31. jan 2020.

Dok Kragujevac ignoriše probleme medija, najstariji nedeljnik pred gašenjem

Nedeljniku Kragujevačke blokiran račun, ima i veliki dug prema štampariji. Novinari pet godina primali minimalac, od pre nekoliko meseci ni to. Dok kolege, građani i udruženja traže da se obezbedi opstanak nedeljnika, gradska vlast njegove probleme potpuno ignoriše

Redakcija Kragujevačkih novina odlučila je da zbog finansijskih problema ovaj nedeljnik ubuduće izlazi dva puta mesečno. Iako se čini da su na taj način pronašli model za opstanak, prema rečima odgovornog urednika Miroslava Jovanovića, dvonedeljno izlaženje je više korak ka potpunom gašenju novina nego ka njihovom oporavku.

Kragujevčani su juče, 30. januara, novine ipak mogli da pronađu na kioscima, iako ih nedelju dana ranije nije bilo. To je prvi put od osnivanja 2009. godine da Kragujevačke nisu izašle četvrtkom. Razlog – nedostatak novca za štampu.

Finansijska kriza u Kragujevačkim traje već pet godina. Poklapa se sa donošenjem novog Zakona o javnom informisanju građana. Uprkos tome što je to zakonska obaveza, Grad Kragujevac nikada nije raspisao konkurs za sufinansiranje medijskih sadržaja od javnog interesa.

Na prvom mestu krivica redakcije Kragujevačkih je što neće da se ponašaju kao najveći deo štampanih medija u zemlji. Neće da slave vlast koja grad i državu vodi u propast. Hoće gospoda da poštuju etiku poziva kojim se bave (Jovan Gligorijević)

Na taj način Grad je uskratio ovaj nedeljnik, kao i druge medije, za novac iz budžeta. Mada je svake godine uredno predviđen, novac namenjen medijskom konkursu odlazio je protivzakonito, putem direktnih subvencija, Radio-televiziji Kragujevac, čija je privatizacija poništena pre dve godine.

U takvoj situaciji, kada novca nema iz gradskog budžeta, ali ni od oglašavanja, jer su, prema rečima Jovanovića, „politički nepodobni“, nikog ne čudi sudbina koja je zadesila ovaj nedeljnik.

„To što će Kragujevačke biti na kioscima samo dva puta mesečno epilog je višegodišnjeg tavorenja i borbe za opstanak isključivo kroz samofinansiranje, koje nije dovoljno za normalan život novina. Nedostatak novca donekle je ublažen prelaskom na minimalne zarade zaposlenih još pre pet godina, a od pre nekoliko meseci plate se uopšte ne isplaćuju. Zarada firme odlazila je na delimično pokrivanje troškova štampe, plaćanje komunalnih usluga i uplaćivanje poreza i doprinosa. Redakciju je za to vreme napustilo nekoliko novinara, jer oni od nečega moraju da žive“, objašnjava direktorka Kragujevačkih Gordana Božić.

Račun novina trenutno je u blokadi zbog tužbe bivšeg zaposlenog, a dug štampariji iznosi 2,5 miliona dinara. Iako se nalaze gotovo u bezizlaznoj situaciji, u redakciji ističu da ne odustaju, a to im ne dozvoljavaju ni pojedini čitaoci koji se javljaju u želji da pomognu.

Tradicija duga 85 godina

Interesovanje Kragujevčana ne treba da čudi, jer, po rečima dugogodišnjeg novinara Radija Slobodna Evropa Branka Vučkovića, ovaj nedeljnik baštini 85 godina dugu tradiciju Svetlosti i na to bi svi Kragujevčani trebalo da budu ponosni.

On objašnjava da je ovaj nedeljnik u godinama najveće represije Miloševićevog režima građane hrabro, objektivno i nepristrasno informisao, odolevajući svim pritiscima, napadima i sudskim tužbama vlasti i opozicije. Tu tradiciju su nakon skandalozne privatizacije Svetlosti nastavile Kragujevačke služeći isključivo javnom interesu.

„Gašenjem nedeljnika najviše će izgubiti građani Kragujevca čije je pravo na objektivno informisanje opasno ugroženo, jer, osim Kragujevačkih i dva-tri nezavisna portala, nemaju gde da čuju, vide i pročitaju istinite i pravovremene informacije o događajima i temama koje su vezane za njihov grad i region. Kragujevačke su bez finansijske podrške i sa ograničenim resursima uspele da se održe u ovim, za novinarstvo teškim vremenima, zahvaljujući, pre svega, entuzijazmu i velikoj posvećenosti novinara i urednika. Međutim, opstanak lista ne može samo na tome da se zasniva, već i na finansijskoj podršci Grada i solidarnosti građana, koji, izdvajajući 50 dinara za kupovinu novina, moraju da pokažu mnogo više svesti i savesti o potrebi opstanka jednog ovakvog medija“, ističe Vučković.

„Ukoliko Kragujevačke propadnu, to će biti veliki poraz za demokratiju u gradu u kome su početkom 19. veka objavljene prve novine u Srbiji. Biće to velika sramota za grad, bez obzira na to koja je politička opcija na vlasti, ali i sramota za građane koji su svojim nečinjenjem doprineli da Kragujevačke propadnu“, dodaje Branko Vučković.

GLIGORIJEVIĆ: HOĆE GOSPODA DA POŠTUJE ETIKU...

Jovan Gligorijević, književnik i kolumnista, za Cenzolovku kaže da Kragujevačke godinama tavore i „gimnastikom“ zarade koju crkavicu, koju oni nazivaju platom. Poslednjih godinu-dve rade za džabe, ali ne vredi, došao je i taj dan, za štampanje novog broja nije bilo para. Po njegovim rečima – svi su za to krivi.

„Na prvom mestu krivica redakcije Kragujevačkih je što neće da se ponašaju kao najveći deo štampanih medija u zemlji. Neće da slave vlast koja grad i državu vodi u propast. Hoće gospoda da poštuje etiku poziva kojim se bave. Kažu, biti novinar nije zvanje, nego stanje. Eto vam sad, stanje je katanac“, sarkastično objašnjava situaciju Gligorijević.

Krivi i vlast što je donela zakon o privatizaciji medija u zemlji koja je siromašna i nema tržište za tu robu.

„Dok platiš struju, vodu, kiriju ako si podstanar, malo ’leba i s ’leba, lekove, knjige deci za školu, i ne ostane ti mnogo za novine. A, ako mislite da Telegraf, Kurir i ostalo što se prodaje na trafici, a nisu novine, žive od reklama i prodatog tiraža, onda ste ili naivni i neobavešteni ili ste težak cinik. Kada je donet zakon o privatizaciji medija, predviđao je da gradske uprave moraju da raspišu konkurs za medijske projekte, kako bi se mediji jednim delom finansirali i na taj način. Znate kad je raspisan prvi i poslednji put konkurs u Kragujevcu? Naš narod ima jednu ne baš primerenu, ali savršeno tačnu formulaciju – limburga meseca“, oštar je Gligorijević.

 

Nisu se snašli na tržištu

Deo odgovornosti za stanje ne samo u Kragujevačkim već i u velikom broju lokalnih medija u Srbiji, za Miroslava Čera, odgovornog urednika portala Pressek, pored vlasti i građana, snose i sami mediji, koji nisu uspeli da idu u korak s vremenom i da se izbore na tržišnoj utakmici. Zato trenutna situacija u Kragujevačkim za njega predstavlja samo poslednji čin tragedije koja je počela još pre nekoliko godina.

„Nezahvalno je govoriti o mediju koji je na izdisaju, a u kome sam radio do pre četiri godine. Verujem da se većina lokalnih tradicionalnih medija, ne samo u Kragujevcu, još pre više od deceniju našla pred izazovima tehnoloških i tržišnih promena, o koje su se mnogi sapleli. Činjenica da su se od osnivanja Kragujevačke novine, kao i većina medija u Srbiji, pretežno oslanjale na budžetsko finansiranje, dovela je ovaj medij u situaciju u kojoj se sada nalazi. Kad nema novca iz budžeta, za takve medije nema ni opstanka. Krivica nije samo do medija već je i do države, koja se, upumpavajući sredstva jednim medijima, a uskraćujući ih drugim, praktično permanentno meša u medijsko tržište“, objašnjava Čer.

Nedostatak novca donekle je ublažen prelaskom na minimalne zarade zaposlenih još pre pet godina, a od pre nekoliko meseci plate se uopšte ne isplaćuju. Zarada firme odlazila je na delimično pokrivanje troškova štampe, plaćanje komunalnih usluga i uplaćivanje poreza i doprinosa (Gordana Božić, direktorka Kragujevačkih)

Sličnog stava je i sociolog Lela Vujošević. Ona ističe da je većina medija u današnje vreme stavljena u funkciju tabloidizacije društva ili ostvarivanja političkog uticaja. To, prema njenim rečima, nije slučaj samo u postjugoslovenskim zemljama, već je tako i u većini istočnih i razvijenih zapadnih zemalja.

Novinarstvo čija je uloga da informiše građane i konstruiše realnost koja formira kritičko mišljenje, nije atraktivno za čitaoce, pa takvi mediji gube oglašivače i suočavaju se sa velikom neizvesnošću u radu. Istovremeno, novo digitalno doba donelo je i to da se i u razvijenim medijskim zajednicama građani sve više informišu preko društvenih mreža. Tako se stvaraju i razmenjuju neproverene i neprecizne informacije.

„Zato je preporuka Evropske unije da se medijski sadržaji od javnog interesa finansiraju iz javnih fondova, uz uspostavljanje pravila koja su jednaka za sve učesnike konkursa. Međutim, u Kragujevcu je dugogodišnja praksa da se iz javnih fondova finansira jedino medijska kuća koja promoviše aktuelnu gradsku vlast. Oni mediji koji nisu otvoreno politički opredeljeni suočavaju se sa sve težim uslovima rada, sa snižavanjem standarda neophodnih za rad i konačno dolazi do gašenja“, ističe Lela Vujošević.

Ona u Kragujevačkim vidi i tradicionalnu ulogu, koju je imala nekadašnja Svetlost – kao kontrolor vlasti, mesto gde se vlast poziva da položi račune građanima i gde se argumentovano vrednuju njeni rezultati.

„Vlast koja bi sprovodila dalekosežnu razvojnu politiku umela bi to da ceni, jer bi kritičku javnost iskoristila za korigovanje svoje politike. Od jednodušnih afirmativnih komentara i pohvala koje dobijaju od ’prorežimskih medija’ nema vajde niti za vlast, niti za građane. Istorija je to mnogo puta pokazala“, zaključuje Lela Vujošević.

Da li će Kragujevačke nastaviti da vrše svoju ulogu kontrolora vlasti videćemo u narednim nedeljama. Iako je Šumadijski centar za građanski aktivizam Res publica pre nekoliko dana pokrenuo akciju prikupljanja novčanih priloga za pomoć Kragujevačkim novinama, do sada (30. januar po podne) prikupljeno je samo 18.500 dinara.

Svi koji žele da podrže opstanak ovog nedeljnika mogu da doniraju novac na sajtu donacije.rs.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend