16. sep 2014.

Pašalićevi napadači i dalje na slobodi

pasalicfotoJedan od najdrastičnijih primera je fizički napad na urednika novinske agencije FoNet Davora Pašalića (55), koji je 3. jula brutalno pretučen u dva navrata na Novom Beogradu.

Njega su u blokovima 22 i 23, nedaleko od zgrade u kojoj stanuje, presrela trojica mladića i od njega zatražili novac, a zatim ga tukli rukama i nogama, zadavši mu više od 30 udaraca. U toku ovog vandalskog iživljavanja, napadači su Pašalića vređali i nazivali ustašom. Pašalić je zadobio posekotine i podlive po glavi, a polomljena su mu dva zuba. Na Vojnomedicinskoj akademiji sanirane su mu teške povrede glave, posle čega je dao izjavu policiji.

Ovim povodom oglasio se i ministar unutrašnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović, koji je naložio policiji da što pre ispita i utvrdi sve okolnosti napada na Pašalića, uz obećanje da će “policija preduzeti sve mere kako bi počinioci u najkraćem roku bili identifikovani i kažnjeni u skladu sa zakonom“.

Bez obzira na obećanja nadležnih, iako je prošlo više od dva meseca od fizičkog napada na Davora Pašalića, nije se mnogo odmaklo u istrazi.

„Imam utisak da je to bilo samo zato što sam se prethodno oglasio u medijima povodom mog slučaja. Pozvali su me, pokazali su mi slike napadača, kao i video snimak sa sigurnosnih kamera dok sam kupovao picu, a na kome se ne vidi trenutak napada. To što su mi pokazali nije ništa novo jer su mom sinu prethodno, pre dvadesetak dana, pokazali isti taj snimak. U policiji sam tom prilikom dobio broj slučaja pod kojim se vodi postupak”, precizira Pašalić.
Na pitanje šta očekuje, Pašalić kaže: “Više ništa ne očekujem. Pitanje je da li oni ne umeju, ili ne žele da rade svoj posao. Posle svih ovih slučajeva sa video kamerama, ne znam šta da očekujem,” zaključuje Pašalić.

U prvom oglašavanju za medije, mesec dana posle nemilog događaja, Pašalić je izjavio da još nema odgovore na pitanja ko je to i zašto učinio. Uz detaljan opis nemilog događaja, on je izrazio nadu da se “policija još seća njegovog slučaja”.

U prvom oglašavanju za medije, mesec dana posle nemilog događaja, Pašalić je izjavio da još nema odgovore na pitanja ko je to i zašto učinio. Uz detaljan opis nemilog događaja, on je izrazio nadu da se “policija još seća njegovog slučaja”.

“Tada sam bio ubeđen da sam ‘slučajna žrtva’ i da sam se zatekao na pogrešnom mestu u pogrešno vreme, mada istim tim putem već decenijama prolazim u razna doba dana i noći i nikada nisam bio svedok bilo kakvog incidenta. Problem je što mnoge osobe inteligentnije, mudrije i bolje obaveštene od mene, tvrde da nisam bio slučajna, već ‘ciljana’ žrtva. U toj situaciji obično postoje dva osnovna motiva – novac i seks. Ali, ja nikom ne dugujem pare, niti meni iko duguje! Niti sam u vezi sa bilo čijom suprugom, devojkom, majkom, sestrom ili ćerkom! Ako tragamo za motivima vezanim za moj posao ili nacionalnost, poslednji put sam za neki hrvatski medij pisao pre više od dve i po godine, a FoNet se uglavnom bavi dnevnim izveštavanjem, bez ikakvih afera“, izjavio je tada Pašalić medijima.

Agencija FoNet, u kojoj je zaposlen Pašalić, odmah je osudila brutalni napad na svog urednika i zatražila hitnu akciju policije i tužilaštva kako bi napadači bili pronađeni i kažnjeni. Osudi napada pridružili su se i NUNS i OEBS, vodeće političke partije u zemlji, visoki vladini funkcioneri, Ministarstvo kulture i informisanja i drugi.

Sudski sporovi u vezi sa napadima na novinare, ako uopšte i dođe do njih, teku sporo, traju dugo i obično su bez epiloga. Utisak je da se oni neozbiljno shvataju i da im se ne pridaje dužna pažnja. Zašto je to tako, komentar nam je dao ugledni novinar Miloš Vasić.

On smatra da policija napade na novinare ne smatra prioritetnim.

„Očigledno je da policija te stvari ne smatra kao prioritetne. Jedino uporni javni pritisak može da utiče na takvo ponašanje. To je sad igra strpljenja, ko će kome da dosadi – mi sa upornim insistiranjem na rešavanju tih slučajeva, ili oni sa pasivnim otporom. Na stranu je društvena atmosfera da će to proći nekažnjeno. Ali, to je već političko pitanje“, ocenjuje Vasić.

Svaki nemili događaj trebalo bi da ima svoj epilog na sudu. Dok tako ne bude, sve će biti samo “mrtvo slovo na papiru”, do nekog, nažalost novog slučaja, koji će “prekriti” onaj prethodni…

I tako, igra strpljenja se nastavlja! Dokle?

Godine opasnog življenja

Od 2008. godine zaključno sa 2013., desila su se 348 napada na zaposlene u sredstvima javnog informisanja. Najviše ih je bilo 2008. – 144 slučaja. Sledeće godine zabeleženo je 36 napada, dok je 2010. prijavljen jedan atak manje. Osamdeset incidenata, koji su se odnosili na pritiske, verbalne i fizičke napade, bilo je 2011., a 31 napad dogodio se 2012. U 2013. evidentirana su 22 neprijatna događaja. Na meti huligana, češće su bile kolege – tri puta više u odnosu na koleginice.

Za osam meseci, osamnaest incidenata

Od početka 2014. do kraja avgusta, zabaleženo je osamnaest incidenata koji su se odnosili na fizičke napade, verbalne pretnje i pritiske na novinare. Od toga je bilo devet fizičkih napada, isto toliko verbanih pretnji, kao i jedan napad na imovinu. Na meti huligana češće su bile kolege nego koleginice. Petnaest kolega i dve koleginice pretrpeli su neki oblik nasilja prilikom obavljanja radnih zadataka, kao i cela redakcija jednog portala, koja je dobila pretnju putem društvenih mreža

Tekst proizveden u okviru projekta Besplatna pravna pomoć koji od 2011. godine podržava organizacija Civil Right Defenders.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend