
Marko Milosavljević, Fakultet političkih nauka, Ljubljana (foto: privatna arhiva)
Očigledno se računalo da je će za nekoliko dana biti smenjeni bitni ljudi i promenjene bitne stvari, a reakcija regulatora ili političara će stići prekasno. Evropska unija mora da reaguje brzo, efikasno i jasno. Ako reakcija stigne tek u novembru, izbori u Srbiji biće već održani, biće promenjena uređivačka politika, kaže za Cenzolovku medijski stručnjak, profesor Fakulteta društvenih nauka u Ljubljani Marko Milosavljević opisujući žurbu da se što pre okonča preuzimanje Adria News Networka od strane Alpac Capitala.
Ocenjujući da je preuzimanje N1 u Sloveniji i Hrvatskoj kolateralna šteta, dok je primarna želja za kontrolom i uticajem na medije u Srbiji, podvlači da to znači da dve članice EU mogu postati produžena ruka stranog političkog režima, van Unije.
I veruje da je to prvi korak u Sloveniji. U drugom je, kako ističe, verovatno prodaja Sport kluba, a treći bi bila bi promena kontrole nad kablovskim i internet operaterom Telemah, koji je u vlasništvu Junajted grupe.
„Preuzimanje Telemaha značilo bi i preuzimanje kontrole nad slovenačkom internet i digitalnom infrastrukturom, što otvara bezbednosne i političke sumnje. Nijedna zemlja ne prepušta digitalnu infrastrukturu stranoj državi i stranom režimu, pogotovo ne onom izvan Evropske unije.”
Marko Milosavljević: Iz cele te hronologije jasno je da je u ovom slučaju došlo do političkog dogovora, do svojevrsnog pakta. Dokumenti objavljeni u Srbiji pre otprilike godinu dana, transkript i audio-snimak telefonskog razgovora Stena Milera, generalnog direktora Junajted grupe, i Vladimira Lučića, direktora Telekoma Srbija, pokazuju da je tada postignut dogovor između Junajted grupe pod novim menadžmentom i bliskih saradnika Aleksandra Vučića.
Do takvog dogovora sigurno nije moglo doći mimo samog predsednika. Suština je bila da Junajted grupa promeni uređivačku politiku svojih medija, i to je bilo sasvim jasno izraženo. Reč je o N1 Srbija, Nova RS, Danas, Radar, zatim N1 u Bosni i Hercegovini, N1 u Hrvatskoj, N1 u Sloveniji, te medijima u Crnoj Gori.
Članice EU mogu postati produžena ruka stranog režima
Cenzolovka: Kažete da će vlast u Beogradu imati direktan uticaj i na politiku drugih zemalja. Šta to znači u slovenačkom kontekstu?
Milosavljević: Slovenija je i inače, u nekim aspektima, dobro povezana sa režimom Aleksandra Vučića, ali i sa interesima Milorada Dodika iz Republike Srpske. To se pre svega odnosi na lokalnu vlast u Ljubljani, koja je bliska i jednom i drugom.
U širem kontekstu, to znači da bi vlasnik koji kontroliše N1 Slovenija, a koji je na liniji režima u Beogradu, kontrolisao i uređivačku politiku jednog medija unutar Evropske unije. Reč je, dakle, o direktnom političkom uticaju stranog režima, i to režima izvan EU, na medije u Uniji i na samu državu članicu.
N1 Slovenija se nalazi među pet ili deset najposećenijih sajtova u Sloveniji i ima veoma uticajan informativni sadržaj. Imaju i sport, biznis i teme iz svakodnevnog života, ali su pre svega kreatori medijske agende, ozbiljni istraživački novinari u slovenačkom kontekstu. Objavljuju mnogo priča o unutrašnjoj politici, o poslovnim aspektima tih tema i o korupciji. Često prvi otvore neku priču, bilo da je reč o istraživanju ili o informaciji koju drugi mediji još nemaju. Ko dobije kontrolu nad takvim medijem, automatski dobija i delimičan uticaj na privredu, politiku i javno mnjenje jedne zemlje. Slično se može desiti i u Hrvatskoj. Znači, dve članice EU mogu postati produžena ruka stranog političkog režima.
