„Treba imati u vidu da je ovde reč o istraživačkom novinarstvu”, navodi sudija Đuričić u presudi i dodaje da je reč o temi koja je od interesa za javnost.
„Sud je imao u vidu da se radi o licu (Bogoljubu Kariću) koje je aktivni učesnik u političkom i javnom životu već dugi niz godina, da se bavi privrednim aktivnostima u Srbiji i inostranstvu, kao i cela njegova porodica, te da je između ostalog… osnovao prvu privatnu televiziju, univerzitet, kompaniju mobilne telefonije”, navodi sudija i ističe da Karić zbog ovoga „mora imati veći stepen tolerancije prema informacijama i kritikama koje se na njega odnose.”
Sudija Đuričić istakao je i da su urednici KRIK-a Bojana Jovanović i Stevan Dojčinović uverljivo svedočili na sudu.
„Dojčinović na uverljiv način opisuje da su pre objavljivanja informacija u vezi sa tužiocem (Karićem) i poslovanjem u Belorusiji sa dužnom novinarskom pažnjom proverili istinitost, tačnost i verodstojnost ovih informacija.”
Karić je, sa druge strane, u delovima svog iskaza bio neubedljiv, dok je na određena pitanja izbegao da da jasne odgovore. On je tvrdio da je netačno ono što su novinari KRIK-a objavili u tekstu – da je porodica Karić bliska sa predsednikom Belorusije Aleksandrom Lukašenkom, kao i da su njihove kompanije dobile državno zemljište vredno oko 800 miliona evra, uživaju poreske olakšice i dobijaju velike državne građevinske projekte.
„Sve navedene okolnosti predstavljaju istinite činjenice koje nisu osporene tokom postupka, a koje su, po oceni suda, davale dovoljno osnova za formiranje uverenja i vrednosnog suda da je tužilac i njegova porodica Karić ‘u bliskim odnosima sa predsednikom Lukašenkom’”, istakao je sudija u presudi.
Đuričić se u presudi pozvao na više domaćih i međunarodnih zakona i konvencija prilikom objašnjavanja prava i obaveza novinara. Tako, naveo je da prema Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih i manjinskih prava, sloboda izražavanja ne podrazumeva da su informacije koje se iznose uvek pozitivne i neuvredljive, već da vređaju, šokiraju i uznemiravaju, jer bez takvih informacije i ideja ne može postojati demokratsko društvo.
On je istakao i da domaći zakoni propisuju da novinari nemaju obavezu da utvrde da su informacije koje objavljuju apsolutno istinite, već da je dovoljno da ih primereno provere u skladu sa mogućnostima i okolnostima.
Takođe, navodi sudija, međunarodni propisi daju novinarima i slobodu na određeni stepen preterivanja, odnosno da koriste hiberbolu, satiru i šaroliko figurativno izražavanje.
Ono što je osnov za sva ova prava novinara jeste da su informacije koje objavljuju od interesa za javnost da ih sazna, što je u ovom slučaju neosporno postojalo, utvrdio je sudija Đuričić.
Presuda kojom je odbačena Karićeva tužba protiv KRIK-a je prvostepena i Karić ima pravo da se na nju žali, a ukoliko to i učini, o žalbi će odlučivati Apelacioni sud u Beogradu.
Karić je tužbu podneo u novembru 2021. tvrdeći da su neistiniti navodi iz KRIK-ovog teksta i da je zbog njega trpeo duševne bolove. Istakao je tada i da su zbog ovog teksta, koji je osim na sajtu KRIK-a objavljen i na sajtu međunarodne novinarske mreže OCCRP, njegov sin i kompanije povezane sa njihovom porodicom stavljene pod sankcije Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država. Tužbom je tražio 600.000 dinara, ali i da tekst bude uklonjen sa sajta.
Ovo je jedna od 12 tužbi koje su u poslednje dve godine podnete protiv KRIK-a. Novinari KRIK-a, ali i predstavnici domaćih i međunarodnih novinarskih udruženja, smatraju da su SLAPP tužbe, odnosno tužbe koje su podnete sa ciljem da novinare iznure, zastraše i spreče u daljem izveštavanju javnosti o korupciji i kriminalu. Više o tome pročitajte ovde.
Grozev: Vrednost FSB izveštaja o zvučnom oružju je nula, duboko je uvredljiv za svakog ko kritički razmišlja
Izveštavanje o Srebrenici jula '95: Nevladini mediji nisu znali da li da veruju, režimski slavili zločince
Deset istraživačkih priča koje svaki građanin Srbije treba da pročita
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.