
Niški opozicioni odbornici podneli su Posebnom odeljenju za suzbijanje korupcije Višeg javnog tužilaštva krivičnu prijavu protiv odgovornih u Gradu zbog dodele više od četiri miliona dinara firmi „Ini media“, koja je osnivač neregistrovane „Niš TV“.

Tabloid Informer se u današnjem tekstu pohvalio kako je Gledalačko-informativna služba Informera (GOSI) ponovo „bila na visini zadatka”, nakon što je, navodno, jedan čitalac dostavio snimak „lažnog štrajkača” Milomira Jaćimovića. Međutim, činjenica da je portal u istom tekstu objavio i dva video-zapisa s nadzornih kamera zgrade državne institucije ukazuje da materijal verovatno nisu dostavili obični građani, već državna služba. Takvu sumnju dodatno potkrepljuju raniji slučajevi u kojima je Informer objavljivao poverljive podatke – od biometrijskih fotografija i snimaka s granice do transkripata privatnih razgovora – dok je glavni urednik Dragan J. Vučićević na suđenju s urednikom KRIK-a Stevanom Dojčinovićem priznao da informacije dobija iz BIA-e.

Godinu dana je prošlo od kada je REM ostao bez Saveta, a televizije bez nadzora. Nije kao da su ih pre toga regulisali, pošto je Savet REM-a služio da zaštiti interese vlasti i medijskih tajkuna, ali će ipak ovih godinu dana ostati zapamćeno kao vreme najbrutalnije propagande, sejanja mržnje, promovisanja nasilja i progona kritičara vlasti, kakvog nije bilo još od devedesetih
Umesto da odgovori na zahteve studenata i građana, vlast je odlučila da im se suprotstavi. Ali ne samo fizičkim, već i propagandnim nasiljem. Godinu dana od pada nadstrešnice u Novom Sadu obeležili su brojni spinovi i manipulacije kojima su državni vrh i mejnstrim mediji pokušali da nadglasaju pozive na odgovornost, umanje značaj i razmere protesta, prikriju i negiraju stvarne razloge građanskog otpora. Slušali smo o obojenoj revoluciji, vojvođanskom separatizmu, teroru manjine, pobuni bogatih, „ustaškim udarima” na Srbiju. I to je samo deo onoga što smo zabeležili od 1. novembra 2024. godine. A beležimo i dalje.

Svi provladini mediji su pre pada nadstrešnice samo promovisali ono što vlast radi, umesto da građane istinito, potpuno i pravovremeno informišu, a potom su prenosili izjave Aleksandra Vučića, koji je, u cilju kontrole štete, za sve okrivio struku, što je i rezultiralo hapšenjima 13 inženjera, navode u autorskom tekstu Dubravka Valić Nedeljković i Zoran Gavrilović

Projekti koji su u 2025. godini podržani na konkursima za projektno sufinansiranje medijskih sadržaja u Srbiji vrednovani su od različitih organa uprave u rasponu od 20.000 dinara, pa do čak više od 30 miliona, pokazuje analiza rezultata konkursa koju je sprovela Asocijacija nezavisnih elektronskih medija (ANEM).

Besprizorno sumnjičenje aktiviste Miše Bačulova za umešanost u pad nadstrešnice u Novom Sadu u emisiji Hit tvit nije prvo iživljavanje Aleksandra Vučića nad individualnim osobama, razumom i moralom. Kakva je uloga autorke (uredništva i ekipe) emisije, međutim, pitanje je koje ne postavljamo dovoljno često

U novoj objavi na mreži X, bivša premijerka i aktuelna predsednica Skupštine Ana Brnabić optužila je „medije pod Šolakovim uticajem“ da su „ekstremisti koji zagovaraju nasilnu smenu vlasti“, tvrdeći da to čine „iz poslovnog interesa Dragana Šolaka“, koji ih je, kako navodi, „prodao za 1,6 milijardi evra“. Uz to, Brnabić ponovo koristi termin „obojena revolucija“ i poziva institucije da reaguju na „pozive na nasilje“. Ni za jednu od ovih tvrdnji nema dokaza.

Portal Informer je 25. septembra objavio vest pod naslovom „Velika akcija policije: Privedeno 19 blokadera zbog divljanja u Novom Sadu!“, u kojoj su navedena puna imena i prezimena navodno privedenih ljudi, kao i njihove privatne fotografije. Iako nije navedena vremenska odrednica, čitanjem teksta se stiče utisak da se to dogodilo u realnom vremenu. Međutim, Policijska uprava u Novom Sadu je za Danas demantovala da je bilo ko uhapšen 25. septembra.

Leteći automobili, vakcina protiv raka, najjača vojska u Evropi - režimski mediji u Srbiji šire spektakularne izmišljotine, a to koliko su one realne je nebitno, odlučujuća je centralna poruka da Srbiju zahvaljujući dalekovidosti predsednika Aleksandra Vučića čeka blistava budućnost, piše danas dnevnik Tagesancajger (Tagesanzeiger).

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zahvalio je ruskoj Spoljnoj obaveštajnoj službi (SVR) na "obaveštenjima" u vezi navodne pripreme nasilnog preuzimanja vlasti na godišnjicu nesreće na železničkoj stanici u Novom Sadu, i najavio da će srpske bezbednosne službe "dodatno kontaktirati" SVR u vezi tih navoda.
U evropskim krugovima, prema nezvaničnim informacijama, preovladava ocena da je poruka ruske SVR da EU sprema "Majdan" u Srbiji samo propaganda, kojoj se pridružila i srpska propaganda, budući da predsednik Srbije Vučić pominje da su u proteste umešane tri evropske tajne službe, ali da "ne može da kaže koje".

Osnivanjem svoje televizije Dragan J. Vučićević je dobio priliku da na njoj svakodnevno priča šta god mu padne na pamet, da se koristi uličarskim jezikom, da psuje, vređa, po potrebi preti. Njegovo krajnje neumesno ponašanje traje već više od dve godine, zbog čega je neophodno pitati – da li iko može da zaustavi Vučićevića?

Tragediju koja se desila u Portugalu kada je uspinjača Glorija iskočila iz šina, a život izgubilo najmanje 17 ljudi poslužila je Informeru da se zapita da li će sada u Portugalu građani optuživati vlast da su im ruke krvave i organizovati proteste. Možda i hoće jer su u Srbiji protesti građana i studenata započeli nakon saznanja da je stanica rekonstruisana dva puta, svečano otvarana dva puta. Da je u njenu rekonstrukciju uloženo čak 65 miliona evra, a u samu zgradu čak 16 miliona evra. Protesti u Srbiji započeli su zbog sumnji na korupciju, jasno izbegavanje odgovornosti, tajnih dokumenata i potpune nebrige vlasti da snosi odgovornost.

Urušavanje prethodno renovirane nadstrešnice na železničkoj stanici u Novom Sadu novembra 2024. godine, kada je stradalo 16 ljudi, Srbiju je uvelo u političku krizu. Ono što je u početku izgledalo kao tragedija u infrastrukturi brzo je postalo simbol: za mnoge dokaz državne korupcije i nestručnosti, za druge povod za odbranu stabilnosti.

Jezik je glavno sredstvo sporazumevanja, koje dovodi do razumevanja onog što je bitno za jednu kulturu. Problem, međutim, nastaje kada ono što je bitno određuju moćnici u skladu s vlastitim, uskim interesima, a ne u skladu s načelima opšteg dobra. Takva vlast manipuliše i jezikom i pojmovima ne bi li odbranila skučeni univerzum moći