
Skoro 25 godina nakon što je ubijen sa leđa, država je 2. februara Slavku Ćuruviji pucala u lice. Oslobađujuća presuda za okrivljene novinare je ostavila bez teksta, a društvo bez reči.
BIRN’s analysis of the controversial acquittal verdict in the trial of four Serbian State Security operatives for the assassination of opposition journalist Slavko Curuvija shows how troublesome issues with evidence and witness testimony led the court to clear the defendants.

Činjenicu da je novinar Veličković u kafani dao vizit-kartu Ćuruviji apelacija vidi kao „očekivanu primopredaju papira neutvrđene sadržine“, čime opravdava praćenje novinara i veruje da je taj važan trenutak doveo do preusmeravanja praćenja na „vezu“. To je samo jedan u nizu tendencioznih zaključaka Apelacionog suda, koji je uradio sve da opravda postupanje Resora državne bezbednosti, koji je na dan ubistva pratio Slavka Ćuruviju, i oslobodi njegove pripadnike

Početkom februara Srbiju je potresla vest o oslobađajućoj presudi Apelacionog suda za okrivljene u slučaju ubistva novinara Slavka Ćuruvije. Naime, nakon 25 godina od ubistva, skoro devet godina od početka suđenja i dve osuđujuće prvostepene presude, Apelacioni sud je, u drugostepenom postupku, pravosnažno oslobodio okrivljene, nekadašnje pripadnike Državne bezbednosti.

Aleksandar Vučić najpre je izjavio da je oslobađajuća presuda u slučaju ubistva Slavka Ćuruvije "velika nepravda i užasna loša stvar za našu zemlju, kao i užasno loša poruka za svakog ko se bavi novinarstvom", a onda rešio da pošalje jednu užasno dobru poruku za sve koji se bave novinarstvom i vode hibridni rat protiv Srbije

Mnogo bi se moglo napisati o presudi Apelacionog suda u Beogradu kojom su oslobođeni svi optuženi u predmetu ubistva Slavka Ćuruvije, ali treba sačekati, ona još nije uručena strankama, niti je objavljen kompletan tekst presude. Siguran sam da će u budućnosti i ova presuda, i kompletni spisi sudskog predmeta, biti predmet analize velikog broja novinara, pravnika, pa i istoričara.

Oslobađajuća presuda Apelacionog suda u slučaju ubistva novinara Slavka Ćuruvije, na čije objavljivanje se čekalo više od devet meseci, uzdrmala je čitavu javnost, iako je i ranije bilo naznaka kakva će odluka biti. S obzirom da je apelacija preinačila dve prethodne prvostepene presude, kojima su četvorica bivših rukovodilaca Resora službe državne bezbednosti Srbije dva puta osuđeni na ukupno 100 godina zatvora, formalno-pravno se malo šta dalje može očekivati.
Portparolka Evropske komisije Ana Pisonero izjavila je da EU žali što ubistvo novinara Slavka Ćuruvije ostaje nekažnjeno i posle dve i po decenije, zbog čega pozivaju odgovorne institucije da preduzmu odgovarajće korake kako bi se okončala nekažnjivost za zločine nad novinarima i počinioci priveli pravdi.

"Zanimljivo je da nekadašnja pripadnica BIA, sada u ulozi ministarke pravde, ne odgovara na pitanja šta je Oliver Antić, kao savetnik i izaslanik tadašnjeg predsednika Tomslava Nikolića, tražio u zatvoru kod bivšeg šefa DB Radomira Markovića, koji je bio prvooptuženi za ubistvo Slavka Ćuruvije", poručuje u pisanom odgovoru ministarki pravde Maji Popović novinar Vuk Cvijić.
Bivša narodna poslanica i sociološkinja Vesna Pešić je u svom tekstu objavljenom na Peščaniku napisala da joj je pre nešto više od 20 godina Ljubiša Savić Mauzer rekao da iza ubistva Slavka Ćuruvije stoji Mira Marković. Na ovaj tekst je reagovala i premijerka Srbije Ana Brnabić rekavši da se Vesna Pešić „javlja ispod kamena da posvedoči“.
Četvorica nekadašnjih pripadnika službe bezbednosti Radomir Marković, Milan Radonjić, Ratko Romić i Miroslav Kurak koji je u bekstvu, pravosnažno su oslobođeni krivice za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije. Njima više za taj zločin ne može da se sudi. Ali, imajući u vidu da su prvobitno osuđeni na ukupno 100 godina zatvora, a da je zatim ta kazna oborena, postavlja se pitanje – da li i kome može?

Advokat Borivoje Borović izjavio je danas, povodom oslobađajuće presude Apelacionog suda u Beogradu u slučaju ubistva novinara i urednika Slavka Ćuruvije za četvoricu okrivljenih tadašnjih pripadnika Resora državne bezbednosti, da se sumnja da iza mnogih ubistava i atentata koji su počinjeni devedesetih godina prošlog veka, stoje pripadnici te službe.
Predsednik Komisije za istragu ubistava novinara Veran Matić je prošlog leta, govoreći o presudi Apelacionog suda po žalbi nekadašnjih načelnika Državne bezbednosti Radomira Markovića, šefa beogradskog centra Milana Radonjića, pripadnika službe Ratka Romića i Miroslava Kuraka, osuđenih ukupno na 100 godina za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije 1999, izjavio da iz više izvora ima informacije da će biti oslobođeni.
Novinar Rade Radovanović izjavio je da ima dokaze da je Mirjana Marković, supruga nekadašnjeg predsednika Slobodana Miloševića i predsednica JUL-a, naručila ubistvo Slavka Ćuruvije. Radovanović ističe za Danas da nema konkretne dokaze, već da oni slede iz svega što se dešavalo od dana kada je Slavko Ćuruvija Mirjani Marković „sasuo istinu u lice“.

Kada je ubijen Slavko Ćuruvija, bili su mali ili se nisu ni rodili. Danas rade kao novinari. Kako oni doživljavaju oslobađajuću presudu za ubistvo Ćuruvije, koja je mogla da bude presedan u istoriji Srbije, da prvi put kazni izvršioce zločina nad novinarima, a onima koji se ovom profesijom bave da nadu i ohrabri ih? Mladi novinari govore za Cenzolovku o nepravdi i osećanju poraza