12. avg 2022.

Zovko: Otišao je najbolji novinar generacije, koji je cjeli život bio na strani slabijih i potlačenih

Vlado Matijanić bio je jedinstvena pojava na medijskoj sceni. Jedan od posljednjih Mohikanaca na novinarskoj sceni, čovjek koji je cijeli svoj život bio na strani slabijih, potlačenih, čovjek koji je razotkrivao lažne mitove kojima smo svakodnevno okruženi i čovjek koji se nikada i nigdje nije gurao preko reda. Uostalom njegov prerani, tragični odlazak nam je to najbolje pokazao. Bio je, to se može i mora reći,  najboljih novinar svoje generacije, novinar kakvog dugo nećemo imati, kazao je predsjednik HND-a Hrvoje Zovko na komemoraciji tragično preminulom novinaru Vladi Matijaniću koja je održana u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu. 

Od našeg ponajboljeg novinara koji je ostavio veliki trag ne samo na novinarskoj, nego i društvenoj sceni u Hrvatskoj, govorima su se još oprostili Neven Barković, Viktor Ivančić, Dragan Markovina, Drago Bojić i Boris Dežulović.

Matijanić je posljednjih godina radio za portal Index, a  kako je kazao Zovko njegovi brutalno oštri i točni tekstovi u kojima je razotkrivao moćnike i nakaradni sustav u kojem živimo bili su glas javnosti. – Nije ga bilo moguće zaustaviti. Moćnici o kojima je pisao to najbolje znaju. S druge strane, u privatnoj komunikaciji nježan, topao, s velikim poštovanjem za kolegice i kolege. Samo prije nešto više od tri mjeseca u Hrvatskom novinarskom društvu bili smo jako ponosni i sretni da je upravo on dobio novinarsku nagradu. On koji je najmanje želio da ga se kandidira, naveo je Zovko.

-S ovog mjesta još jednom želim jasno poručiti: mi novinari, njegovi kolege i prijatelji, nikada, ali nikada nećemo, ministre Beroš i gospodo iz KBC-a Split, prestati postavljati pitanja dok ne dobijemo sve odgovore i dok netko ne plati za ovo što se dogodilo. Varate se ako mislite da se ovo samo tako može zataškati, a da ćemo mi šutjeti. Ovo što se dogodilo Vladimiru Matijaniću više se nikada i nikome ne smije dogoditi. Da se malo manje slavi država, a više ljudi i život, možda se je mogla i ovaj tragična i prerana smrt izbjeći.  Na kraju, ugasio se jedan feral, feral koji će vječno gorjeti u našim srcima. Adio, meštre od novinarstva, oprostio se Zovko u svom govoru na komemoraciji od kolege Matijanića.

I najbolji novinar, ali i čovjek

Neven Barković istaknuo je kako je Matijanić bio najbolji čovjek. – To znamo ne samo po tome kako je živio nego i kako je umro. Možete li zamisliti da ste toliko pošteni da ni u najtežem stanju ne želite povući nijednu vezu, obaviti jedan telefonski poziv koji bi vam vrlo vjerojatno spasio život? Ja ne mogu i ne znam puno ljudi koji su takvi. Amerikanci imaju poslovicu koja kaže „Put your money where your mouth is“. Vlado iza svojih principa nije stajao novcem, nego vlastitim životom, kazao je Barković, a prenosi Index. 

-Ne samo da je imao nepogrešiv moralni kompas, nego ga je taj kompas vodio do samog kraja. Snaga karaktera vidi se u najtežim situacijama, a Vlado u situaciji od koje nema teže, u kojoj se borio za vlastiti život, nije ni za milimetar odstupio od svojih principa. Svaki put kad smo u redakciji imali dvojbu oko neke teme, kad se pojavila priča u kojoj stvari nisu crno-bijele, kad nije bilo na prvu jasno tko je pozitivac, a tko negativac, obratili smo se Vladi. Bio je čovjek koji je imao gotovo natprirodan dar sagledavanja svih aspekata najkompleksnijih priča i zauzimanja etički i novinarski najispravnijeg stava, onog koji na prvo mjesto stavlja žrtvu. Vlado je bio naša savjest, naveo je Barković te dodao kako rijetko kad se dogodi da se u istoj osobi spoje izuzetan talent i radna etika i teško zamisliva razina skromnosti.

– Vlado je na Facebooku znao objaviti tekstove za koje bi 99% novinara dalo ruku da ih može potpisati, kad bi samo imali tu hrabrost. Morali smo ga doslovno nagovarati da ih objavimo na Indexu, a on bi odgovarao: “Ma ja sam to onako usput, za prijatelje, nije to ozbiljan tekst…Bila je golema, nezamisliva privilegija biti urednik takvom novinaru. Ako me ijedna stvar barem donekle tješi u ovom užasu za koji i dalje odbijam vjerovati da je stvaran, to je da sam mu često govorio što mislim o njegovom radu dok je još uvijek bio s nama. U ovih gotovo 25 godina koliko se bavim novinarstvom, nisam znao nijednog novinara koji je bio tako temeljit, lucidan i duhovit, istaknuo je između ostalog Barković.

Nikada nije izdao svoj poziv

Viktor Ivančić istaknuo je kako postoje novinari koji su to po zanatu, postoji oni koji žive novinarstvo. – Takav je Vlado bio. Vlado nikad nije izdao svoj poziv. Bio je najbolji novinar svoje generacije, bogom dani talent, ali i moral. Bio je veličanstveni plivač protiv struje. Popisu njegovih dijagnoza treba dodati – kronična alergija na nacionalizam. Ostavio je iza sebe zdrobljene svetinje i pokopane mitove. Vlado nije bio podložan apstraktnim autoritetima poput države i nacije… prezirao je mentalitet čopora. Bavio se desakralizacijom svakodnevice, drugim riječima, bio je slobodan čovjek. Da je slikar, tehnika bi bila prepoznatljiva – hulje na platnu. Njegov gubitak je nenadoknadiv. Vlado je cijeli svoj vijek pisao o bešćutnom sistemu. I na kraju ga je poslao u smrt. Tonski zapis, snimak bezuspješnih pokušaja da se dokopa bolnice je istraživačko novinarstvo kakvo nikad nitko nije napravio. Bio je novinar do zadnjeg daha. Zbogom, dragi prijatelju. Počivao u miru, rekao je na kraju Ivančić.

Dao je život za  bolji svijet

Boris Dežulović :istaknuo je kako je Vlado bio  pogrešan čovjek na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Pošten čovjek u 2022. godini.

–  Da je bio neki drugi novinar koji je dobar sa mnom, ja bih sve napravio da mu pomognem… očito nije imao koga zvati. Očito nije imao prijatelja ni među svojima. U danima koji su prošli nećete pročitati bolju biografiju Vlade od ove koju je napisao splitski kirurg nebitnog imena. Sve što o Vladi trebate znati, sve o njegovom ljudskom i profesionalnom životu stalo je u tih par rečenica ovog evolucijskog antipoda. Novinar Vlado Matijanić bio je pogrešan čovjek na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Pošten čovjek u 2022. godini. Nije imao koga zvati osim Hitne. Ta rečenica ocrtava mitološkog čovjeka, ljude poput njega, ljude gubitnike koji nemaju koga zvati osim Hitne. U svijetu Vlade Matijanića bolesni ljudi zovu Hitnu. U stvarnom svijetu, Hitna nije medicinska služba, već služba za kvazipoštene ljude. Cijeli život bio je na strani slabijih i otišao je na strani slabijih. Nije imao koga zvati osim Hitne? Imao je, itekako. U Vladinom mobitelu memorirano je više doktora nego što ih ima Beroš, više ministara nego što ih ima Plenković, ali od svih mobitela, Vlado je zvao 194.  On je znao da ova država ne radi, zašto je onda zvao 194? Zašto je onda uporno zvao državu? Zato što je do kraja vjerovao. Njegova Andrea predložila mu je da nazovu ravnatelja bolnice. Svatko tko ga je znao može vidjeti njegov izraz lica, izraz gađenja kada je to čuo, kazao je Dežulović dodajući kako je Vlado Matijanić dao život za ideju boljeg svijeta.

Matijanić je ispraćen na posljednji počinak danas na splitskom groblju Lovrinac.

Ostavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

*

Send this to a friend