25. jun 2021.

Podnošenje pa povlačenje tužbi kao način pritiska na medije

Potrebno zabraniti „strateške tužbe protiv sudjelovanja javnosti“, SLAPP.

Foto: Pixabay

Dok se u zemljama Evropske unije intenzivira diskusija o potrebi donošenja zakona koji bi zabranio „strateške tužbe protiv sudjelovanja javnosti“ odnosno praksu podnošenja tužbi protiv novinara kao vid pritiska i način da ih se zatrpa pravnim procedurama, i u Bosni i Hercegovini su evidentne stotine aktivnih tužbi od kojih dio bude povučen prije početka sudskog procesa.

Pritisak na medije i slobodno izvještavanje značajno je porastao posljednjih godina u Bosni i Hercegovini, a o pravnim pritiscima svjedoče podaci Linije za pomoć novinarima pri Udruženju BH novinari gdje je zabilježeno ukupno 289 aktivnih tužbi za klevetu protiv novinara i medija koje su pokrenute u posljednjih pet godina. Samo u posljednjih 12 mjeseci podignuta je 21 nova tužba.

Taj broj sigurno je i veći jer u pravosuđu ne postoji poseban registar tužbi i sudskih procesa protiv novinara i novinarki a ne zna se ni koliko je tih tužbi podnijele osobe iz struktura vlasti države. Prema registru Linije za pomoć novinarima BH novinara, u podizanju tužbi protiv novinara i novinarki i medija prednjače političari, slijede ih direktori javnih preduzeća i institucija, a u posljednje vrijeme među tužiteljima i tužiteljicama je sve veći broj osoba na važnim funkcijama u pravosuđu.

Vrlo česte situacije su povlačenja tužbi u predmetima klevete, što ukazuje na širokorasprostranjenu praksu „strateških tužbi protiv sudjelovanja javnosti“ ili skraćeno iz engleskog jezika SLAPP, o čemu svjedoče brojne inicijative u regionu i Evropi.

Za novinare novinarke i medijske kuće, tužbe za klevetu nisu samo financijska kočnica, nego su psihološki pritisak i stres kroz izloženost dugotrajnim sudskim procesima i prisustva na ročištima.

Linija za pomoć novinarima BH novinara u slučajevima tužbe za klevetu osigurava pravnu zaštitu kroz angažman advokatskog zastupanja pred sudovima. Ovakav vid pravne podrške koju pruža Linija je važan segment pravne zaštite novinara i novinarki, kada državni mehanizmi nisu osigurali ni sistemsko praćenje predmeta napada na medijske uposlenike u Sistemu upravljanja predmetima (CMS) pri pravosudnim instancama. Statistički podaci o kršenju prava novinara i novinarki i drugih medijskih djelatnika i djelatnica dostupni su jedino iz Linije za pomoć novinarima BH novinara jer pravosudne institucije ne vode date statistike.

Političari najčešće posežu za tužbama

U protekle četiri godine tužbe za klevetu protiv novinara i novinarki u više od 80 posto slučajeva pokreću političari i drugi javni službenici poput sudija i sutkinja i tužilaca i tužiteljica. Vrlo često se presude donose u nerazumnom roku i bez poštivanja standarda Evropskog suda za ljudska prava. Moglo bi se zaključiti da je jedan od ciljeva datih tužbi sprječavanje medija da kritički promišljaju i istražuju pojedine teme.

Tužbe za klevetu koju podižu javne ličnosti protiv medija, doslovno bi se mogli podvesti pod pokušaj cenzure medija upakovan u zaštitu političkog ugleda. Ako ste medijska kuća koja djeluje u lokalnoj zajednici, a suočite se s tužbom za klevetu vrlo je upitan vaš opstanak uslijed dugotrajnog sudskog postupka i eventualnog gubitka istog. Pozicija medijskih kuća koje se suočavaju s tužbom za klevetu u malim lokalnim zajednicama dodatno je otežana i zbog nedostatka ili težeg pristupa pravnoj zaštiti. Dekriminalizacija klevete osigurana važećim normativnim okvirom u Bosni i Hercegovini onemogućila je zatvorsku kaznu za medije po tužbama za klevetu koje pokreću javni dužnosnici, ali nedovoljno precizne zakonske formulacije osiguravaju prostor za sve veći broj tužbi koje se rješavaju građanskom parnicom.

Prema odredbama entitetskih zakona o zaštiti od klevete, kleveta predstavlja svaki oblik prouzrokovanja štete ugledu nekom licu, iznošenjem, odnosno prenošenjem neistinitih informacija namjerno ili uslijed nepažnje. U slučaju iznošenja ovakvih informacija putem sredstava javnog informisanja, autor, odgovorni urednik, izdavač te druga lica koja su vršila nadzor nad sadržajem, smatraju se odgovornim licima.

Kada sud donosi ovakvu odluku, uzima u obzir sve okolnosti slučaja, naročito uključujući: način, oblik i vrijeme iznošenja ili prenošenja izražavanja, prirodu i stepen prouzrokovane štete, dobronamjernost i pridržavanje opšteprihvaćenih profesionalnih standarda od strane štetnika, vjerojatnost da bi šteta nastala i da izražavanje nije izneseno ili preneseno, podatak da li izražavanje sadrži objektivnu i tačnu informaciju o izražavanju drugih lica, i da li se odnosi na pitanja iz privatnog života oštećenog ili pitanja od političkog ili javnog značaja. Prijedlog izmjena i dopuna entitetskih zakona o kleveti gdje se traži viši nivo tolerancije kada kritika se odnosi na javnu ličnost, tj. političara ili političarku, podnio je 2019. godine državni zastupnik Damir Arnaut Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, ali do danas ti amandmani nisu razmatrani.

Posljedice tužbi za klevetu protiv medija nisu samo zastrašivanje pojedinih medijskih kuća za slobodno i neovisno djelovanje, nego i financijski kolaps nekima. Pojedini slučajevi klevete traju i više od 11 godina (neki traju i nakon gašenja pojedinih medijskih kuća). S druge strane, donošenje takvih presuda nakon toliko vremena gubi na značaju da se naprave neke pozitivne društvene prakse. Sudska praksa po tužbama za klevetu, pokazuje vrlo malo pozivanja na Član 10 o slobodi izražavanja Evropske konvencije o ljudskih pravima i slobodama, kao i na praksu Evropskog suda za ljudska prava koji smatraju opravdanim da mediji koriste izjave koje mogu “šokirati, ogorčiti, uznemiriti” pa čak i kada se te izjave odnose na javne ličnosti.

Istovjetna praksa ušutkivanja kritičkih glasova i kod susjeda

Brojne međunarodne regulative koje su usvojene kao mehanizmi pravne zaštite, nisu neki značajan mehanizam za osiguranje slobodnog i neovisnog medijskog djelovanja. Povećan broj tužbi koji podižu javni dužnosnici protiv novinara i novinarki i medijskih kuća nije samo praksa prisutna u Bosni i Hercegovini, nego i u regionu, pa i u Evropi.

Kako bi odgovorili na povećan broj tužbi, oformljena je Koalicija nevladinih organizacija (CASE) protiv Strategic Lawsuits Against Public Participation (SLAPP) tužbi.  Radi se o tužbama koje se pokreću od strane moćnih aktera (npr. kompanija, javnih službenika itd.) kako bi zastrašili i ušutkali one koji govore u javnom interesu.

SLAPP u suštini predstavljaju tužbe kojima nije cilj ostvarivanje pravde, već iscrpljivanje financijskih sredstva, naprimjer kroz neuobičajeno duge sudske postupke koji se namjerno razvlače kako bi doveli do financijskog kolapsa medijskih kuća ili novinara i novinarki.

U maju 2021. godine uspostavljena je ekspertna grupa po SLAPP tužbama, koja radi na pripremi normativnog okvira da se faktički zabrani i ograniči mogućnost takvih tužbi. Koalicija koja djeluje protiv SLAPP tužbi zajedno s 119 država EU je u 2020. godini pozvala Evropsku uniju da usvoji Direktivu kojom bi se mediji i novinari i novinarke zaštitili od SLAPP tužbi.

Nezavisno društvo novinara Vojvodine (NDNV) je prva nevladina organizacija u Srbiji koja pruža zaštitu od SLAPP tužbi. Nekoliko redakcija nezavisnih medija u Srbiji primilo je tužbe gdje se od njih tražilo da plate milionske odštetne zahtjeve. Među njima je redakcija Vojvođanskog istraživačko-analitičkog centra (VOICE) čiji je izdavač NDNV. Problematika se ogleda u obvezi plaćanja visokih sudskih taksi na odgovor na tužbu čime se dovodi u pitanje opstanak pojedinih medija u Srbiji.

“Nesporno je reč o dodatnom pritisku na naše kolege i koleginice. Tužbe stižu ne samo na adrese velikih istraživačkih centara već i onima koji rade u lokalnim zajednicama. Jasno je da su te tužbe tu pre svega da disciplinuju novinare, što je daleko od slobode medija i demokratije”, navodi Norbert Šinković, predsjednik Upravnog odbora NDNV.

Na pitanje efikasnosti mehanizma koalicije organizacija za postupanje po SLAPP tužbama ističe da je “najbolja zaštita za novinare – javnost“.

“Kroz ovaj savez taj mehanizam pritiska činimo još vidljivim, povezujemo se sa organizacijama koje imaju slična iskustva, mapiramo mogućnosti borbe protiv takvih tužbi i zagovaramo izmene zakonodavnih okvira. Verujem da nam iskustvo drugih, može u velikoj meri da pomogne kolegama da se izbore sa ovim mehanizmom“, smatra Šinković.

Koliko je važna podrška novinarskih i relevantnih  medijskih organizacija u osiguranju pravne i sistemske podrške za suzbijanje pritisaka na medije potvrđuje i Šinković.

“Dve su ključne stvari u ovakvim situacijama: prvo, da se o pritiscima javno i glasno govore, da zatraže podršku relevantnih novinarskih i medijskih organizacija, koje mogu da im pružaju pravnu pomoć i organizovanu podršku. Drugo, da jačaju vezu sa zajednicom. Dugoročno rešenje je zaštita javnosti“, objašnja Šinković.

Zaključno, negdje mora postojati granica, crta koja se povuče. Jedini načini da preveniramo dalje pritiske na medijski slobodan rad i klevetničke izjave javnih dužnosnika jeste kroz prijavu svakog napada i prijetnji ili pritisaka novinarskim i medijskim organizacijama koje rade na pružanju pravne i sistemske podrške.

Nesporno je da trenutni važeći entitetski zakonski okvir o kleveti u Bosni i Hercegovini nije u okviru slobode izražavanja i zaštite medijskih prava i da entitetski parlamenti trebaju krenuti u njihove skorije izmjene i dopune. Regionalno uvezivanje u CASE koaliciju protiv SLAPP tužbi je jedan od mehanizama sistemskog pristupa ovom problemu. Ipak, ne smijemo zaboraviti da “velike ribe, jedu male”, tako da redakcije u nastanku i mediji u malim lokalnim zajednicama trebaju dodatnu podršku i zaštitu od ućutkivanja i pritisaka po tužbama za klevetu.

Svakako da ohrabruju i inicijative na evropskom nivou u naporima u suprotstavljanju SLAPP-u. Nedavno objavljeni izvještaj u Evropskom parlamentu daje prijedlog da se usvoji direktiva kojom bi se osigurala zaštita medija i koja bi dala mogućnost sudovima da odbace SLAPP i kazne one koji zloupotrebljavaju mogućnost tužbi kao vid pritiska na medije.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje definisan je Zakonom o javnom informisanju, koji u članu 38. kaže: „Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo“. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.

Send this to a friend