UNS je tražio da prilikom odlučivanja komisija o raspodeli novca na medijskim konkursima jedan od kriterijuma budu odluke Komisije za žalbe Saveta za štampu i da se pritom uzmu u obzir prekršaji svih štampanih i onlajn medija. Podsetimo, u Nacrtu zakona navodi se da će u obzir biti uzeti samo prekršaji Kodeksa onih medija kojih su prihvatili nadležnost Saveta za štampu.
Ovako formulisan Nacrt zakona, ističe UNS, u nepovoljniji položaj stavlja medije koji su prihvatili nadležnost Saveta za štampu i obesmišljava poštovanje profesionalnih i etičkih standarda, jer bi mediji koji se ne pridržavaju Kodeksa imali prednost prilikom odlučivanja o dodeli novca.
S obzirom na to da je poštovanje profesionalnih i etičkih standarda predviđeno kao kriterijum pri oceni projekata, u postojećem Nacrtu, kako je istakao UNS, nije naznačeno na koji način će mediji koji nisu priznali nadležnost Saveta za štampu dokazivati ovaj kriterijum.
UNS je istakao i da bi uzimanje u obzir odluka drugih samogergulatornih tela, a posebno onih koja su osnovana za vreme izrade ovog Zakona obesmislilo ovaj kriterijum. Tada bi, objašnjava UNS, svaka asocijacija ili pojedini mediji mogli da osnivaju svoja samoregulatorna tela po potrebi i ad hoc za izdavanje potvrde o poštovanju Kodeksa.
UNS je predložio i da se uvede kaznena odredba i da se u članu 150 predvidi da će novčanom kaznom od 50.000 dinara do 150.000 dinara biti kažnjeno za prekršaj odgovorno lice u organu javne vlasti ukoliko ne zatraži podatke od Saveta za štampu o prekršajima Kodeksa.
UNS je uputio predlog da u Članu 25 bude Nacrta zakona o javnom informisanju i medijima bude navedeno da u radu komisija koje odlučuju o raspodeli novca za medijke projekte mogu učestvovati i teoretičari, analitičari i praktičari iz oblasti medija radno angažovani na akreditovanim univerzitetima u Republici Srbiji i osobe koje su zaposlene na javnim medijskim servisima.
Inače, u Članu 25 Nacrta zakona sada se navodi da u komisijama ne mogu učestvovati osobe koje su na bilo koji način angažovane u organima Republike Srbije.
Ovom odredbom se, istakao je UNS, u nepovoljniji položaj stavljaju medijski stručnjaci zaposleni na državnim univerzitetima u odnosu na one koji su zaposleni na privatnim univerzitetima, kao i osobe koje su zaposlene na RTS i RTV u odnosu na zaposlene u privatnim medijima.
UNS je tražio i da troškove revizije mediji finansiraju iz novca koji su dobili za realizaciju projekta. U Nacrtu zakona piše da mediji koji su dobili više od 1.2 miliona dinara moraju da dostave i izveštaj revizora, čiju izradu finansiraju iz sopstvenih sredstava.
Revizija projekata, posebno onih većih, kako je istakao UNS, zahteva angažovanje stručnjaka i revizorskih kuća, što predstavlja značajan finansijski teret. Zato UNS smatra da troškovi revizije treba da budu pokriveni iz budžeta projekta, u skladu sa uobičajenom praksom većine međunarodnih donatora.
UNS je predložio i da konkursima koje Srbija raspisuje za pripadnike srpskog naroda u zemljama regiona budu finansirani projekti medija koji informišu pripadnike srpskog naroda u zemljama regiona na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu. Time se doprinosi očuvanju srpskog jezika i pisma i ostvarenju prava na informisanje srpskog naroda u regionu na nacionalnom jeziku i pismu.
UNS je tražio i da Zakonom bude dozvoljeno da rok za realizaciju projekta bude produžen do godinu od donošenja odluke o dodeli sredstava, u slučaju nastupanja opravdanih okolnosti.
Na taj način se medijima ostavlja dovoljno vremena za realizaciju projekta, imajući u vidu da od početka kalendarske godine do donošenja odluke o raspodeli sredstava može da protekne više meseci.
Predlog UNS-a je i da se rok za raspisivanje konkursa za lokalne samouprave sa 31. januara produži do kraja februara.
UNS je u predložio i da se članom 18 propiše obaveza lokalnih samouprava da obezbeđuju deo sredstava za ostvarivanje javnog interesa u oblasti javnog informisanja, u iznosu koji nije manji od jedan odsto realizovanog budžeta u prethodnoj godini. Ova odredba se ne bi odnosila na lokalne samouprave koje imaju više od 300.000 stanovnika.
UNS i dalje smatra da treba da postoji obaveza lokalnih samouprava da izdvajaju određeni procenat budžeta za medijske projekte, kao što je članom 16 Zakona o finansiranju političkih aktivnosti, propisano je da se za narodne poslanike i odbornike odvaja 0,105 odsto poreskih prihoda Republike, Pokrajine i lokalne samouprave za njihovu aktivnost.
UNS je predložio i da se zakonom reguliše da pravo učešća na konkursima za projektno sufinansiranje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja ima izdavač čiji je medij upisan u Registar medija u skladu sa zakonom, najmanje jednu godinu pre godine u kojoj je raspisan konkurs.
Kako je UNS naveo, ovim rešenjem otkloniće se nepravilnosti i zloupotrebe jer je uočeno da na konkurisma apliciraju i dobijaju sredstva idavači koji registruju medij ili produkciju samo za potrebe konkursa.
Načelno, UNS ima primedbu što medijske usluge nisu regulisane ovim zakonom, a realizuju se preko javnih nabavki. Pojedine lokalne samouprave, pozivajući se na Zakon o lokalnoj samoupravi, izdvajaju značajno više novca za medijske usluge. UNS je uočio da se medijke usluge ne označavaju kako bi čitaoci, gledaoci, slušaoci mogli znati da je u pitanju plaćena medijska usluga.
Stav UNS-a je da medijska usluga koja se na ovaj način pruža mora da podleže odredbama Zakona o javnom informisanju i medijima, kako bi se poštovali profesionalni i etički standardi.
Kada je u pitanju privatizacija dnevnog lista „Politika“, UNS je predložio da vlasništvo države u izdavaču ovog dnevnog lista pređe na fondaciju, čiji bi osnivači bili Srpska akademija nauka i umetnosti, Matica srpska i zaposleni u ovoj medijskoj kući.
Stav UNS-a je da „Politika“ treba da ostane javno dobro. To, kako je naveo UNS, znači da može da bude privatizovana, ali da polovinu vlasništva i pravo na uređivačku politiku ima fondacija čiji bi osnivači bili značajne nacionalne institucije i novinari ovog dnevnog lista.
Kada je u pitanju Član 39, koji su na javnim raspravama mnogi tumačili kao vraćanje vlasništva države u medijima, UNS je tražio da se njime propiše da izdavač medija ne može neposredno ili posredno, biti Republika, autonomna pokrajina i jedinica lokalne samouprave, kao ni ustanova, preduzeće i drugo pravno lice koje je u celini ili delu u državnoj svojini, odnosno koje se u celini ili delom finansira iz javnih prihoda.
UNS je predložio da se ovom članu doda stav 5 kojim se propisuje da ova odredba ne važi za pravno lice koje obavlja delatnost elektronskih komunikacija, u smislu propisa kojim se uređuju elektronski mediji.
Ovako formulisan Član 39, kako je obrazložio UNS, omogućava uspostavljanje jednakosti svih oblika svojine, i otklanja neravnopravnost na tržištu.
Na sastanku u Vladi Srbije koji će biti održan sutra, sa predstavnicima novinarskih udruženja i asocijacija koje su imale svoje predstavnike u Radnoj grupi, premijerka Anom Brnabić i ministar telekomunikacija i informisanja Mihailo Jovanović razgovaraće o Nacrtu zakona o javnom informisanju i medijima i Nacrtu zakona o elektronskim medijima.
Grozev: Vrednost FSB izveštaja o zvučnom oružju je nula, duboko je uvredljiv za svakog ko kritički razmišlja
Izveštavanje o Srebrenici jula '95: Nevladini mediji nisu znali da li da veruju, režimski slavili zločince
Deset istraživačkih priča koje svaki građanin Srbije treba da pročita
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.