04. maj 2017.

Od moći medija do gospodara medija

Umesto slavlja i svečanog obeležavanja dve decenije aktivnog prisustva ove edicije u stručnoj i široj javnosti uredništvo Izdavačke kuće Clio je pred pitanjem da li ima smisla dalje svojim radom davati legitimnost onima koji poništavaju elementarne uslove medijskog delovanja? 

Pokušavajući da radno obeležimo ovu godišnjicu želeli smo da u deset gradova sa stručnim i zanimljivijim sagovornicima napravimo razgovore o važnim temama iz oblasti kojima se bavila dve decenija edicija Multimedia. Teme – Profesija novinar: od univerzalne sveznalice do ponosne neznalice, Spin je mrtav, živeo spin, (Ne)moć komunikacije, Etika javnog servisa ili trka sa privatnim tabloidima su izazvale interesovanje, podršku i pohvale ediciji, ali su se neki domaćini, iako su prihvatili organizaciju događaja, predomislili. Direktor jedne javne biblioteke naprasno je promenio odluku, upravniku druge ustanove kulture je došla finansijska policija, pa je smatrao da ‘nije trenutak’, a dekanka jednog fakulteta je već prethodno zabranila najavljenu, bezazlenu tribinu, tako da ova naša nije mogla ni da bude spomenuta.

Uzavrelo postizborno ćutanje izrodilo je dovoljno straha da je sve postalo sumnjivo i opasno. Tamo gde je razgovor i saradnja na projektima iz oblasti medijske pismenosti trebalo da započne, strah od imena učesnika ipak je nadvladao sve lepe želje i potvrdio da je mrak gušći nego što smo pretpostavili.

Oblikovanje medijskog nasilja

Prvu knjigu Moć medija francuskog teoretičara medija Fransisa Bala pripremali smo upravo u jeku protesta 1996. godine. Knjiga se pojavila na proleće kad je prvi talas građanskih i studentskih protesta završen. Tada smo mislili da je ulica kao najdemokratskiji medij kod nas otišao u penziju, a da će najveću podršku demokratiji i građanskim slobodama u Srbiji doneti bolje obrazovanje, posebno medijsko. Ni slutili nismo da ćemo Gospodare medija Marčela Foa pripremati u istim uslovima! Posle dvadeset godina istorija se ponavlja. Struktura i zahtevi protestanata su isti i mogu se sažeti u jednu rečenicu: Prestanite da uzurpirate medije i manipulišete građanstvom!

Naravno da je najviše nedoumica i podozrenja izazvala tema Politička ekonomija medija: vlasnici i gospodari. Uzurpacija medijskog prostora došla je do tačke u kojoj se iz jedne glave upravlja sistemom informisanja i perfidnom politikom kapilarno uvodi diktatura preko slepe poslušnosti zaposlenih koji se odriču svog integriteta i struke a u medijskim kućama sve izraženije informisanje postaje ‘informerisanje’ odnosno sve agresivnije medijsko nasilje.

Mediji sa fantomkama postali su moćno oružje u transformaciji građanske u podaničku Srbiju. Stoga je neophodno upoznavanje novih načina uspostavljanja stručne kontrole nad medijskom produkcijom, posebno informativnim programom. Edicija Multimedia je bila i ostala podloga građanskoj, intelektualnoj eliti i medijskim udruženjima. Oni moraju misliti na duži rok, preuzeti tu stručnu kontrolu, demistifikovati svaki oblik zloupotrebe i medijske manipulacije i organizovano oslobađati straha odgovorne i profesionalne aktere.

Novinari – krivci ili žrtve?

Posle talasa različitih obuka i podrške stranih predavača našim medijskim poslenicima devedesetih godina nastalo je obrazovno zatišje a u partijski privatizovani medijski prostor ušlo je mnogo neprofesionalnih i nedovoljno obučenih, ali lojalnih lica. Gotovo da je smešno spominjati stručnost u programskom i organizacionom razvoju medija, a potcenjeni, umorni i uplašeni novinari nemaju ni razloga, ni volje da razmišljaju o čitanju i učenju. Delujući kao izvršioci naloga u tabloidnim pogonima za blaćenje ljudi i ucene skrivanje pravih a fabrikovanje poluinformacija, daleko dakle od profesije, oni više ne vide smisao u ‘obogaćivanju znanja’ i ‘stručnom usavršavanju’.

No nisu novinari krivi za sve ili pak žrtve. U jednoj od tema planirali smo da postavimo i pitanje odgovornosti publike, odsustva kritike i građanske pobune protiv medijskog nasilja… Neophodna podrška za razvoj medijske kulture i informacione pismenosti nije samo pitanje novinarskog delovanja, već šire obrazovno i komunikacijsko, koje se stoga odnosi na resore prosvete i kulture, kao i organizacija koje popunjavaju slobodno vreme mladih i onih koji su to bili…

Zato smo hteli da razmotrimo problemska pitanja vezana za identitet edicije, mogućnosti i svrhu razvoja njenog koncepta. Da sa kolegama, stručnjacima i korisnicima, javno proverimo da li je Multimedia i dalje u službi postavljenih ciljeva. Da li je pravo vreme za to, imamo li s kim, za koga?

Pesimizam nije dobar odgovor, ali podgreva ga, ne samo takva situacija u medijskim institucijama, već i ono što su učinili fakulteti koji su snabdevali medijske ‘zvezde’ lažnim diplomama i piratizovanim knjigama. Obeshrabrujuća situacija ukazuje da je potrebna nova snaga i novi optimizam. Okupljenima oko edicije Multimedia ne manjka ni jednog ni drugog.

Autor je direktor i glavni urednik
Izdavačkog preduzeća CLIO

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend