15. maj 2020.

Novinarska radna prava posebno se krše tokom krize

Novinarke i novinari u Bosni i Hercegovini su se u krizi izazvanoj epidemijom koronavirusa suočili s brojnim preprekama u obavljanju posla, od otežanog pristupa institucijama i općenito obavljanja terenskog dijela posla, preko onemogućenog pristupa konferencijama za medije Kriznog štaba FBiH, pa do one vjerovatno najveće: gubitka posla i sredstava za život.  

Radna prava novinarki i novinara u BiH krše se često i u redovnim okolnostima, potvrđuje Specijalni izvještaj o položaju novinara i slučajevima prijetnji novinara Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH kojoj se novinarke i novinari obraćaju i radi zaštite prava iz radnog odnosa. Među najčešćima su neredovnost isplate i niske plate, neuplaćivanje doprinosa, nepoštivanje dužine godišnjeg odmora, rad bez ugovora, a posebno su česta kršenja radnih prava ondje gdje nema sindikalnog organizovanja kroz koje bi se novinarke i novinari zajednički borili za njihovo ostvarivanje.

U privatnom sektoru ovi problemi su izraženiji, a aktuelna kriza ih je učinila još rasprostranjenijima. „Nažalost, poznato je da je bilo i otpuštanja u pojedinim medijima, neprodužavanja ugovora na određeno, smanjivanja plaća za 10 i više posto ili isplata ‘minimalaca’. Sve to kod mnogih kolegica i kolega izaziva opravdan strah za egzistenciju“, pojašnjava Maja Radević, projekt koordinatorica u Udruženju BH novinari.

„Jako nas je puno i starijih i mlađih dobilo otkaz. Za mene je to završena priča. Ja bih samo željela da se izmaknem iz svega toga. Što se mene tiče, novinarstvo je završilo, ja ću se baviti nečim drugim u životu“, prokomentarisala je kratko za naš portal Mirela Sekulić, dugogodišnja novinarka Oslobođenja otpuštena u nedavnom talasu otkaza u medijskoj grupaciji koja izdaje ovaj dnevni list, odbivši podrobnije govoriti o svom slučaju.

Na otpuštanja novinarki i novinara u Oslobođenju, od kojih su neki pristali da potpišu sporazumni raskid ugovora, odreagovali su brojni novinari i novinarke, analitičarke te javni intelektualci poput Viktora IvančićaFeride DurakovićLejle Turčilo i Gordane Katana, a komentari u javnosti upozoravali su da je otkazima zabijen i posljednji čavao u kovčeg lista blistave prošlosti, da je kriza iskorištena za otpuštanje „viška“ novinarki i novinara, ali i na moralno problematičnu odluku da se otpuste radnice i radnici poput Mirele Sekulić, koji su tamo radili decenijama i do penzije im je ostalo nekoliko godina.

Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine, međutim, ne predviđa posebnu zaštitu radnica i radnika pred penzijom. Jedino što, u skladu s federalnim Zakonom o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba, nezaposlena osoba kojoj nedostaju do tri godine penzijskog staža do sticaja uvjeta za starosnu penziju, ima pravo na dokup staža. Dakako, uz pretpostavku da za to ima novac.

Ipak, ako nešto možemo naučiti iz situacije u kojoj su otpuštene novinarke i novinari Oslobođenja, to je da je važno znati svoja prava i prije potpisivanja bilo čega konsultovati se s advokatom. „Nažalost, situacija u kojoj se nalaze radnice i radnici trenutno je izrazito teška i nepovoljna, stoga je bilo kakav savjet nezahvalno dati, ali mogu savjetovati da se upoznaju sa svojim pravima i modalitetima zaštite, te da se prije bilo kakvog potpisivanja ugovora, otkaza, sporazuma, posavjetuju sa stručnjacima“, ističe Armela Ramić, advokatica specijalizovana u oblasti radnog prava, privrednog i građanskog prava.

Novinarkama i novinarima otpuštenim zbog prestanka potrebe za radom iz ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, na raspolaganju je mogućnost sudskog osporavanja otkaza, a na poslodavcu je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz. Da bi otkaz bio zakonit, poslodavac mora dokazati da se od njega ne može osnovano očekivati da radnika zaposli na druge poslove ili da ga prekvalifikuje i dokvalifikuje za rad na drugim poslovima, a u periodu od jedne godine od otkazivanja ugovora o radu, prije zapošljavanja drugih osoba, isto zaposlenje mora ponuditi otpuštenim radnicima.

Radnica ili radnik koji osporavaju otkazivanje ugovora o radu od suda mogu tražiti donošenje privremene mjere o vraćanju na rad do okončanja sudskog spora, a ukoliko sud utvrdi da je otkaz nezakonit, radnica ili radnik imaju pravo vraćanja na posao, kao i pravo na naknadu plate u visini plate koju bi ostvarili da su radili, te pravo na nadoknadu štete. Radnik se sudu može obratiti i kada ne želi povratak na rad kod poslodavca, ali u slučaju nezakonitog otkaza može ostvariti prava na naknadu plate, otpremninu, doprinose za zdravstveno i penziono-invalidsko osiguranje.

‘Pri potpisivanju sporazumnih otkaza treba biti jako pažljiv’

Pojedini otpušteni novinari i novinarke otkrili su i da im mjesecima unazad nisu uplaćivani doprinosi, što je dodatni problem u ovoj situaciji, budući da Zakon propisuje kako pravo na novčanu naknadu za slučaj nezaposlenosti ima nezaposlena osoba koja u trenutku otkaza ima najmanje osam mjeseci rada neprekidno ili osam mjeseci sa prekidima u posljednjih 18 mjeseci, pri čemu se kao vrijeme provedeno na radu smatra vrijeme obaveznog osiguranja prema propisima koji regulišu sistem poreza i obaveznih doprinosa. Zaštitu prava na uplatu doprinosa radnici mogu tražiti od Porezne uprave FBiH koja vrši kontrolu njihovog obračuna i uplate od strane poslodavca.

No, stvar se ponajviše komplicira ukoliko radnice i radnici, ucijenjeni ili ponukani različitim obećanjima, potpišu sporazumni raskid ugovora o radu, jer u tom slučaju ne postoji zakonska obaveza poslodavca na isplatu otpremnine, a radnik nema ni pravo na novčanu naknadu za nezaposlene. Pobijanje ovog sporazuma pred sudom moguće je jedino u slučaju mana volje, odnosno zablude, prijetnje, prevare, u skladu sa odredbama Zakona o obligacionim odnosima.

„U tom slučaju radnik se složio sa prestankom radnog odnosa, shodno tome jako su male šanse da svoja prava potražuje pred sudom. Prilikom potpisivanja sporazumnih otkaza ugovora o radu, posebno u ovom periodu, treba biti jako pažljiv i upoznati se sa posljedicama koje isti za sobom povlači“, upozorava Armela Ramić.

Sporazumnim prestankom ugovora o radu ne postoji ni zakonska obaveza poslodavca na isplatu otpremnine, na koju inače ima pravo radnik koji je radio po ugovoru o radu na neodređeno, a kojem poslodavac daje otkaz nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada. No, budući da se radi o sporazumu radnika i poslodavca, pitanje otpremnine još uvijek može biti riješeno dogovorom ugovornih strana, pa otpremnina i njen iznos mogu također biti predmetom sporazuma.

Važna informacija za novinarke i novinare koji su eventualno potpisali interni dokument u vidu izjave kao garanciju kompaniji da ih neće tužiti jeste ta da se radnik ne može odreći prava na sudsku zaštitu, odnosno pokretanje sudskog postupka radi zaštite povrijeđenog prava iz radnog odnosa, jer je slobodan pristup sudu jedno od osnovnih ljudskih prava koje ne može biti uslovljeno.

‘Čekamo pomoć od vlasti, ali ne nadamo se previše’

Potezi u Oslobođenju jesu najeklatantniji zbog vidljivosti i veličine tog dnevnog lista, velikog broja otpuštenih i načina na koji su otkazi uručeni, ali nisu i jedini. Brojni mediji u Bosni i Hercegovini, naročito oni čiji prihod najvećim dijelom ili u potpunosti zavisi od marketinga, a ne, recimo, od donatorskih sredstava koja su zagarantovana na duži vremenski period, našli su se u problemu nemogućnosti naplate izvršenih usluga te posljedično zamrznuli svoj rad, kao i plate zaposlenima, a drugi se sa smanjenim prilivom sredstava nastoje nositi na kompromisne načine.

„Za sada nismo smanjivali plate i učinićemo sve da do toga ne dođe, jer se obim novinarskog posla nije smanjio. Štaviše, povećao se. Međutim, martovske zarade isplaćivali smo u dijelovima, kroz cijeli april. Tako će biti i sa aprilskim, vjerovatno i teže“, navodi Angelina Albijanić-Duraković, urednica portala Depo.ba, dodajući da će otežanu naplatu izvršenih usluga pokušati nadoknaditi kroz manje produkcijske projekte, ali i režući određene stalne troškove, te da duži period neće imati honorarne angažmane vanjskih saradnika.

Honorarni saradnici i saradnice općenito su prvi osjetili krizu, budući da su najprije njima preko noći propali uhodani honorarni angažmani, kao i potencijal za uspostavljanje novih u bliskoj budućnosti. Za razliku od novinarki i novinara koji po osnovu proteklog radnog odnosa imaju pravo na naknadu u slučaju nezaposlenosti, te pravo na osporavanje otkaza pred sudom, honorarni, odnosno freelance novinari i novinarke koji rade po ugovorima o djelu, nemaju status zaposlenog lica kod poslodavca, te ne mogu tražiti zaštitu u skladu s odredbama Zakona o radu.

„Nažalost, situacija za freelancere i budućnost freelance novinarstva općenito trenutno je veoma neizvjesna ne samo kod nas, nego i u cijeloj Evropi i u svijetu. Evropska federacija novinara nedavno je u planu za pomoć medijima, koji su predstavili čelnicima Evropske unije, posebno naglasila težak položaj freelance novinara i potrebu da im se omoguće uslovi za rad“, navodi Maja Radević, dodajući da Udruženje BH novinari pruža pravnu pomoć i freelance novinarkama i novinarima koji su njihovi članovi i članice.

„Ipak, bez sistemskog plana za finansijsku pomoć medijskoj zajednici i inicijative koja mora doći od institucija države, bojim se da će prave posljedice ove krize u narednim mjesecima tek osjetiti i freelanceri, i svi drugi medijski profesionalci. A bh. vlasti, uprkos brojnim apelima, i dalje nemaju nikakav plan za finansijsku pomoć medijskom sektoru“, naglašava Radević.

I u Magazinu Gracija, koji se usljed krize preselio na portal Gracija.info budući da im štampa predstavlja najveći trošak, navode da su ostali bez najvećeg dijela prihoda jer su sve oglašivačke kampanje otkazane, ali i da ih je situacija natjerala da snage usmjere ka traženju novih rješenja.

„Okrenuli smo se projektnim aktivnostima uz donatorska sredstva, a koje smo i dosad imali u printanoj Graciji, kao i dugogodišnjim klijentima nudeći im posebne uslove, prilagođene situaciji, za oglašavanje na portalu. Otkaza nije bilo, niti smanjivanja plata, što je, vjerovatno, u većini medija očekivani ishod u narednom periodu. I dalje nam je, kao i dosad, prioritet da zadržimo sve naše ljude. Čekamo pomoć od vlasti kroz programe ekonomskih mjera, ali ne nadamo se previše“, ističe Mersiha Drinjaković, izvršna urednica Magazina Gracija.

Solidarnost i kolegijalnost u novinarskoj zajednici je vrlo važna

Rubina Čengić, novinarka i urednica radija Otvorena mreža i magazina Školegijum, ocjenjuje da je trenutni položaj novinarki i novinara u BiH izuzetno težak i upozorava da recentna otpuštanja, smanjenja plata i dodatna prekarizacija novinarske profesije u konačnici ugrožavaju slobodu izražavanja u BiH i medijsku struku uopšte, naročito jer se trenutno, osim što se suočavaju s velikim brojem otkazanih reklama, medijske kuće moraju nositi i s pozivima lokalnih moćnika koji nastoje cenzurisati određene teme i tekstove, kao i sa ponudama tajkuna koji situaciju koriste da bi pokušali otkupiti neke portale.

