30. mar 2017.

Satirični portali u BiH: Ismijavanjem do reakcije

"Nekada smo se smijali komičarima a gledali vijesti; a danas se smijemo vijestima a gledamo i slušamo šta komičari imaju reći".

satroNedugo nakon što je The Last Week Tonight krenuo sa emitovanjem prve sezone na HBO, John Oliver je nazvan jednim od najboljih novinara današnjice. Njegov nekadašnji mentor, Jon Stewart imao je sa svojim The Daily Show-om više uticaja na gledaoce kablovskih operatera no većina njegovih kolega sa informativnih emisija.

Satira, sa svim alatima koje nosi, osim što omogućava izuzetnu slobodu izražavanja, odavno se koristi i kao način izražavanja političkog kriticizma i ali i kao komunikacijska strategija kojom aktivisti zahtijevaju društvene, političke i ekonomske promjene.

„Ismijavanje je nešto što će uvijek umanjiti reputaciju ljudi, bez obzira da li se dešava u politici ili u vrtiću“, napisala je medijska analitičarka Senay Yavuz Gorkem u svom radu o korištenju humorističkih poruka tokom Gezi Park protesta.

Takvo ponašanje imali smo prilike vidjeti tokom Gezi Park protesta, Arapskog proljeća, pa čak i u slučajevima #FadileOprosti i #trotoar u BiH.

Za razliku od zemalja u regiji ili svjetskih trendova u kojima je John Oliver nazivan jednim od najboljih novinara sadašnjice, a Jon Stewart čovjek od povjerenja, jedini konstantni satirični sadržaj koji bosanskohercegovačka publika može pronaći nalazi se na portalima i korisničkom sadržaju na društvenim mrežama.

Da je stvarnost stvarno ozbiljna konkurencija satiri govore i sajtovi kao što su Šatro.info, Karakter, Satiranje, Sarajevo365, koji redovno objavljuju kreativne komentare na dnevno političku realnost u BiH.

Pokrenut početkom decembra 2016. godine, Šatro.info svakodnevno svojoj publici donosi vijesti sa predznakom satire iz područja politike, prirode i društva, sporta.

„Sa satirom možeš reći najobjektivnije stvari. Jednostavno, sve se nekako okrenulo, nekada smo se smijali komičarima a gledali vijesti. A danas se smijemo vijestima a gledamo i slušamo šta komičari imaju reći. Ne mislim da se ovo dešava samo u BiH ili na Balkanu, nego svuda“, ističe Feudalac, urednik Šatro.info portala. Portal na kojem on radi je u tri mjeseca svog postojanja dobio već dvije prijetnje tužbom zbog svog pisanja.

„Krajnji cilj satire je reakcija. Jer sve ovo što mi radimo, radimo zbog neke reakcije. Da se stvari promijene. Sad, mi bi željeli da se taj i taj smijeni sa pozicije, ne čisto zbog mijenjanja te osobe, nego da se napravi mjesto za nekoga ko još uvijek nije uništio nešto“, navodi Feudalac.

Osim korištenja satire kao forme kroz koju je moguće izraziti najveći oblik slobode govora i objektivnosti, takav sadržaj, sa čime se slaže i Feudalac, koristi se kako bi se izrazio kriticizam prema vodećim političkim figurama, ali i kao način na osnovu kojeg se može umanjiti njihova važnost i značaj.

„Svaki medij ima neku svoju agendu na osnovu koje funkcioniše. I mi isto imamo agendu u kojoj smatramo sve ove kretenizme u koje spadaju fašizam, seksisam, patrijarhat i kapitalizam, idiotskim. I mnogo je stvari idiotsko i mi ih tretiramo tako. Nastojimo ih ismijavati do te mjere u kojoj oni postaju beznačajni“.

Autori koji se bave izučavanjem uticaja satiričnog teksta na svakodnevnicu tvrde da je politički diskurs koji se trenutno odvija na satiričnim platformama mnogo življi od bilo kojeg diskursa koji se dešava u tradicionalnim medijima koji se bave političkim dijalogom.

Da li satirični članci u kojima je BiH raspisala konkurs za 14 koordinatora mehanizma koordinacije ili Sebija Izetbegović se prerušila u doktoricu i postala direktorica KCUS-a  predstavljaju nešto više od mogućnosti za autore da izraze svoje mišljenje?

Kako ističe jedan od autora na portalu Karakter, kada je riječ o bh. satiričnim portalima, ne vjeruje da je u pitanju samo sloboda govora i mogućnost slobodnog izražavanja.

„Mislim da je satira atraktivna jer je kroz nju lakše prikazati apsurdne situacije koje se dešavaju u našem javnom životu, a na koje smo već navikli kao na nešto sasvim normalno. Naprimjer, nedavno je kantonalni ministar priznao da je krivotvorio fakultetsku diplomu i na sudu je za to osuđen, doduše uslovno, ali osuđen. O tome su ozbiljni mediji pisali par dana i nikom ništa, zaboravili smo, idemo dalje. Šta u takvom slučaju učiniti, a to nije jedini, nego kroz satiru pokušati ismijati i ministra, ali i društvo koje je ravnodušno na krivična djela koja čine nosioci izvršne vlasti“.

Američki The Onion objavljuje svoje članke pod sloganom: Američki najbolji izvor informacija. No Karakter pravi „prve bosanskohercegovačke vijesti – po našoj mjeri“. Osnovan 2013. godine, portal je zamišljen kao mreža koja će povezivati mlade aktiviste iz svih dijelova BiH.

„Tokom promocije akcija ili ukazivanja na društvene anomalije putem socijalnih medija, primijetili smo da najveći odjek imaju one objave koje sadrže dozu satire te se kroz nekoliko mjeseci iskristalisala ideja da se Karakter bazira primarno na političko opismenjavanje građana kroz satiru“, ističe Karakterov autor.

Politički humor je uvijek izuzetno vezan za kontekstualno znanje koje ga oblikuje i da bi takav humor bio efikasan, njegovi autori moraju biti informisani i moraju znati pozadinu onoga o čemu pišu. Baš kao što su Stewart i Oliver pokazali na koji način satira može djelovati kao metod informisanja i edukacije javnosti, bh. satirični portali se trude da urade isto. No pored informisanja, ono čemu se oni nadaju jeste reakcija.

„Generalno mislim da ljudi ovo rade zbog nekog svog refleksa na nešto. Refleks te motivira onda kad se nešto što ti ne možeš podnijeti, desi“, navodi Feudalac sa Šatro.info.

Reakcija na njihove članke je ono čemu se nadaju i u Karakteru.

„Bojim se da političare u BiH ne uzbuđuje mnogo što god da neki satirični ili ozbiljni medij piše o njima sve dok ta pisanja ne izazivaju pritisak javnosti, a očigledno da ne izazivaju“.

„Svaka šala je mala revolucija“, pisao je Orwell. U nedostatku offline aktivnosti i reakcija na bh. svakodnevnicu, online satira se trudi da ponudi odgovor ali i alate koji bi trebali da pomognu javnosti da se barem na momenat osjećaju kao da imaju prevlast nad politikom. Jer ipak, smijeh je bolji od mizerije.

“Mislim da je to generalna grana našeg mentaliteta u kojem se sa stvarima borimo na način da ih ismijavamo. Počevši od toga kako su plate neredovne, umjesto da idemo na ulicu i da protestujemo“, zaključuje Feudalac.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje definisan je Zakonom o javnom informisanju, koji u članu 38. kaže: „Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo“. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.

Send this to a friend