
Ugrožavanje bezbednosti utiče na mentalno zdravlje novinara i novinarki i menja odnose u samim redakcijama, kao i odnos prema poslu i posvećenost profesionalnim standardima se dovodi u pitanje. Digitalno nasilje se obično „normalizuje” i smatra se uobičajenim delom posla.
„Najupečatljiviji nalaz istraživanja je to što su govor mržnje, pretnje, uvrede, zastrašivanje, pritisci i ostali oblici digitalnog nasilja nad novinarima toliko rasprostranjeni u Srbiji da novinari smatraju da je to postalo svakodnevno, ‘normalno’ okruženje u kom rade i cena koju plaćaju za posao kojim se bave. Kada se suoče sa nekim oblikom digitalnih pretnji i uvreda, uglavnom ih ne prijavljuju jer znaju da se, na institucionalnom nivou zaštite, retko kad nešto preduzima i rešava“, kaže dr Aleksandra Krstić, vanredna profesorka Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu i jedna od autorki izveštaja.
Ugrožavanje bezbednosti novinara može da vodi samocenzuri, odustajanju od priča i tema koje su važne javnosti, a to zapravo znači ugrožavanje kvaliteta javnog informisanja, nezavisnosti medija i slobode govora.
Mnogi novinari uvrede i pretnje retko prijavljuju i alarmantno je koliko novinari i novinarke nemaju poverenja u institucionalni sistem zaštite ni u nadležno tužilaštvo ili sudove. Praksa pokazuje da je potrebno uskladiti krivično zakonodavstvo i druge zakone sa dešavanjima u digitalnom prostoru, kako bi se napadi procesuirali.
„U poslednjih nekoliko godina veliki broj pratnji i uznemiravanja novinara i novinarki dolazi putem interneta, pre svega društvenih mreža i uočili smo da je neophodno uskladiti krivično zakonodavstvo ali i druge zakone sa dešavanjima u digitalnom prostoru. Pored potrebe da se slučajevi napada i pretnji upućenih novinarima što brže procesuiraju od strane nadležnih organa, isto tako je jako važno da se takvi napadi osude od strane visokih državnih funkcionera, kao i da se prestane sa pritiscima i targetiranjem novinara i medija od strane istih jer na taj način samo postaju meta veoma ozbiljnih napada“, kaže Marija Babić, pravnica Nezavisnog udruženja novinara Srbije i jedna od autorki izveštaja.
Upravo veća brzina, interaktivnost i dvosmernost komunikacije vodi okruženju u kom se mediji oslanjaju na digitalne platforme kako bi došli do većeg broja korisnika, ali su sa druge strane, postali izloženiji napadima, uvredama i pretnjama nego što je to ranije bio slučaj.
Porast ovakvih napada i pritisaka na novinare i medije, vidi se u evidencijama koje vode novinarska udruženja, ali takođe i u podacima tužilaštava.

Na nivou profesije i šire medijske zajednice nedostaje novinarske solidarnosti sa novinarima i novinarkama izloženim napadima, a novinari i urednici se mahom okreću javnosti u koju još jedino imaju poverenja, nadajući se da će ih javno pisanje o napadima i pretnjama koje doživljavaju spasiti gorih posledica ili eventualne eskalacije pretnji.


„Sve nalaze ovog istraživanja treba čitati u opštem, društvenom kontekstu koji ne pogoduje razvoju slobodnih i nezavisnih medija. Pretnje i pritisci, intenzivne javne kampanje koje vode predstavnici najviših državnih organa, kultura nekažnjivosti i slabe institucije vode u situaciju u kojoj su novinari i mediji legitimne „mete“. Osim što treba ojačati kapacitete samih redakcija, kroz izmene zakona treba insistirati na efikasnijim zaštitnim mehanizmima i snažnijem odgovoru institucija“, kaže Tanja Maksić, programska menadžerka i istraživačica BIRN-a i jedna od autorki izveštaja.
Ceo izveštaj možete pročitati na linku: „Bezbednost novinara u digitalnom okruženju“. ( PREUZMI IZVEŠTAJ )
Šta je pseudonovinarstvo: Nadrinovinari i ostali Vučićevi(ći)
Tabloidi brišu tekstove u kojima blate studente zato što moraju da dokažu da su tačni da im ne ugase portale
Deset istraživačkih priča koje svaki građanin Srbije treba da pročita
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.