30. jul 2014.

Bezimendan žalosti

Foto: Enes Kurtović

Foto: Enes Kurtović

Ako se ikada u naše škole uvede predmet Mediji i društvo, jedna lekcija morala bi se zvati Drugi dnevnik BN Televizije na dan 20. juli 2014. (To je ona televizija koju mnogi smatraju kritičkom i objektivnom, naprimjer zato što u njoj seljak slobodno kaže da je Dodikova pomoć stradalim od poplava prevara, jer i ako dobiju sredstva za kupovinu, recimo, neke mašine, mogu je kupiti samo tamo gdje umjesto dojučerašnjih 300 danas košta 600 maraka.)

Đaci bi na tom času dobili od nastavnika dva teksta sa dvije vijesti, obje pročitane u udarnoj informativnoj emisiji BN televizije. Prvo ona postavljena na njenu internet stranicu u 13:37 a potom druga, sat vremena mlađa. (Obje su odatle preuzete u ovaj metodički eksperiment i obje u cjelini priložene na kraju teksta, kao radni materijal.)

Prvi zadatak mogao bi biti da kažu o čemu govore te dvije vijesti. Prihvatljiv odgovor bio bi ovaj:

O događajima vezanim za smrt većeg broja ljudi: prva o obilježavanju 22. godišnjice pogibije osmoro srpskih civila, a druga o vjerskom obredu za 284 identifikovana Bošnjaka koji su pronađeni u masovnoj grobnici Tomašica.

Ako se ikada u naše škole uvede predmet Mediji i društvo, jedna lekcija morala bi se zvati Drugi dnevnik BN Televizije na dan 20. juli 2014. (To je ona televizija koju mnogi smatraju kritičkom i objektivnom, naprimjer zato što u njoj seljak slobodno kaže da je Dodikova pomoć stradalim od poplava prevara, jer i ako dobiju sredstva za kupovinu, recimo, neke mašine, mogu je kupiti samo tamo gdje umjesto dojučerašnjih 300 danas košta 600 maraka.

Nastavnik ih sada može zamoliti da prebroje riječi, u jednoj pa u drugoj. (Onako kako ih uče da broje slogove u stihovima, na časovima književnosti.) Pokazaće se da prva ima 386, a druga 165 riječi. U vezi sa tim mogao bi ih pitati koja sadrži više informacija i kojem je događaju urednik dao veću važnost.

Odgovor koji će učenici dati koristeći predškolsko znanje matematike biće da je prva, prema broju riječi, dva i malo više puta važnija od druge.

Sljedeći zadatak može se odnositi na gramatiku: đaci bi trebali da obrate pažnju na vlastite imenice te da odgovore na pitanje kome one pripadaju u prvom, a kome u drugom tekstu. (Nastavnik ovdje, ili kasnije, treba da ukaže đacima na stilsku funkciju vlastitih imena. Preko njih se čitalac jače i dublje veže sa junacima teksta.)

Korektan odgovor bio bi da u prvom tekstu pripadaju ubijenim civilima (Ljiljana, Ljeposava, Blagoje), preživjelim (Anđelko), članovima porodica (Radojka) i osobi iz tužilaštva (Dževad). U drugom ona pripadaju političarima (Bakir, Željko, Valentin, Marko) i vjerskom poglavaru (Husein).

Đaci bi sada bili pozvani da opišu razliku i dobrim opisom smatrao bi se ovaj: u prvom primjeru likovi su pretežno obični ljudi, u drugom isključivo politički eksponirane ličnosti.

Đacima će na ovom mjestu nastavnik skrenuti pažnju da su u prvom tekstu imena pretežno srpska, a u drugom pretežno nesrpska. Reći će im da to samo po sebi ne mora da znači ništa, ali da ovdje treba obratiti pažnju na to kako su raspoređena. Da to bolje ilustruje, pitaće ih šta su, osim što su Srbi, Ljiljana, Ljeposava i Blagoje, a u vezi sa njima Anđelko i Radojka.

Odgovor koji će u potpunosti biti prihvatljiv je da navedena imena pripadaju žrtvama, tj. da vijest govori o srpskim žrtvama.

Sada nastavnik može postaviti pitanje imaju li bošnjačke žrtve imena. (Pitanja na koja se odgovara samo sa ima/nema ili da/ne potcjenjuju se u metodičkoj praksi, ali su ona jako važna u logičkoj.) Đaci će sasvim sigurno odgovoriti da bošnjačke žrtve u drugoj vijesti nemaju imena.

To će im morati izgledati čudno, jer u vijesti piše da se radi o 284 identifikovana Bošnjaka. Ako su identifikovani, zašto su i dalje anonimni?

Nastavnik ih sada može pitati više različitih stvari, od kojih bi neka pitanja mogla početi sa zašto. Ali ako ipak odluči da je za to u ovoj fazi časa prerano, ostaje mu mogućnost da pita đake da li urednik BN televizije na jednak način ili barem proporcionalno tretira žrtve u Bratuncu i Prijedoru.

Odgovor đaka biće negativan. (Urednik ne tretira žrtve jednako.) Vjerovatno će neko u razredu primijetiti i da ih tretira obrnuto proporcionalno, tj. da osam srpskih žrtava u medijskom prostoru rezervisanom za vijesti vrijedi više nego 384 bošnjačkih, ako se za parametre vrijednosti/važnosti uzme redoslijed objavljivanja i prostor/vrijeme posvećen sadržajima vijesti.

Đaci se na ovome mjestu mogu pozvati da prokomentarišu prethodni odgovor. Komentari koje bi trebalo uvažiti kao korisne i dobre odnosili bi se na pravičnost, objektivnost, profesionalnost, i iz njih bi se mogla formulisati sljedeća teza:

Urednik dnevnika BN televizije svoj je posao obavio neprofesionalno, izvještavajući pristrano, uskraćujući gledaocima pravo na punu i objektivnu informaciju. Time su on i njegova televizija, i stranka koja iza nje stoji, (prikrivanjem) otežali proces ustanovljavanja odgovornosti i zadovoljenja pravde, a potom i eventualnog pomirenja.

Analiza dnevnika BN televizije od nedjelje 20. jula pokazuje kako patriotizam na skali poremećenih vrijednosti stoji visoko iznad istine, hrabrosti, nezavisnosti, objektivnosti i elementarne ljudskosti.

Ova je teza očigledno prekomplikovana za đake, ali njena suština je razlog zašto bi predmet Mediji i društvo trebalo uvesti u škole. (Nastavnik bi sada mogao javno i retroaktivno da se ispovraća na projekte poput onog Stoljeće mira nakon stoljeća ratova, preračunavajući u glavi koliko se novca ulupalo i koliko će se još ulupati u te šminkerske i kvazikulturne ublehe umjesto u obrazovanje koje, ovakvo kakvo je sada, temeljito potkopava svaku ideju dugotrajnog i stabilnog mira.)

Taj se predmet, međutim, neće uvesti, jer se ciljevi televizijskog programa uglavnom podudaraju sa ciljevima školskog. Oba ova državna aparata (ovdje rasparčana na tri nacionalizma) nastoje svojim ciljnim grupama pokazati i objasniti svijet kao mjesto opasno po život ukoliko pojedinac zaboravi kojoj etničkoj skupini, tradiciji i vjeri pripada.

Analiza dnevnika BN televizije od nedjelje 20. jula pokazuje kako patriotizam na skali poremećenih vrijednosti stoji visoko iznad istine, hrabrosti, nezavisnosti, objektivnosti i elementarne ljudskosti. Takav patriotizam, koji je prije 22 godine ubio 435 ljudi, zakopao ih u jamu i rasturio im kosti krijući svoje tragove, danas prećutkuje njihova imena, i nema ništa pošteno reći o tome u svojim vijestima. Jesu li i oni kosili, ti ljudi iz kojih je nikla trava u Tomašici, gdje je njima bila šuma da se sakriju u nju, šta je bilo sa njihovom imovinom, kućama i preživjelom rodbinom, kad su (čije!?) snage i formacije upale i gdje?

Ovdje se zamišljeni (ali u školskoj praksi nezamisliv) čas Medija i društva završava. Đaci odlaze sa domaćim zadatkom: da saznaju ime urednika analiziranog dnevnika, i da nađu barem jednog u medijskom prostoru BiH koji se bitno razlikuje od njega.

Nastavni materijal:

Prva vijest:

22 godine od ubistva osmoro srpskih civila
Nedjelja, 20. juli 2014, 13:37

Na gradskom groblju u Bratuncu danas su, polaganjem cvijeća kod spomen-krsta i prisluživanjem svijeća za pokoj duša nastradalih, obilježene 22 godine od pogibije osam srpskih civila u bratunačkom selu Gornji Magašići.

Delegacija Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Bratunac položila je cvijeće, a porodice prislužile svijeće za pokoj duša njihovih ubijenih srodnika.

Na današnji dan 1992. godine muslimanske snage iz Srebrenice upale su u ovo selo sa više strana, ubijajući srpske civile koji su kupili sijeno na njivama i starce u dvorištima.

Od osmoro ubijenih, bilo je šest žena među kojima i trudnica Ljiljana Ilić.

Ispred kuće ubijeni su 85-godišnji Blagoje Popović i njegova supruga Ljeposava.

U ovom selu, kao i ostalim oko Srebrenice i Bratunca, muslimanske formacije pobile su stanovnike koje su zatekle, opljačkale pokretnu imovinu, a više od 20 kuća i ostalu nepokretnu imovinu popalile.

„Bili smo na njivi kada je iznenada počela pucnjava u selu. Narod je kupio sijeno i počeo bježati u obližnje šumarke. Neki su ubijeni na njivama, a većina je uspjela pobjeći u šumu i niz potoke se izvući iz sela“, prisjeća se Anđelko Cvjetinović koji je preživio tog dana upad muslimanske vojske u selo tako što se sakrio u šumi.

Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Bratunca Radojka Filipović podsjetila je da za ovaj, kao ni za sve ostale zločine počinjene nad Srbima u srednjem Podrinju, niko nije odgovarao.

„Predmet ‘Gornji Magašići’ gdje je ubijeno osam nevinih civila je u Tužilaštvu BiH kod tužioca Dževada Muratbegovića i nakon 22 godine od zločina nemamo nikakvu informaciju u kojoj je fazi istraga, da li se 
nešto uopšte radi o tom pitanju i da li će optužnica biti podignuta“, rekla je Filipovićeva.

Ona je istakla da su porodice ogorčene zbog rada pravosuđa BiH, selektivnog pristupa predmetima ratnih zločina i dijeljenja pravde jer godinama Tužilaštvo i Sud procesuiraju Srbe, a opstruišu podizanje 
optužnica i vođenje postupaka protiv počinilaca zločina nad Srbima.

„Na taj način Bošnjake prikazuju kao žrtve, a Srbe kao agresore i zločince što brojni dokazi i predmeti o počinjenim zločinima nad srpskim civilima i vojnicima mogu demantovati, ali oni te predmete skrivaju i čekaju da poumiru svjedoci i da zločince oslobode po ustaljenoj praksi zbog nedostatka dokaza“, rekla je Filipovićeva.

Druga vijest:

Kozarac – Obavljen vjerski obred
Nedjelja, 20. juli 2014, 14:37

U Kozarcu je danas obavljen vjerski obred za 284 identifikovana Bošnjaka, koji su pronađeni uglavnom u masovnoj grobnici Tomašica.

Nakon obreda, posmrtni ostaci stradalih biće ukopani na mjesnim grobljima. Iz masovne grobnice Tomašica, prošle godine ekshumirano je 435 posmrtnih ostakataka, od čega 275 kompletnih tijela.

Vjerskom obredu prisustvovao je Visoki predstavnik u BiH, Valentin Incko, predsjedavajući Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović i član Željko Komšić, poglavari Islamske zajednice i katoličke crkve, predstavnici Ambasade SAD i drugi zvaničnici Federacije BiH.

Kako je i bilo najavljeno, posljednjem ispraćaju stradalih Bošnjaka prisustvovao je i gradonačelnik Prijedora, Marko Pavić.

Vjerski obred služio je poglavar Islamske vjerske zajednice u BiH, Husein efendija Kavazović.

Prilikom obraćanja istaknuto je da su 284 tijela, danas, nakon više od dvije decenije, pronašla svoj mir.

Nakon kolektivnog vjerskog obreda u Kozarcu, posmrtne ostatke stradalih Bošnjaka preuzele su porodice i tokom dana biće ukopani na mjesnim grobljima.

U Federaciji BiH danas je proglašen dan žalosti.

Vjerskom obredu u Kozarcu prisustvovao je veliki broj građana.

Ostavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

*

Send this to a friend