15. maj 2026.

Slavko Ćuruvija fondacija treba da plati više od milion dinara po tužbi Radonjića, Romića i Kuraka

Sudija Ljiljana Ilić je u prvostepenoj presudi zbog povrede ugleda i časti nekadašnjih radnika RDB Milana Radonjića, Ratka Romića i Miroslava Kuraka, kaznila Fondaciju sa 600.000 dinara odštete i 435.000 dinara za sudske troškove. Advokatica Kruna Savović navodi da je sud u obzir uzimao samo argumente tužilačke strane i nijedan argument Fondacije. Odšteta je dvostruko viša od onih koje se najčešće dosuđuju u postupcima protiv tabloida za povredu časti.

Foto: Predrag Mitić / Slavko Ćuruvija fondacija

Drugi osnovni sud u Beogradu doneo je nepravosnažnu presudu kojom je Slavko Ćuruvija fondaciji naložio da plati ukupno 600.000 dinara odštete za povredu ugleda i časti nekadašnjih radnika Resora državne bezbednosti, Milana Radonjića, Ratka Romića i Miroslava Kuraka, i još 435.000 dinara za troškove sudskog postupka.

Prema pravnoj analizi Fondacije, dosuđeni iznosi su dvostruko veći od onih koji se najčešće dosuđuju u postupcima protiv tabloida za povredu časti.

Advokatica SĆF Kruna Savović navodi da je sud u obzir uzimao samo argumente tužilačke strane, i nijedan argument Fondacije, koja sprema žalbu Apelacionom sudu. Fondaciju Ćuruvija su, inače, osnovali ćerka i sin ubijenog novinara, Jelena i Rade Ćuruvija.

Radonjić, Romić i Kurak su tužili Fondaciju 2024. godine zbog saopštenja „Zemlja koja ne kažnjava ubice, nema budućnost“. Saopštenje je objavljeno nakon presude Apelacionog suda kojom su ova trojica (i Radomir Marković, nekadašnji šef DB-a), nakon skoro decenije suđenja, pravosnažno oslobođeni optužbi za ovo ubistvo.

Prema oceni sudije Drugog osnovnog suda, Ljiljane Ilić, ovo saopštenje je bilo „uvredljivo“ za Radonjića, Romića i Kuraka, budući da su u trenutku njegove objave bili pravosnažno oslobođeni za ubistvo. U saopštenju se, inače, njihova imena ne spominju.

„Povređena je njihova čast i ugled i to kako sa subjektivnog stanovišta, tako i sa stanovišta opšteg shvatanja, te i pored toga što u navedenom tekstu nisu označena njihova imena i prezimena, očigledno je i jasno da se mislilo na njih“, piše u presudi.

U određivanju visine odštete, kako se navodi u presudi, u obzir je uzeto to da ranije nisu osuđivani, i to da su na ročištu rekli da ih je saopštenje jako povredilo i uznemirilo. Drugim rečima, da su pretrpeli duševnu bol.

Radonjić je tvrdio da ga je saopštenje pogodilo, da se i dan danas oseća jako loše zbog njega i da se plaši za svoju i egzistenciju svoje porodice. Štaviše, rekao je da je saopštenje razlog što vreme provodi u kući i izbegava da izlazi napolje kako svoju porodicu ne bi dovodio u neprijatnu situaciju.

I Romić je rekao da ga je uznemirilo saopštenje jer je „etiketiran kao ubica i to nakon pravosnažne presude“, a Kurak da je „bio povređen, razočaran i ljut“. Naveo je i da su se nakon saopštenja na sajtu Slavko Ćuruvija fondacije njegovoj deci rugali u školi.

Sudija Ljiljana Ilić je presudila da Fondacija zbog toga svakom pojedinačno treba da isplati po 200.000 dinara odštete (tužbama su tražili po 500.000). To bi trebalo, smatra sud, da im namiri duševnu bol.

„Sud nalazi da će se visinom dosuđenih iznosa tužiocima postići pravično zadovoljenje, odnosno da je visina istih adekvatna pričinjenoj nematerijalnoj šteti“, navodi sudija Ilić u presudi.

Osim odštete njima, Fondaciji je naloženo da plati i 345.000 dinara za troškove parničnog postupka, i još 90.000 dinara za sudske takse. Sve ukupno – nešto više od milion dinara.

Kruna Savović, advokatica Fondacije, navodi za Cenzolovku da je sud u obzir uzimao isključivo argumentaciju tužilačke strane, pa je i dosudio iznos u skladu s tim.

„Obrazloženje presude pokazuje da uopšte nije cenjena argumentacija koju je tokom postupka istakla Slavko Ćuruvija fondacija. Prvostepeni sud nije u obzir uzeo ni presudu Vrhovnog suda kojom je utvrđeno da je pravosnažnom presudom Apelacionog suda u Beogradu – na koju se odnosilo saopštenje Fondacije – učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka u korist tužilaca”, ističe Savović.

Kako kaže, Fondacija će u žalbi ukazati na sve ono „što je bilo potrebno zanemariti kako bi rečena presuda bila doneta”.

DVOSTRUKO VIŠE KAZNE NEGO TABLOIDIMA

Da je reč o drakonskoj kazni, sugerišu i podaci o sudskim postupcima protiv medija kojima raspolaže Slavko Ćuruvija fondacija.

Fondacija je analizirala 188 pravosnažnih presuda za naknadu štete protiv medija tokom 2024. ii 2025. godine (najčešće su tuženi tabloidi). Statistika pokazuje da se obično dosuđuju duplo manji iznosi, u proseku oko 97.000 dinara. Odštete su retko više od toga, čak i u situacijama kada tabloidi kontinuirano nanose štetu nekome tokom dužeg perioda.

Pojedinačne odštete od 200.000 dinara ili više, kakve je Drugi osnovni sud dosudio Fondaciji, predstavljaju retkost i obično se dosuđuju u ekstremnim slučajevima ili u postupcima u kojima su oštećeni maloletnici.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend