12. jan 2023.

Novinarstvo je iscrpljujuće, ali ti uđe u vene

Novinarka Radio-televizije Srbije Milica Milosavljević dobitnica je nagrade "Marina Kovačev", u oblasti dnevnog novinarstva, koju najboljim mladim novinarkama i novinarima dodeljuje Novosadska novinarska škola.

Milica Milosavljević i Teodora Ćurčić (foto: Denis Kolundžija / Cenzolovka)

Milica je završila novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Tokom druge godine studija započela je karijeru na javnom servisu. Prvo kao praktikantkinja, zatim kao novinarka na sajtu RTS-a. Na ovoj poziciji zadržala se osam godina, sve do polovine 2022. godine kada je postala novinarka Informativnog programa. Milica kaže da joj je izuzetna čast što je dobila svoju prvu novinarsku nagrada.

„Neposredno pred konkurs moja koleginica Aleksanda Trajković osvojila je nagradu Poverenice za zaštitu ravnopravnosti, za najbolji onlajn tekst u toj oblasti. Odlučila sam da i ja probam Na sajtu Udruženja novinara Srbije videla sam taj konkurs i rešila da se prijavim. Sledeće godine punim 30 godina i neću biti više u toj kategoriji. Nekako sam zbog posla i zaboravila na prijavu. Vest me zatekla u Zagrebu gde sam bila na odmoru sa društvom, javio mi je kolega Filip Lukić, koji je osvojio tu nagradu pretprošle godine. Prvo nisam mogla da verujem, usledio je, potom, osećaj zadovoljstva i ponosa, jer nije mala stvar u takvoj konkurenciji osvojiti nagradu za najboljeg mladog novinara/ku“, priča Milica.

NNŠ od 2001. godine dodeljuje nagradu najboljim novinarima mlađim od 30 godina za izuzetan kontinuirani rad u cilju promocije profesionalizma, kritičnosti, znanja i etičnosti. Od 2018. nagrada nosi ime rano preminule mlade novinarke i aktivistkinje Marine Kovačev. Uz prijavu za konkurs je potrebno dostaviti i nekoliko reprezentativnih tekstova, za koje si se ti odlučila?

To je jako zanimljiva priča. U konkursu piše nekoliko, a ja mislim da sam poslala 20 linkova ka tekstovima. To je bilo jako smešno jer nisam mogla da se odlučim. Nisam znala šta je dovoljno reprezentativno, jer sam svašta radila za tih godinu dana. Poslala sam sve što sam mislila da je kvalitetno i dobro. Priču o izbeglicama koje su došle u Srbiju kada je počeo rat u Ukrajini. Čini mi se da sam poslala i intervju sa profesorom sa Elektrotehničkog fakulteta koji je bio vezan za struju, pošto je tada bila kriza sa TENT-om, uvoz struje, isplivale su sve greške EPS-a su isplivale na videlo. Poslala sam nekoliko priča o kriminalnim grupama iz Beograda.

Žiri je u obrazloženju naveo da si se posebno istakla u oblastima onlajn kriminala, izveštavanja o izbeglicama i „toplim ljudskim pričama“. Izrazili su i nadu da si novinarka koja predstavlja generaciju koja će se boriti za pravičniji javni servis.

Očigledno su u društvu stvoreni atmosfera i animozitet prema javnom servisu zbog, možda, nekih pogrešnih uređivačkih odluka, ali ne mogu to da ocenjujem. Mislim da mnogo mojih kolega radi svoj posao najbolje što ume. Svako od njih se trudi da bude maksimalno profesionalan i čitava ta, da kažemo, grupa mladih ljudi koja radi tamo, zaista se trudi i bori za svoju tezu, sagovornike i svaku reč koju napiše. Da to bude baš onako kako su oni procenili da je ispravno i da treba.

Pošto se baviš dnevnim novinarstvom, uputi nas u prednosti tog posla.

Kao novinar u dnevnom novinarstvu uvek ste u centru zbivanja, bili to protesti, konferencije za medije ili nešto treće, uvek ste tu i sve vidite iz prve ruke. Postanete željni da vidite, čujete, saznate nešto novo. Uđe vam to u krv. Pitaju me ljudi koji nisu iz branše kako dolazim do tema. Kada krenete da se bavite ovim poslom, bukvalno u svemu možete videti temu. Pozitivne stvari su i to što radom na temama možete zaista da promenite neke stvari. Na dnevnom nivou čujete se sa mnogo ljudi, sagovornika, održavate kontakt sa njima i tako širite svoju mrežu poznanstava.

Sigurna sam da postoje i mane?

Ono što bih izdvojila jeste brzina. Kao da ste u mašini. Svakog dana nešto novo. Morate sav svoj privatan život da podredite poslu, jer tako vam se diktira. Mogu večeras da isplaniram da ću sutra ujutro ići na doručak sa društvom i onda mi u osam ili devet jave da moram na neki događaj. Jednostavno, morate da se pomirite sa tim da, ako se bavite dnevnim novinarstvom, to donosi velike promene u privatnoj sferi. Negativno je i to što na poslu možete da provedete ceo dan, po 12 sati. Takođe, da nedovoljno spavate i jedete. Stalno ste u tom ubrzanom režimu. Može se desiti i da vam pred neki događaj ili uključenje toliko skoči adrenalin i koncentracija, pa vas posle opusti i spusti, pa onako, niste ni za šta. Sve su to stvari koje morate da prihvatite kada se bavite ovim poslom. Ko ne može da izdrži taj tempo, koji je stvarno jak, ni ne treba da ulazi u dnevno novinarstvo jer je jako naporno i iscrpljujuće.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend