Gordana Suša postala je poznata tokom osamdesetih kao izveštač sa maratonskih sednica Savezne skupštine SFRJ. Ubrzo postaje i urednik TV Dnevnika. Po dolasku Slobodana Miloševića na vlast i pretvaranja Televizije Beograd u medijsku mašineriju režima, odlazi u Yutel, gde je bila najistaknutije lice te televizije, zajedno sa Goranom Milićem.
Po raspadu zemlje piše za Borbu, kasnije Našu borbu, a 1993. osniva i prvu nezavisnu produkciju u Srbiji – VIN. U ratnim godinama borila se za slobodu profesije.
Izabrana je 1999. za predsednicu Nezavisnog udruženja novinara Srbije u najtežim trenucima za novinarstvo, posle ubistva Slavka Ćuruvije.
U danu kada je pao Slobodan Milošević, 5. oktobra, Sušin VIN je emitovan kao prva emisija na oslobođenom RTS-u, da bi se u svoju televiziju zvanično vratila u maju 2004. kao glavni urednik informativnog programa. Međutim, neopozivu ostavku podnela je samo nekoliko meseci kasnije, zbog pritisaka koje je trpela i neslaganja sa direktorom Aleksandrom Tijanićem.
Od 2011. do 2016. bila je članica Saveta Regulatornog tela za elektronske medije, u kome je pokušavala da se, po ko zna koji put, izbori za medijski pluralizam i profesionalne standarde.
Duže od 20 godina pisala je kolumne za brojne listove među kojima su Blic, Danas i mnogi drugi.
Sahrana Gordan Suše, kako prenosi list Danas, biće održana u krugu porodice.

Izveštavanje o Srebrenici jula '95: Nevladini mediji nisu znali da li da veruju, režimski slavili zločince
Deset istraživačkih priča koje svaki građanin Srbije treba da pročita
Novi rijaliti na Pinku pred presudu za ubistvo Slavka Ćuruvije: Ponižavanje žrtve i relativizacija tragedije novinara koga je ubila država
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.