17. jul 2020.

Kako se izvući iz sve intenzivnije spirale nasilja nad novinarima?

Više godina unazad upozoravam da se vremenom bezbednost novinara pogoršava i da smo u negativnoj spirali, da će biti samo još gore.

Foto: Medija centar Beograd

Novinarstvo je izgubilo mejnstrim medije sa uticajem. Medijska scena je snažno polarizovana na dominatni tabloidni deo scene, koji je i najmoćniji, dok istraživačko novinarstvo nema svoje medije, već web platforme, snažno delovanje na društvenim mrežama, kojim se kompenzuje nemogućnost pristupa tradicionalnim medijima, sa javnim servisima koji nemaju nikakvu korektivnu, stabilizatorsku ulogu…

U takvoj situaciji, profesionalno novinarstvo počinje da štrči, novinari istraživači se satanizuju, i od njih prave neprijatelji, izdajnici, ili jednostavno „nenormalne pojave“. Kao takvi, uvek su poželjne i opravdane mete za sve jurišnike, poslušnike, psihički poremećene, ostrašćene…

Društvene mreže su postale prostor za intenziviranje obračuna, govor mržnje, opasne pretnje.

I ta spirala nasilja postaje sve intenzivnija.

Društvena polarizacija, traumatizovanje društva, stvaraju novu realnost, bez bilo kakve naznake da će biti prostora za neku normalizaciju.

Novinari su postali meta nasilja demonstranata, ali i policije. Kada se uzmu u obzir česte hajke protiv profesionalnih novinara i urednika u raznim tabloidnim medijima, novinari su još i meta drugih „novinara“ i „redakcija“.

Živimo novo doba na koje treba da se navikavamo, ali za koje treba i da se dobro pripremimo.

Tako i novinarstvo mora da se redefiniše, bezbednost novinara treba da postane prioritet redakcija, vlasnika medija, udruženja, i na prvom mestu, institucija sistema, policije, i pravosuđa.

***

Danas smo na Stalnoj radnoj  grupi za bezbednost novinara koja je osnovana Sporazumom Republičkog javnog tužilaštva, MUP-a i relevantnih novinarskih udruženja, razgovarali o nasilju nad novinarima tokom protesta od pre desetak dana. Udruženja, kao i uvek, imaju svoju evidenciju, MUP svoju, a tužilaštvo svoju.

Najmanje slučajeva ima Tužilaštvo, jer je ta evidencija zasnovana na prijavama slučajeva nasilja od strane novinara koji su doživeli to nasilje. Deo novinara, iz različitih razloga, ne prijavljuje svoje slučajeve na način koji omogućava otvaranje dosijea, razmatranje osnova za pokretanje istrage i za samu istragu. Neki ne žele da se maltretiraju kroz institucije, neki ne veruju sistemu usled česte neefikasnosti pravosudnog sistema, a ima i onih koji ne shvataju važnost tog procesa.

MUP-ova statistika je nešto obuhvatnija, dok novinarska udruženja registruju i situacije koje ne predstavljaju krivična dela, koje se tiču ometanja u radu novinara…

U dva slučaja nasilja, počinioci su identifikovani i pokrenut je proces protiv njih. U jednom slučaju, postoje velike šanse da se uskoro identifikuje počinilac.

U slučajevima u kojima je prijavljeno nasilje policijaca prema novinarima, predstavnici MUP-a obećavaju unutrašnju istragu i efikasno utvrđivanje odgovornosti, sankcionisanje…

Predstavnici MUP-a i Tužilaštva insistiraju na tome da je neophodna veća vidljivost novinarskih identifikacija, udruženja dele prsluke sa oznakama press, ali novinari, fotoreporteri, kamermani, sada razmišljaju o tome da  ih upravo to što su novinari čini metom i postoji velika rezervisanost prema korišćenju prsluka. Ovo je veoma opasna situacija koja podstiče negativnu spiralu.

Devedesetih smo imali bogato iskustvo sa demonstracijama, i ne sećam se da je neko od novinara, novinarki reportera Radija B92, koji su sa motoralama bili prepoznatljivi na demonstracijama, doživeo povređivanja kakvo je, na primer, sada imala agencija Beta, sa pet povređenih, udaranih fotoreportera, novinara i od policije i od demonstranata.

Posvećivali smo veliku pažnju obuci svih za rad u neregularnim uslovima, jer kako bismo preživeli četiri zabrane i oduzimanja svega što smo imali, bombardovanje, 5. oktobar. Vaske je napisao odlično uputstvo za novinare, upravo na osnovu vrlo bogatog iskustva devedesetih, ali i raznih drugih ratnih područja:

O standardima za izveštavanje iz kriznih situacija, juče je Nezavisno društvo novinara Vojvodine (NDNV) objavilo kraći priručnik.

Stalna radna radna grupa, ukoliko želi da postane efikasnija u zaštiti bezbednosti novinara, mora doživeti evoluciju u radu. Moraju se promeniti elementi sporazuma koji bi omogućili stvaranje koordinacionog mehanizma, aparata koji bi omogućio da, u svakom trenutku, svi potpisnici – akteri raspolažu istim informacijama, i da svi rade sinhronizovano na prevenciji nasilja, efikasnijoj pravnoj zaštiti, edukaciji novinara, policijaca, tužilaca, sudija.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend