14. sep 2018.

Valuch: Medijsku pismenost usmjeriti na one koji beneficiraju od lažnog sadržaja

Češki ekspert za medijsku pismenost i govor mržnje Jaroslav Valuch jedan je od voditelja treninga iz oblasti medijske i informacijske pismenosti kojeg Mediacentar Sarajevo organizuje 13. i 14. septembra u Sarajevu. Radio je sa desetinama organizacija i građanskih inicijativa u Evropi, na Bliskom istoku i jugoistočnoj Aziji, a bio je i Fulbright stipendista na koledžu novinarstva Philip Merrill na Maryland univerzitetu. Trenutno radi u Press startu, crowdfunding platformi koja pomaže novinarima i urednicima u zemljama u razvoju da produciraju priče za lokalnu publiku, te vodi projekt Factczech.cz namijenjen češkim novinarima i studentima za verifikaciju informacija.

„Pošto sam od 2005. godine u ovoj oblasti mogu da vidim promjenu pristupa, pozornosti i važnosti koje medijska pismenost dobiva. Prvobitno, sve je bilo oko pomaganja djeci i mladim ljudima da se kreću u medijskom eko-sistemu. 2005-2006. godine više se radilo o tradicionalnom medijskom sistemu. Društveni mediji nisu bili velika stvar u to vrijeme. A sada ono što vidimo, od 2015. uglavnom kroz iskustvo Brexita i predsjedničkih izbora u SAD-u i porast lažnih vijesti, je da se medijska pismenost smatra rješenjem za lažne vijesti i propagandu, što većinom ona to i može biti, ali ne ako suzimo medijsku pismenost na fact checking i verifikaciju i borbu protiv lažnih vijesti. Mislim da je to veoma usko polje i medijska pismenost je šire razumijevanje historijskog konteksta, kako mediji funkcionišu, koja je njihova uloga u društvu.“

Valuch kaže da postoje brojne incijative širom Evrope za borbu protiv lažnih vijesti koje se predstavljaju kao medijska pismenost, ali da koncept medijske pismenosti nije tako jednostavan, da zahtjeva širi kontekst i interdisciplinaran pristup.

Činjenice nisu uvijek dovoljne

Biti sposoban identificirati lažni sadržaj i dezinformacije svakako je jedan od ciljeva medijske pismenosti. Dezinformacije se mogu širiti zbog različitih motiva, govori Valuch, a među njima su i satira, humor i zabava. Međutim, postoji i sadržaj koji namjerno manipulira čitaocima.

„Možete imati lažni sadržaj kada jedan izvor pokušava da izgleda kao neki oficijalni izvor, pa sve do lažnih konteksta. Naprimjer, određen događaj se zaista desio, snimljen je, ali natpis je drugačiji. Postoji jedan dobar primjer, protesti pariskih taksi vozača protiv Uber-a koji su predstavljeni kao protesti migranata u Francuskoj. Ponovo, sadržaj je stvaran, ali interpretacije i natpis su lažni. Pa sve do sadržaja koji su čiste laži osmišljene da bi nekome naudile“, pojašnjava Valuch.

Apsolutno je esencijalno u novinarstvu tragati za istinom, kaže on, ali samo predstavljanje činjenica nije dovoljno da bi se razumio cijeli kontekst te je potrebno shvatiti da različiti ljudi imaju različite vrijednosti, stavove i razmišljanja.

Povezane priče

„Možete imati jednu činjenicu ali više različitih pogleda na nju. Uzmimo izbjeglice koje dolaze u Evropu. Možete imate činjenice, možete imati prave brojeve, ali i dalje različiti ljudi će ih gledati drugačije. Dosta ljudi dolazi iz različitih kultura, vide to kao prijetnju i bez obzira koliko god činjenica baciš pred njih neće to promijeniti. To implicira da medijska pismenost treba biti interdisciplinarna, trebamo uključiti ekspertizu sociologije, antropologije i psihologije, kako bismo zaista shvatili korijen problema.“

Svi koji su uključeni u programe medijske pismenosti ili obrazovanja o ljudskim pravima imaju tendenciju da targetiraju mlade ljude. Potrebno je zapravo raditi i sa starijim generacijama koje i proizvode lažne sadržaje, govori Valuch.

„Ne trebamo uvijek kriviti mlade ljude. Moja ekspertiza je i govor mržnje i ekstremizam i većinu programa koju sam razvio ciljaju na mlade ljude ali prema statistikama mladi ljudi ne produciraju i ne šire govor mržnje. Šire mržnju jedni prema drugima, zbog muzike koju vole, zbog načina na koji se oblače, ali to ne znači da je protiv manjina. To rade druge grupe u društvu. Moramo nešto da radimo sa našom generacijom.“

Edukacije iz medijske pismenosti treba da budu upućene i onima koji od lažnih sadržaja imaju finansijske i političke koristi a tu je potreban drugačiji pristup, poput istraživačkog novinarstva gdje će se otkriti ko su oni koji benefitiraju od širenja mržnje.

„Ne možete kriviti obične ljude što im vjeruju, jer ponekad se zaista radi o emocijama, sva histerija oko izbjeglica je zapravo o emocijama i strahu. Ljudi se jednostavno boje. Ne možete se boriti protiv ovih jakih emocija činjenicama. Ljudi ne slušaju. I ne možete ih kriviti što se boje. To je prirodna ljudska reakcija. Mi moramo da ciljamo na one koji eksploatišu ovo za političke i poslovne interese.“

Emocije i lažne vijesti

Kada su u pitanju dezinformacije, lažne vijesti i sadržaj koji uključuje mržnju, u Češkoj su tema tradicionalno bili Romi, ali se to promijenilo sa terorističkim napadima Islamske države i distribucijom stravičnih videa smaknuća i preraslo u sadržaje usmjerene protiv migranata, kao u većini zemalja Evrope.

„Imigranti i muslimani se vide kao prijetnja. Možemo vidjeti kako su se dezinformacije promijenile i ono što sada vidimo, pošto izbjeglice više ne dolaze, jeste da su Romi opet prva meta. Vidimo iste obmane koje su bile dijeljene na Facebooku 2011. i 2012. godine, tako da su i političari i populisti shvatili da ne mogu više pričati o izbjeglicama“.

Međutim, zahvaljujući strahu od dezinformacija, rađaju se različite inicijative koje pomažu kvalitetnom novinarstvu.

„Sve je u iskrenom izvještavanju i profesionalnom radu. Zaista nam je potrebno da novinari rade dobar posao. Veoma je teško sa ograničenim sredstvima ali postoje neki obećavajući projekti, naprimjer, sada u Češkoj, novi medij je otvoren na osnovu slovačkog modela, potpuno nezavisan izvor visoko profesionalnog novinarstva i čini se da je to način za naprijed. Potpuno je finansiran od pretplate. Slovačka verzija tako funkcioniše da čak imaju štampane novine i veliki broj čitatelja. Mi otvaremo sličan medij u Češkoj.“

On naglašava važnost toga da novinari pričaju o svojoj profesiji sa publikom kao i o emocijama koje konzumenti medija imaju. Dodaje i kako je neosnovano zapostavljena treća dob u programima medijske pismenosti, te kako je to generacija koja većinom glasa na izborima. Navodi i kako postoje pozitivna iskustva u radu sa tom dobnom skupinom kojoj nije potrebno objašnjavati fact checking nego se više raditi na građenju povjerenja i vještinama prepoznavanja kredibilnih izvora.

„Prije nekoliko godina sam bio entuzijast oko tehnologije i što sam više bio aktivan u tom području, više sam osjećao da treba da napustimo taj kanal rada na društvenim mrežama i da jednostavno razgovaramo sa ljudima. Većina problema s kojima se suočavamo u Češkoj je da ne razgovaramo lice u lice. Što sam više involviran, više vidim kako je Facebook dio problema, a ne rješenja.“

Kaže da projekti iz medijske pismenosti nisu samo predavanja i obuke iz fact checkinga, nego treba da pokažu publici kako novinarstvo zapravo funkcioniše.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje definisan je Zakonom o javnom informisanju, koji u članu 38. kaže: „Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo“. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.

Send this to a friend