25. sep 2026.

Novinari i aktivisti svakodnevno na meti: Najmanje 1.193 napada predstavnika vlasti na novinare u 2026.

Kako institucije reaguju na napade i pretnje, koliko i kako pravosudna zaštita novinara, aktivista i građana zaista funkcioniše, gde je granica između slobode izražavanja i govora mržnje? Ovo su neka od pitanja postavljenih na konferenciji Partnera Srbija o zaštiti slobode izražavanja u stvarnom i digitalnom prostoru

Milijana Trifković (SĆF), Milena Vasić (YUCOM), Tijana Blagojev (CMPF), Dragoslava Barzut (GI) (Foto: Danica Đokić / Cenzolovka)

Kritički novinari i mediji su od početka 2026. najmanje 1.193 puta bili meta verbalnih napada državnih zvaničnika i predstavnika vlasti u Srbiji – navela je juče Milijana Trifković, pravnica Slavko Ćuruvija fondacije (SĆF), na juče održanoj konferenciji Partnera Srbija o zaštiti slobode izražavanja u stvarnom i digitalnom prostoru.

Ovim podatkom iz redovnih monitoringa Fondacije, Trifković je ilustrovala širi problem zaštite novinara u Srbiji. Kako je navela, svakodnevno vređanje, omalovažavanje i zastrašivanje novinara šalje vrlo opasnu poruku ne samo potencijalnim napadačima, nego i institucijama koje treba da pruže zaštitu onima koji su na meti.

Upravo o tome kako institucije reaguju na napade i pretnje, koliko pravosudna zaštita novinara, aktivista i građana zaista funkcioniše i gde je granica između slobode izražavanja i govora mržnje – govorilo se na panelu „Sloboda izražavanja i moderacija govora mržnje online”.

Na panelu su, pored Trifković, učestvovale i Milena Vasić iz Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) i Tijana Blagojev iz Centra za medijski pluralizam i medijske slobode Evropskog univerzitetskog instituta.

Napad na novinara je napad na pravo građana na informisanje

Kada je reč o postupanju institucija, Milijana Trifković je na panelu predstavila i ključne nalaze četvrtog izveštaja SĆF o zaštiti slobode izražavanja na sudu.

Upozorila je da institucije u pojedinim slučajevima posmatraju napade i pretnje novinarima kao izolovane incidente, bez razmatranja šireg konteksta – učestalog targetiranja određene redakcije ili novinara i povezanosti napada sa njihovim radom.

„Ako se ne uzima u obzir širi kontekst napada na novinare, gubi se iz vida to da je novinarstvo javno dobro, da se posledice napada na novinare ne ograničavaju samo na pojedinačnog novinara koji je napadnut, nego da pogađaju i ostale građane kojima se na ovaj način krši pravo da primaju informacije.”

Navela je slučaj novinara kome je pripadnik obezbeđenja na skupu Srpske napredne stranke oduzeo telefon i vratio ga tek kada se skup završio. Tužilaštvo je slučaj posmatralo kao privremeno oduzimanje tuđe stvari i odbacilo krivičnu prijavu, ne uzimajući u obzir da je novinar tako bio sprečen da obavlja svoj posao.

„Telefon novinarima predstavlja sredstvo za obavljanje posla“, rekla je Trifković.

Ona je ocenila da u Srbiji praktično nema primera koji bi od početka do kraja pokazao kako izgleda delotvorna zaštita novinara. Čak i kada dođe do osuđujuće presude, dodala je, na pravdu se čeka godinama.

Problem, prema nalazima SĆF, počinje i pre suda. Trifković je upozorila na probleme u saradnji policije i tužilaštava, poput toga da se mesecima čeka dostavljanje snimaka sa nadzornih kamera.

„Imajući u vidu da je među osumnjičenima za napade na novinare sve veći broj policajaca, postoji bojazan da ovo odsustvo saradnje policije sa tužilaštvom nije slučajna pojava“, rekla je Trifković.

Milijana Trifković (foto: Danica Đokić / Cenzolovka)

BEZ PRAVDE U SLUČAJU ĆURUVIJA

Kao krajnji primer nekažnjivosti, Trifković je podsetila da je jedini slučaj ubistva novinara u Srbiji koji je došao do suda slučaj Slavka Ćuruvije, u kom nije došlo do pravde.

Ona je ukazala na to da su optuženi u ovom slučaju pravosnažno oslobođeni, a da je Vrhovni sud kasnije utvrdio bitne povrede pravila postupka u njihovu korist. Međutim, presuda zbog procesnih ograničenja ne može biti izmenjena.

Dodala je i da Ustavni sud još uvek nije odlučio o ustavnoj žalbi ćerke ubijenog novinara Jelene Ćuruvije, dok više od osam meseci nema pomaka u slučajevima disciplinskih prijava protiv sudija koje su donele oslobađajuću presudu.

I sam postupak može da obeshrabri

Advokatica Milena Vasić govorila je o tome kako postupanje institucija u krivičnim i prekršajnim postupcima povezanim sa slobodom izražavanja i okupljanja može da obeshrabri građane da se bave aktivizmom.

„Pogotovo kada takvi predmeti budu ispraćeni u medijima, kada ih prati kampanja koju vodi predsednik države, predstavnici vladajuće stranke, provladini mediji… Vi onda dolazite u situaciju da se svaki pojedinac pre nego što istupi javno sa nekim mišljenjem za neku stvar, pa čak i pre nego što ode na protest, zapita ‘da li meni ovo zaista treba u životu?’”

Vasić je podsetila na masovne prekršajne naloge protiv građana nakon protesta 2022. godine. Iako su, kako kaže, prekršajni sudovi na njih odgovorili savesno i postupali u skladu sa zakonom, problem je što je do takvih postupaka uopšte došlo.

Ona je navela da postoje i pozitivni primeri u predmetima protiv aktivista, u kojima sudije u svojim odlukama uzimaju u obzir širi kontekst, ali da takvo postupanje još uvek zavisi od pojedinaca koji savesno rade svoj posao.

Govor mržnje od nosilaca vlasti

Na panelu se govorilo i o zaštiti od govora mržnje u onlajn prostoru.

Tijana Blagojev je naglasila da istraživanja pokazuju ozbiljne probleme u ovoj oblasti i u državama članicama EU i u zemljama kandidatkinjama.

Istakla je da u Srbiji digitalne platforme nisu regulisane, a da velika količina govora mržnje dolazi upravo od nosilaca vlasti.

Velike platforme, kako je navela, nisu dovoljno proaktivne ni transparentne u moderaciji sadržaja, dok njihovi izveštaji često ne nude ni podatke na nivou pojedinačnih država, zbog čega je teško proceniti koliko uopšte razumeju lokalni jezik i društveni kontekst.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend