje prvostepenom sudu. To znači da se suđenje ponavlja i da ceo proces, koji je u prvom postupku trajao pune četiri godine, kreće iz početka.

Apelacioni sud samo jednom može da ukine presudu prvostepenog suda i vrati je na ponovno odlučivanje. Drugi put Apelacioni sud sam otvara postupak i donosi pravosnažnu presudu.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend