26. jan 2017.

Naslovnice dnevnih novina u Srbiji: Horor, strah, užas, kraj…

Ne postoji ništa na ovom svijetu što nije prijetnja Srbima i Srbiji: poplave, komarci, dronovi, šiptari, ustaše, muslimani, strani plaćenici, domaći izdajnici, SAD, EU, NATO, opozicija, migranti, ISIS, vakcine, budžetski deficit... A samo je jedan spasilac od svih nedaća – Aleksandar Vučić. Uz njega ponekad i Vladimir Putin. Tako izgleda iskrivljena slika stvarnosti kakvu uglavnom prikazuju naslovnice tabloida u Srbiji.

Osobi koja redovno gleda naslovne stranice dnevnih novina u Srbiji – i vjeruje svemu što vidi – ne preostaje ništa drugo nego da priprema dugogodišnje zalihe hrane, lijekova i oružja. Jer neki ratovi već traju, neki samo što nisu počeli, a kataklizma je neizbježna. Vrebaju i brojne druge opasnosti, uz neskriveni nacionalizam, što više golotinje, primitivizma i bavljenja ozbiljnim temama na neozbiljan način. To je ono što se servira konzumentima. Isprojektovana slika koja ima za cilj izazivanje paranoje i straha, da bi se skrenula pažnja sa nekih, važnijih, tema i da bi se, valjda, pomislilo „dobro je ovo, kako bi moglo da bude“. Samo da ne puca.

[povezaneprice]

Većina dnevnih novina u Srbiji ne samo da nije pokušala da se barem malo odupre trendu tabloidizacije nego je prosto nevjerovatno koliko su nisko pale u senzacionalističkom, nekritičkom i često netačnom prikazivanju stvarnosti na naslovnim stranicama. To pokazuje analiza šest dnevnih listova – Alo, Blic, Danas, Informer, Kurir i Večernje novosti – za period od 1. januara do 31. decembra 2016. godine.

Bez ulaženja u njihov cjelokupan sadržaj, cilj analize je bio da se prikaže slika kakvu dobijaju oni koji ne čitaju štampu, nego samo pogledaju naslovne stranice – a takvih ima dosta.

Najmanje naslovnih stranica, praktično nijednu koja bi se mogla označiti tabloidnom ili senzacionalističkom, u 2016. godini je imao list Danas. Za razliku od svih ostalih, oni redovno objavljuju i „nepolitičke teme“, poput informacija o kulturi i umjetnosti. Takođe, izražavaju otvorenu kritiku prema vlasti i premijeru Srbije Aleksandru Vučiću, što je rijetkost kod drugih medija. Večernje novostisenzacionalizam imaju tek povremeno, ali kod njih postoje elementi nacionalizma. Ostale četiri novine se praktično utrkuju koja će da bude gora u stvaranju osjećaja nesigurnosti i izazivanju panike. Blic to radi na nešto „kulturniji“ način, ali uz često isticanje tema iz crne hronike. Osim u Danasu, jedino se u Blicu mogu pronaći teme u kojima se osnovano kritikuje vlast. Tako su, na primjer, u više navrata pozivali na odgovornost za pad vojnog helikoptera u kome je 2015. godine poginulo sedam osoba. Pojam profesionalnih standarda, sudeći po naslovnicama, nepoznat je za Informer, Kurir i Alo. Kod njih se kritika vlasti svodi na prozivanje nepodobnih ili izazivanje skandala i afera, bez puno vođenja računa o činjenicama i etici.

Dnevni list Politika nije obuhvaćen analizom jer se njegova prednja strana uveliko razlikuje od ostalih novina – veća je formatom i sadrži znatno više teksta, pa su usporedbe sa drugima nezahvalne. Ipak, treba reći da Politikauglavnom izbjegava senzacionalizam, ali podržava vladajuću Srpsku naprednu stranku (SNS) i premijera Aleskandra Vučića. Podrška Srpskog Telegrafa vlasti mnogo je otvorenija nego u Politici a način izvještavanja izrazito tabloidan. S obzirom na to da se na kioscima prvi put pojavio u martu 2016. godine, ni taj list nije bio predmet analize, ali pogled na nekoliko naslovnica daje sliku o njihovoj uređivačkoj politici.

Vučić na svakoj trećoj naslovnici

Osoba koja se, sasvim očekivano, najčešće pojavljivala na naslovnim stranicama srpskih dnevnih novina je premijer Aleksandar Vučić. U gotovo svim slučajevima kontekst je pozitivan ili neutralan – Vučić daje komentar na određenu temu ili objavljuje pozitivne vijesti po Srbiju. Često je predstavljen kao nepokolebljivi lider koji je ugrožen i bori se protiv brojnih neprijatelja – svi žele da ga sruše. Istovremeneo je spasilac sa odgovorom i rješenjem za sve probleme. Upadljivo je potpuno odsustvo bilo kakve kritike, osim kod Danasa, gdje se premijerovi potezi obično preispituju kroz riječi nekog od opozicionara ili drugih sagovornika. Kurir je do polovine februara takođe prozivao Vučića – u tom periodu su bili u žestokom sukobu sa njegovim SNS-om i Informerom – da bi nakon toga, do kraja godine, kritike gotovo nestale.

Vučićeva fotografija se tokom 2016. godine nalazila na 681 naslovnoj stranici analiziranih novina, odnosno, prosječno na svakoj trećoj naslovnici. Na naslovnicama bez fotografija njegovo ime je spomenuto više od 150 puta.

Večernje novosti su najčešće objavljivale premijerovu fotografiju – 158 puta – skoro svaki drugi dan. Dvaput su imale naslovnicu sa po tri i tri puta sa po dvije Vučićeve fotografije, što daje ukupan broj od 165 fotografija. Slijede Blic sa 130 i Kurir sa 106 naslovnih strana.

Naslovnice sa fotografijom Aleksandra Vučića

2017-01-26 14_59_12-Naslovnice dnevnih novina u Srbiji_ Horor, strah, užas, kraj... _ MC_ONLINE

Poslije Vučića, među najčešće spominjanim osobama iz političkog života bili su predsjednik Srbije, Tomislav Nikolić, ministar vanjskih poslova, Ivica Dačić i lider radikala, Vojislav Šešelj – prva dvojica povremeno i u negativnom kontekstu, dok su za Šešelja karakteristične zapaljive i vulgarne izjave. Lideri opozicije uglavnom su prikazivani negativno, a najveći balans u zastupljenosti opozicije i vlasti tokom 2016. godine imao je Danas.

Kritike o predstavnicima SNS-a moguće je tek povremeno pronaći, osim o Vučiću i osim u Informeru. Ovaj tabloid često agresivno napada i optužuje opoziciju. Informer je poznat po kampanjama kojima na sve moguće načine nastoji diskreditovati neistomišljenike vladajuće stranke i premijera, pa i bilo koga ko se usudi da ih kritikuje ili im predstavlja političku konkurenciju. Dobar primjer za to su kampanje protiv ombudsmana Saše Jankovića i političara Vuka Jeremića, od momenta kada je postalo jasno da bi mogli biti kandidati na predsjedničkim izborima u 2017. godini.

Informer istovremeno na sve načine nastoji animirati glasače Vučića i njegove stranke, konstantno proizvodeći neprijatelje, skandale i afere. Pravi se slika da je zbog Evropske unije (EU), NATO-a, opozicije, ili bilo koga ko je na tapetu određenog dana, nepovratno ugrožen izborni rezultat SNS-a, zbog čega čak i premijer izjavljuje da je blizu poraza. Naravno, kasnije ostvari ubjedljivu pobjedu, zahvaljujući između ostalog i navedenoj taktici. Upravo ovaj scenario događao se prije aprilskih izbora.

Po istom principu stvari su se ponavljale i kasnije jer sve su glasnije postale najave da će u 2017. godini, osim predsjedničkih, biti održani i novi vanredni izbori. S obzirom na način na koji je prikazan, kao čovjek koji se pita za sve i koji donosi samo napredak, Vučićev eventualni poraz kod mnogih glasača izaziva strah i neizvjesnost. Strategija koja uspješno funkcioniše.

Kada je riječ o međunarodnoj politici, često su u prvom planu bili teroristički napadi, ISIS, rat u Siriji i problemi u EU. Bez mnogo iznenađenja, po zastupljenosti dominira predsjenik Rusije Vladimir Putin, uz povremena spominjanja ključnih evropskih lidera (Angela Merkel, Recep Tayyip Erdogan…) i Baracka Obame. Mnogo prostora je dobio i Donald Tramp, uz nevjerovatnu histeriju koja je zavladala poslije njegove pobjede na izborima – posmatrajući naslovnice tabloida mogao se steći zaključak da će novi američki predsjednik riješiti sve probleme Srbije. Putin je vrlo često stavljen u kontekst sukoba Zapada i Rusije, takođe kao onaj koji će pomoći Srbiji ili braniti Republiku Srpsku. U tome prednjači Informer, koji je Putinovu fotografiju imao na čak 103 naslovnice, dakle, više fotografija i od samog Vučića. U mjesecu decembru Putina su stavili na naslovnu stranu čak 18 puta, a 31. decembra su čitaocima poklonili kalendar sa njegovim likom. Ostali mediji ga spominju rjeđe, između 15 i 35 puta.

O Putinu se često pisalo i kroz prizmu nabavke naoružanja od Rusije. Krajem prošle godine Vučić je putovao u Rusiju, gdje je dogovorena isporuka šest aviona Mig, koji su, navodno, dobijeni kao poklon. Iako je mnogo detalja ostalo nerazjašnjeno, kao naprimjer, da li će i koliko novca Srbija morati da uloži u njihovo održavanje, tabloidi su naprosto poludjeli za tom informacijom.

Ceca i Đoković vs. haos, skandal i šok

Dosta prostora na naslovnim stranama srpskih dnevnih novina dobijaju starlete, reality programi i zvijezde narodne muzike. Među njima je najčešće zastupljena Svetlana Ceca Ražnatović koja je samo na naslovnici Kuriraspomenuta čak 49 puta. Slijede Alo i Informer, svaki sa više od 25 njenih pojavljivanja, obično uz fotografiju. Danas Cecu ne spominje nijednom a Večernje novosti tek u dva navrata. Poseban fenomen su „Cecina djeca“, pa tako sve više prostora dobijaju sin Veljko i kćerka Anastasija. Kurir i Alo su u 2016. godini Anastasiju na naslovnici imali po osam puta.

Puno pažnje je posvećeno i uspjesima srpskih sportista, među kojima dominira teniser Novak Đoković sa desetinama pojavljivanja na naslovnim stranama, najčešće u Blicu – više od 50 puta. Uz njega, najviše se pisalo o Crvenoj Zvezdi i Partizanu, te o Olimpijskim igrama. Čak i tu je povremeno prisutan senzacionalizam, pa i nacionalizam, posebno kada se spominje Hrvatska.

Uz politiku, sport i zvijezde sa estrade, najviše prostora na naslovnim stranicama imale su teme iz crne hronike. Osim u Danasu i djelimično Večernjim novostima, pristup je u potpunosti tabloidan, uz otkrivanje podataka iz istraga, objavljivanje fotografija žrtava, pa i onih maloljetnih, donošenje presuda prije početka suđenja, te upotrebu riječi: horor, teror, masakr, užas, šok, tuga, strah, skandal, haos, bruka, panika, tragedija, sramota, drama itd. Pritom se koriste najniže tehnike za poistovjećivanje čitalaca sa događajima, naprimjer, pisanje u prvom licu množine: „evo ko je ubio našeg…“, „otimaju nam…“ ili „samo nam je to falilo…“. Identična terminologija je korištena i za druge teme. Osobe se nazivaju ološima, bandom ili đubretom, uz epitete poput: najstrašniji (lažov), neviđena (panika), nezapamćen (zločin) i slično. Pošto česta upotreba takvih riječi postaje izlizana i gubi na snazi, potrebno je izmišljati nove, jače, pa tako Kurir i Informer umjesto „ekskluziva“ ponekad pišu „megaekskluziva“.

Kurir je riječi „šok“ i „šokantno“ na prednjoj stranici objavio barem 21, a Informer18 puta. Informer je riječ „haos“ koristio 17, a riječ „laž“ najmanje 14 puta, u različitim oblicima (lažov, lažovčina…). Pošto je to list proruske orijentacije, takve konstrukcije su često išle uz negativno pisanje o NATO-u, EU, SAD-u i njihovim zvaničnicima. Za napade „na domaćem terenu“ imali su drugačiji termin – „žuti“ – koji je upotrijebljen više od 45 puta. Upravo zahvaljujući Informeru, ta riječ dobila je veoma negativno i pogrdno značenje kada se govori o bivšoj vlasti, prije svega o Demokratskoj stranci. Ovo su samo neki od primjera sa njihovih naslovnica: žuti teror, žuta sramota, žuta banda, žute psihopate, žuto silovanje Srbije itd. Informer je pizdama označio Đorđa Balaševića i Radeta Šerbedžiju (jer su, a šta drugo, izdali Srbe), dok su hrvatske sportaše nazivali pizdama i plačipičkama. Hrvate i Albance nerijetko su nazivali ustašama i šiptarima.

Ubistvo kao savršen spin

Prve noći poslije parlamentarnih izbora, sa 24. na 25. april, grupa muškaraca sa fantomkama na glavama je u centru Beograda zabranila kretanje osobama koje su se tu zatekle, neke od njih vezala, te srušila nekoliko objekata. Dio grada u kome se ovo dogodilo zove se Savamala a porušeni objekti su se nalazili na području na kome je predviđena gradnja kompleksa poslovnih i stambenih zgrada pod nazivom Beograd na vodi. Riječ je o projektu koji SNS koristi kao važan adut u navođenju svojih pozitivnih rezultata, ali koji je istovremeno izazvao brojne kontroverze, prije svega zato što vlast odbija da objelodani važne informacije o uslovima pod kojim Srbija učestvuje u njegovoj realizaciji. U više navrata su održani i protesti pod sloganom „Ne davimo Beograd“, čiji je simbol žuta patka. Do trenutka objave ovog teksta brojni detalji o spornoj noći su ostali nerazjašnjeni, a počinioci i njihovi nalogodavci nisu otkriveni.

Alo i Večernje novosti ovu temu gotovo da i nisu spominjali na naslovnicama – osim kad se o njoj oglasio premijer Aleksandar Vučić, 9. juna. Naslov na Večernjim glasio je „Slučaj ’Savamala’ – Država otkriva rušitelje“, dok Alo piše: „Vučić: Vrh beogradske vlasti rušio po Savamali“. Oba medija su poslije toga u još nekoliko navrata spomenuli proteste – u negativnom kontekstu. Blic se Savamalom na naslovnoj stranici bavio nešto češće, prozivajući vlast da otkrije krivce. Temi su najviše pažnje posvetili Informer i Danas. Informer rušenje gotovo da i ne spominje, ali zato žestoko napada proteste, navodeći da ih plaćaju Soroš i Rokfeler (2. juna), te da su „Ambasadori za patku dali 1.367.000 eura“ (11. juna). Naslovnice Danasa potpuna su suprotnost – rušenje i proteste spominju više od 70 puta, kritikujući vlast i tražeći odgovorne. Oni su objavili i specijal koji se bavio samo ovom temom.

Smrt pjevačice Jelene Marjanović, čije je tijelo pronađeno početkom aprila, privukla je mnogo više pažnje dnevnih novina i sada se već slobodno može reći da je iskorištena kao vrhunski spin da bi teme poput Savamale bile stavljene u drugi plan. List Danas na naslovnici ubistvo nije spomenuo nijednom, Večernjesu to učinile nekoliko puta, dok je Blic priču pratio češće, sa više od 30 spominjanja. Kurir, sa više od 70 naslovnica, te Alo i Informer  sa po više od 90 naslovnica, temom su se bavili izrazito senzacionalistički, kršeći brojna etička i profesionalna pravila o čemu najbolje govore slijedeće fotografije.

Nevjerovatno je sa kojom su lakoćom mediji svakih nekoliko dana proglašavali nove krivce, iznosili potpuno suprotstavljene teorije i pravili nacionalni događaj od privatne tragedije, namećući temu kao najvažniju u tom trenutku. Ubistvo je zloupotrebljavano i pred izbore. Informer je 21. aprila, tri dana prije glasanja, prenio Vučićevu izjavu da će ubica biti uhapšen u narednih 48 sati. Narednog dana donose naslov „Hapse Jeleninog ubicu?!“, uz apel premijera da se ime ubice ipak ne objavljuje do ponedjeljka (izbori su bili u nedjelju) „da ne bi bilo raznih spekulacija i zloupotreba u političke svrhe“. U narednih nekoliko brojeva takođe najavljuju skoro hapšenje, da bi 29. aprila na naslovnoj pisalo: „Šokantno: Istraga u ćorsokaku. Jelenin ubica će se izvući?! Pali dokazi, ništa od hapšenja“. Saga se nastavlja sve do kraja godine a ubica ni danas nije otkriven.

BiH na naslovnim stranama

Teme iz Bosne i Hercegovine (BiH) nisu bile previše prisutne na naslovnicama srpske štampe tokom 2016. godine. Najčešće je spominjan referendum u Republici Srpskoj (RS), izbori u BiH i regionalni odnosi, nerijetko uz zapaljivu i huškačku retoriku, asocijacije na rat ili potencijalne nove sukobe. Srbija i premijer Vučić su u tom kontekstu uglavnom prikazivani kao faktor stabilnosti i razuma, ali uz isticanje da su na strani RS-a.

Bosanskohercegovačkim temama najviše su se bavili Danas i Večernje novosti, ali na prilično različit način. Danas je dozvoljavao da se čuje i druga strana (opozicija iz RS-a, bošnjački političari) i uglavnom izvještavao neutralno, bez zauzimanja strane. Takođe su, za razliku od ostalih, na naslovnicama davali prostor i pričama koje nisu strogo političke, npr: članovima benda Divanhana i režiseru Danisu Tanoviću, a pisali su i o nagradi Srce Sarajeva koju je dobio Robert De Niro. S druge strane, kontekst u kome se na naslovnici Večernjihspominje bilo šta iz BiH, osim RS-a, je izrazito negativan. Slično je i sa Informerom.

Kad je riječ o političarima, najviše je pažnje dato Miloradu Dodiku, uglavnom uz pozitivne konotacije o njemu i RS-u. Blic je u dva navrata kritikovao Dodika, u smislu štete koju Srbija može da ima zbog njegovih poteza.

Poslije Dodika, po učestalosti pojavljivanja slijedi Bakir Izetbegović, gotovo isključivo u negativnom kontekstu.

1 komentar za: “Naslovnice dnevnih novina u Srbiji: Horor, strah, užas, kraj…

  1. Vicko

    Ozbiljno, ako ikad dodje neka normalna vlast treba doneti zakon koji se bavi novinarima i nalogodavcima ovakvih prica i naslovnica. Ovo je inzenjering javnog mnjenja, i mora se naci mehanizam da se zabrani. Novinarima koji su ovo pisali, makar i da bi preziveli za sitnu platu, treba zabraniti da se bave novinarstvom kao signal da ako si novinar moras biti objektivan.

    04. feb 2017. at 11:08

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje definisan je Zakonom o javnom informisanju, koji u članu 38. kaže: „Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo“. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.

Send this to a friend