„Pojedinci sigurno odustaju i odustajaće od nekih tema u strahu da će im vlasnici zamjeriti što se bave tim pitanjima, tu su i vlasnici medija, prvenstveno portala, koji vrlo lako i brzo brišu tekstove koji se ne sviđaju ‘moćnicima’, neki novinari neće ni započinjati neke teme vjerujući da neće dobiti odgovor ili će iz izjava sagovornika uzimati samo onaj dio koji se sviđa njihovim urednicima ili vlasnicima, ne rukovodeći se interesom javnosti i istinom. Trenutak je vrlo iscrpljujući, a profesionalni izazovi su veći nego ikada.“

Maja Radević se slaže da otpuštanja, smanjenja plata i generalno loši radni uslovi utiču i na slobodu izražavanja i kvalitet novinarskog rada. „Ipak, čak i u ovakvim, za njih nimalo povoljnim uvjetima, novinarke i novinari u BiH generalno su uspjeli zadržati profesionalan pristup i baviti se pravim istraživačkim novinarstvom, te smo upravo zahvaljujući tome u ovom periodu i saznali za brojne afere: od nevjerovatnih malverzacija sa javnim nabavkama u Sarajevu, nejasnoća u vezi sa statusom i opravdanosti kupovine terenske bolnice u Banjoj Luci, preko ulaska koronavirusa u bolnice u Mostaru i Banjoj Luci, pa sve do zabranjenih ‘korona-derneka’ u nekoliko gradova, čiji su akteri bili i neki od visokih državnih zvaničnika.“

Prema riječima Radević, opravdana je bojazan da ćemo masovna otpuštanja novinarki i novinara tek vidjeti, najkasnije za pola godine, kada se budu u potpunosti osjetile posljedice krize izazvane pandemijom. I Radević i Čengić ističu da je u situaciji u kojoj možemo očekivati da će oporavak od krize na medijskoj sceni trajati dugo, iznimno važna novinarska solidarnost i kolegijalnost, čije primjere smo mogli vidjeti u posljednjem periodu.

„Dobro je što postoje mediji koji imaju novca za freelancere ili povremene poslove. Čim je objavljeno da su Oslobođenje i O Kanal otpustili tridesetak ljudi, javio se Almedin Šišić, glavni i odgovorni urednik portala Inforadar.ba, navodeći da kod njih ima prostora za rad. Svijetao primjer je i Mediacentar koji pruža novinarkama i novinarima mogućnost da im se pridruže barem po ugovoru o djelu kako bi prebrodili teške trenutke“, podsjeća Čengić.

Portal Nomad.ba je obilježavanje 3. maja, Svjetskog dana slobode medija, iskoristio da ponudi angažman kolegicama i kolegama. Novinarkama i novinarima je na raspolaganju pokretanje vlastitih blogova, platformi koje dozvoljavaju i reklame. Tu su i projekti koji nude finansijsku podršku novinarkama i novinarima poput IMEP-a, USAID-ovih projekata za borbu protiv korupcije i za istraživačko novinarstvo koji su raspisali konkurse za najbolju istraživačku novinarsku priču i projekte o korupciji u BiH, a postoje naznake i da će Evropska unija uspostaviti fond za medije.

„To naravno nije ni blizu dovoljno jer će taj novac biti dodjeljivan na ‘tržištu ideja’, ali je utješno“, naglašava Rubina Čengić. „Važno je da novinarke i novinari ne dozvole da ih kriza, politika, pritisci i cenzura ućutkaju ili zloupotrijebe i na bilo koji način potaknu da objavljuju lažne vijesti, laži, da zloupotrijebe profesiju.“

Do neke bolje situacije za novinarke i novinare, Maja Radević apeluje na kolegice i kolege da ništa ne potpisuju bez savjeta advokata.

„Udruženje BH novinari je već u nekoliko navrata javno upozorilo sve kolegice i kolege da ni u kojem slučaju ne potpisuju prekide ugovora o radu dok se prethodno ne konsultuju sa advokatima. Dakle, prva i najvažnija preporuka je: obavezno kontaktirajte advokata! Mi u okviru Linije za pomoć novinarima osiguravamo besplatnu pravnu pomoć za sve naše članove, kao i mogućnost zastupanja u sudskom procesu, ukoliko do toga dođe. Stoga pozivamo sve naše članice i članove da nam se obrate ukoliko im je potreban pravni savjet, odnosno konsultacija sa advokatima.“

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje definisan je Zakonom o javnom informisanju, koji u članu 38. kaže: „Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo“. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.

Send this to a friend