
Prava borba za slobodu medija počinje nakon objave velikog otkrića, kada vas zovu, prete ili prekinu svaki kontakt sa vašim medijem, oglašivači se povuku, a vi ste na ivici egzistencije.
Medijska pismenost gotovo uopšte nije zastupljena u nastavnim sadržajima u osnovnim i srednjim školama, zbog čega su mladi ljudi u Srbiji izloženi daleko većoj mogućnosti manipulacije od strane medija, rečeno je danas na seminaru “Ljudska prava, diskriminacija i medijska pismenost” u Novom Pazaru.
Pojavila se igrica za mobilne telefone koja pomaže ljudima da shvate kako se lažne vesti i teorije zavere šire internetom. Igru su smislili programeri sa Univerziteta Kejmbridž, a evo i kako funkcioniše:
Njujork tajms štiti zakon kada objavljuje dokumenta Vikiliksa ili NSA, pa makar bila i ukradena. Američki tužilac može da goni Asanža, koji pokušava da se predstavi kao novinar, ili Snoudena, koji je defakto ukrao dokumenta, ali ne može Njujork tajms koji to objavljuje
Medijski mogul Rupert Mardok u ponedeljak je pozvao Facebook da počne da isplaćuje sredstva "pouzdanim" medijskim kućama, slično modelu koji koriste kablovske kompanije.
Kako društva mogu da se bore sa tokom lažnih, često izmišljenih informacija koje kruže internetom i društvenim mrežama, zagađujući političke debate gotovo svuda?
Tridesetog oktobra 1938. godine, američki radio CBS emitovao je izvesnu radio dramu "Invazija s Marsa".

Fejsbuk je bio meta ozbiljnih kritika godinama unazad, koje su kulminirale tokom i posle izbora za američkog predsednika. Ozbiljne optužbe variraju od onih da Fejsbuk jeste medijska kompanija, te da mora da se povinuje pravilima koja važe za njih, pa sve do optužbi za direktan uticaj na ishod izbora.
Tabloidi su oni koji najčešće obmanjuju javnost lažnim vestima i poluistinama, a “fontane propagande” su i mediji sa nacionalnom frekvencijom. Navodni državni udari, nerealno povećanje plata, ratovi sa Albanijom i Hrvatskom, teme su koje odvraćaju pažnju građana od veoma važnih društveno-političkih pitanja.
Brojni portali se muče naplatiti svoje sadržaje, a ne ide im u prilog ni razmišljanje čitatelja. Prema „Analizi tržišta elektronskih publikacija“, koju je proveo Institut za međunarodne odnose za Agenciju za elektroničke medije, samo 16,4 posto korisnika interneta ima običaj plaćati sadržaje na internetu, dok ih 66,9 posto nije spremno plaćati za sadržaj elektroničkih publikacija koje trenutno posjećuje.
Kada smo onlajn, želimo da se povežemo na bilo koji sajt ili servis. Ne želimo da naši internet provajderi kontrolišu protok naših podataka i usmere nas na usluge koje su oni odabrali za nas, a blokiraju neke druge. Mi imamo određena očekivanja. Očekujemo neutralnost mreže.

E baš da vidimo da li ćete to da objavite“, „Svi mediji lažu“, „Ko vas plaća“.. Sve su to komentari i pitanja sa kojima se suočavam od kada sam počela da izveštavam. Dok sam ranije, na početku karijere, naivno branila svoje kolege od takvih komentara, danas im se vrlo rado pridružim. Ne samo da govorim: „Da, veliki broj medija u Srbiji manipuliše”, već i pitam: „A znate li zbog čega?“
"U Srbiji koruptivni efekat proizvode i cenzura, autocenzura i tabloidizacija medija"