Novinarka koja je povezala Erdogana i narod

Hande Firat sa CNN Turska je za Al Jazeeru govorila o trenucima kroz koje je prolazila tokom pokušaja državnog udara

Novinarka CNN Turka Hande Firat, preko čijeg mobilnog telefona se turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan obratio svijetu, kaže kako je u tim trenucima osjećala strah da bi u njenoj državi moglo nestati demokratije, bez koje ne bi mogla živjeti.

U razgovoru za Al Jazeeru, Firat je govorila o trenucima kroz koje je prolazila tokom pokušaja državnog udara.

Ona kaže kako su u petak, 15. jula, u redakciju počele pristizati neobične vijesti o sumnjivom kretanju vojske.

Na osnovu toga su zaključili kako je u toku pokušaj vojnog prevrata i da su vojni helikopteri pokušali napasti mjesto gdje se nalazi turski predsjednik.

Firat dodaje kako je pokušala stupiti u kontakt s predsjednikovim savjetnikom, koji ju je obavijestio da će se predsjednik obratiti narodu, što se nije dogodilo odmah, po svemu sudeći zbog tehničkih razloga.

Zatim je ponovo nazvala i ponudila im da razgovor obave direktno preko aplikacije za mobilne telefone FaceTime, na što je Erdogan pristao.

‘Mama, hoćemo li umrijeti?’

„Dobili smo dopuštenje našeg glavnog centra u Istanbulu da idemo u eter. Okrenula sam ekran mobitela prema kameri i stavila svoj mikrofon kako bi narod mogao čuti i vidjeti predsjednika“, priča novinarka.

Ove momente Firat opisuje kao „teške“ te dodaje kako je „osjećala ogroman strah, kako i svi ostali“.

„Pojavljivanje predsjednika Erdogana i njegovo obraćanje predstavljali su ključni događaj, koji je preokrenuo tok puča. Iako u drugim državama nedaleko od nas vidimo patnje i bol, nismo mislili da bi i mi u Turskoj mogli doživjeti nešto antidemokratsko u ovom stoljeću. Strašno sam se bojala onoga što bi se moglo dogoditi poslije. Kćerka me je nazvala i upitala: ‘Mama, hoćemo li umrijeti?'“

Firat je, također, dodala:

„Tu noć smo više puta silazili u sklonište. Snažne detonacije granatiranja potresale su zgradu u kojoj smo se nalazili, ali sam i pored toga iznova izlazila, jer sam morala obaviti svoju dužnost prema državi.“