Cenzolovka: Postoji li presedan za takvu situaciju u Evropskoj uniji?
Milosavljević: Zamislite medije za koje se zna da su u direktnom političkom aranžmanu sa liderom druge države, tu je jasno da je reč o neprimerenom uticaju stranog režima na demokratiju i politiku jedne zemlje. Sličan slučaj imali smo pre otprilike 25 godina, kada je Silvio Berluskoni, odnosno njegova firma, pokušao da kupi udeo u jednoj nemačkoj televiziji. Usledilo je negodovanje i obrazloženje da bi bilo sasvim neprimereno da političar iz druge zemlje utiče na medije u Nemačkoj, a preko njih na nemačko javno mnjenje, demokratiju i izbore.
Ovde, međutim, govorimo o stopostotnoj kontroli nad N1 Slovenija, N1 Hrvatska i ostalima, i to od strane vlasnika, odnosno mogućih novih vlasnika, za koje je jasno da imaju neku vrstu dogovora sa režimom u Srbiji.
Lično verujem da je preuzimanje N1 u Sloveniji i Hrvatskoj svojevrstan paket-aranžman, odnosno kolateralna šteta. Primarna je želja za kontrolom i uticajem nad medijima u Srbiji, jer je to značajno i za javno mnjenje i za izbore. A sa medijima u Srbiji, u paketu dolaze i mediji u Sloveniji i Hrvatskoj.
Cenzolovka: Kako komentarišete pismo koje je ministar informisanja Bratina uputio Pedru Vargasu? Milosavljević: Veoma je neobično da jedna država i njeno ministarstvo pišu privatnom investitoru koji pokušava da preuzme drugu privatnu firmu. Nije jasno zašto se ministarstvo uopšte oglašava, i to dopisom koji je agresivan u kritici drugih zemalja, drugih regulatora i EU, a istovremeno otvoreno promoviše kompaniju koja preuzima: kako je kredibilna, kako je izvrsna, kako im je žao što postupak traje dugo. Ne sećam se nijednog slučaja da je u nekom spajanju ili preuzimanju unutar EU ili u Americi državni organ, ministarstvo, pa još i lično ministar, poslao privatnom investitoru takav dopis. To se ponekad dešava kada se prodaje državna firma, pa je zemlja zainteresovana da investitor uđe i uloži. Adria News Network jeste značajna firma u medijskom smislu, ali po broju zaposlenih i ekonomskoj snazi nije među najvećima ni u Srbiji ni u regionu. Nije to Telekom Srbija, kao što nisu ni Petrol u Sloveniji, INA u Hrvatskoj, Folksvagen u Nemačkoj ili Reno u Francuskoj. Zato je to pismo iznenađujuće i, možda i više, pokazuje politički interes koji očigledno prevazilazi neposredni ekonomski. Ekonomskog interesa ima, ali je u prvom planu, nažalost, politički.VEOMA NEOBIČNO DA MINISTAR PIŠE PRIVATNOM INVESTITORU KOJI KUPUJE PRIVATNU FIRMU
Opasnost i za slovenačku i za evropsku informacionu bezbednost
Cenzolovka: Koji bi bili naredni koraci?
Milosavljević: Verujem da je ovo tek prvi korak. U drugom koraku verovatno sledi ono što je ekonomski relevantnije, možda i za neke druge investitore – kupovina Sport kluba, odnosno sportskih prava koja ima Junajted.
Treći korak bila bi promena kontrole nad Telemahom, kablovskim i internet operaterom koji je u vlasništvu Junajted grupe. Telemah je deo velike trojke slovenačkih operatera, uz Telekom Slovenije i A1, i jedan je od najjačih. Preuzimanje Telemaha značilo bi i preuzimanje kontrole nad slovenačkom internet i digitalnom infrastrukturom, što otvara bezbednosne i političke sumnje.
Nijedna zemlja ne prepušta digitalnu infrastrukturu stranoj državi i stranom režimu, pogotovo ne onom izvan Evropske unije. A ovde bi se desilo upravo to: opasnost i za slovenačku i za evropsku informacionu bezbednost.
Cenzolovka: Poznato je da je Alpac vezan za Orbanov režim, a i Orban i Vučić poznati su po snažnim vezama sa Moskvom. Evropski odbor za medijske usluge osniva ad hok radnu grupu. Treba li reakcija EU da bude oštrija i glasnija?
Milosavljević: Neke od ovih promena desile su se veoma brzo, praktično preko noći, i verujem da su iznenadile i evropske regulatore i političke aktere u Briselu. Delom zato što su se dogodile usred avgusta, kada su mnogi na odmoru, a delom zato što su bile neočekivane. Alpac je prijavu za preuzimanje Adria News Networka podneo luksemburškom regulatoru, a onda je usred tog postupka, zajedno sa Junajted grupom, smenio direktore i na njihova mesta postavio svoje ljude.
Taj potez je u suprotnosti sa pravilima i zakonima koji uređuju spajanja i preuzimanja. Kompanija koja je u postupku preuzimanja i čeka zeleno svetlo regulatora ne može unapred da postavlja svoje direktore u firmu koju tek treba da preuzme. U evropskoj praksi to nije samo neuobičajeno nego je najčešće i nezakonito. Verujem da je taj potez iznenadio i Luksemburg i Brisel i druge relevantne centre.
Da je zabrinutost zbog stranog vlasnika sa političkim zaleđem legitimna evropska tema, potvrđuje istorija slučaja ProSiebenSat.1, druge po veličini nemačke komercijalne TV grupe sa sedištem u Minhenu. Kada se Silvio Berluskoni, odnosno nekadašnji Mediaset, a danas MediaForEurope (MFE), 2003. interesovala za kupovinu, zvanični Berlin se usprotivio. Procenili su da je neprimereno da Berluskoni, vlasnik najveće italijanske televizijske mreže i premijer Italije, preko medija utiče na nemačko javno mnjenje. Ipak, Mediaset je 2019 kupio 9,6 odsto akcija ProSiebenSat.1, a udeo je vremenom rastao. Pozivajući se na načelo državne neutralnosti i činjenicu da je Berluskoni ranije koristio svoje televizije kao političko sredstvo, Nemačko udruženje novinara (DJV) je 2022. usvojilo rezoluciju kojom se traži da se udeo Berluskonijeve kompanije ograniči na manje od 25 odsto i spreči njen uticaj na uređivačku politiku. MFE je 2025, kroz javnu ponudu za preuzimanje, stekao više od 75 odsto glasačkih prava i formirao najveću evropsku televizijsku grupaciju: Mediaset, sa španskim Mediaset España i nemačkim ProSiebenSat.1pod istim krovom. Ubrzo je smenjen generalni direktor ProSiebena Bert Habec, a nemački ministar za kulturu i medije Volfram Vajmer javno je podsetio Silvija Berluskonija na obećanje o uređivačkoj nezavisnosti. Kada je 2006, Axel Springer, najveći novinski izdavač (Bild, Die Welt) pokušao da kupi ProSiebenSat.1, odbila ga je Komisija za utvrđivanje koncentracije u medijskoj oblasti (KEK), uz obrazloženje da bi time stekao preovlađujuću moć nad javnim mnjenjem. Spajanje je zabranio i Savezni kartelni ured, jer bi vodilo do nedopuštene tržišne moći na tržištu televizijskog oglašavanja, na tržištu čitalaca dnevnih novina i na tržištu novinskog oglašavanja. Springer je od kupovine odustao.BERLUSKONI: TELEVIZIJA KAO POLITIČKO SREDSTVO
EU treba da reaguje brzo i efikasno
Cenzolovka: Da li ta žurba ima veze sa žurbom da se uspostavi politički uticaj?
Milosavljević: Očigledno se računa na to da će za nekoliko dana biti smenjeni bitni ljudi i promenjene bitne stvari, a da će reakcija regulatora ili političara stići prekasno. Ako reakcija stigne tek u novembru, to je kasno. Izbori u Srbiji biće održani, ako budu održani, a kasno je i u drugim pogledima: kada se ljudi već smene, dovedu novi i promeni uređivačka politika, pa nekoliko meseci kasnije sud to zabrani, domet takve odluke je ograničen.
Verovatno postoji i računica da će zbog nezakonitih poteza možda stići sankcija ili kazna, ali da će korist biti veća od troška. To je poznato i iz drugih slučajeva, kod velikih platformi poput Mete ili Alfabeta: dobiju kaznu od sto miliona evra, a za to vreme ostvare petsto miliona evra profita. Njima se, uprkos sankcijama, isplati.
Cenzolovka: Šta bi u tom slučaju EU trebalo da uradi?
Milosavljević: Da reaguje brzo, efikasno i jasno. Ako smatra da je sve ovo dozvoljeno, neka to potvrdi. Ako smatra da nije i da takve poteze treba zaustaviti, mora to brzo i nedvosmisleno da pokaže. Ne znamo šta će reći Brisel niti šta će reći luksemburški regulator, ali kako god odluče, potrebno je da to učine što pre, inače odluka gubi efikasnost.
Cenzolovka: Kakva je mogućnost da reaguju slovenačke institucije?
Milosavljević: Ovakav potez pokazuje da slovenački regulatori, i tržišni i medijski, nemaju nikakvu reč u ovom preuzimanju, uključujući i sporne poteze. Slovenačka novinska agencija objavila je tekst o preuzimanju koji se završava pasusom da slovenačke vlasti tu neće imati nikakvu ulogu, jer po slovenačkim zakonima nemaju nadležnost.
Zabrinjavajuće je i šokantno da država članica EU nema nikakvu kontrolu nad tim šta se dešava sa njenim preduzećima i medijima. Bez obzira na to što je N1 registrovan u Luksemburgu, tu su zaposleni ljudi koji rade u centru Ljubljane i pišu o Sloveniji. Ni medijski ni tržišni regulator, nijedno ministarstvo, nemaju tu nikakvu reč. Slovenija može samo da posmatra šta će biti u Beogradu, Luksemburgu ili Briselu. Za zemlju koja mora da zaštiti svoje geopolitičke, medijske i demokratske interese, to je neprimereno i pokazuje rupe u regulativi na koje niko nije na vreme pomislio.
Slovenačka Agencija za zaštitu konkurencije (AVK) ne razmatra preuzimanje Adria News Networka, pod koji spada i N1 Slovenija, izveštava portal Svet24. Upitana da li joj je posao prijavljen, agencija je odgovorila: „AVK u ovom trenutku ne obrađuje predmetnu (medijsku) koncentraciju.” Od 1. maja AVK je po Zakonu o medijima dužna da kod medijskih preuzimanja procenjuje i uticaj na medijski pluralizam i uredničku i novinarsku autonomiju. U odgovoru Svet24 navela je da za to nije dobila bar 500.000 evra dodatnih sredstava godišnje i pet novih stručnjaka, koliko je tražila još tokom donošenja zakona, pa nije mogla da zaposli specijalizovan kadar niti da uspostavi metodologiju i baze podataka. Upozorava i da novi, sadržinski zahtevni zadaci bez kadra i sredstava mogu ugroziti njen osnovni posao u oblasti zaštite konkurencije.SLOVENAČKI REGULATOR NE RAZMATRA PREUZIMANJE N1
Izveštavanje o Srebrenici jula '95: Nevladini mediji nisu znali da li da veruju, režimski slavili zločince
Od beskompromisnih novinara do borbe protiv digitalnog Divljeg zapada: Dokumentarci o medijima i informisanju
Snaga dobre priče: O mitologiji medija
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.