07. sep 2022.

Beskonačna suđenja kao forma nekažnjivosti

Više od osam godina, deo sam procesa vezanog za suđenje za ubistvo Slavka Ćuruvije, vlasnika i glavnog i odgovornog urednika Dnevnog telegrafa i nedeljnika Evropljanin.

Milan Jovanović. Foto: N1

Posle druge prvostepene presude na ukupno 100 godina zatvora za četvoricu optuženih, očekujemo da Apelacioni sud donese presudu, bilo tako što će potvrditi prvostepenu presudu, ili tako što će otvoriti suđenje i doneti presudu, ili prihvatiti predlog iz žalbe. Ne zna se šta je veća sramota za zemlju, za pravnu državu, za odnos prema nekažnjivosti zločina… Da li je to više od dve decenije nečinjenja? Ili je gora spoznaja da, iako se uz pomoć Komisije za istraživanje ubistava novinara došlo do optužnice i dve presude, suđenje i dalje traje…

Nekažnjivost zna da bude zarazna, da stvara spirale i da se umnožava… Poruka koju šalje nekažnjivost, nanosi nesagledivu štetu, jer sistemski hrabri nasilnike i stvara atmosferu u kojoj je dozvoljeno činiti nasilje. I često, upravo nasilje prema novinarima, posebno likvidacije, budu najjeftiniji oblik cenzure. Kada se likvidacije iskombinuju sa paljevinom lica mesta, onda je to gotovo savršen zločin, jer ne ostaju tragovi posle plamena. Trenutno je aktuelno i suđenje za pretnje novinarima u Vranju – optuženi je u ovom slučaju hapšen i za veliki broj paljevina kola, objekata, uključujući i pozorište… a jedna od izrečenih pretnji bila je „udariću vam na kuće“.

Upravo zbog ovog primera, sa dosta zabrinutosti sam danas pratio novo suđenje zbog paljenja kuće Milana Jovanovića, novinara redakcije Žig Info iz Grocke.

Ispred mene je sedeo Željko Matorčević, glavni i odgovorni urednik ove redakcije, koji je teško pretučen mesec dana pre paljenja kuće Milana Jovanovića, 2018. godine. Matorčević se lečio mesec dana u bolnici, sa teškim povredama po licu… Istraga nije donela rezultate. Odnosno, bila je traljava, ali i pod očito snažnim političkim uticajem nalogodavca. To smo mogli da shvatimo već posle mesec dana, kada se desilo paljenje kuće koje je lako moglo da preraste u ubistvo. Sticajem okolnosti, Jela Deljanin, supruga Jovanovića, imala je lak san tako da je probudila Jovanovića koji je već bio na putu za onaj svet.

Kao Stalna radna grupa za bezbednost novinara, insistirali smo na gotovo dnevnim sastancima kako bi animirali istragu. Ubrzo je ovaj slučaj rasveljen –  moglo bi se čak reći u rekordnom roku. Odmah potom, podignuta je optužnica sa dva priznanja – dakle, na čvrstim osnovama. Bez obzira što su kasnije saučesnici paljenja kuće povlačili ta priznanja, ona su i dalje najjači dokazi u ovom slučaju. I pored efikasne istrage i podizanja optužnice, već smo u četvrtoj godini dostizanja pravde. A odložena pravda, mnogi kažu, nije pravda. I još uvek imamo na delu nekažnjivost koja vlada.

Novi sudija je oprezno i precizno vodio početak glavnog pretresa. Čini mi se da su i drugi akteri svesni ozbiljnosti, činjenice da se vodi „skraćeni“ postupak. Ipak, iako je na vreme zakazan današnji pretres, jedan od advokata optuženih je rekao da može samo do 12 časova… iako je sudija planirao mnogo duži današnji glavni pretres. Sa ovakvim skraćivanjima ročišta, i uz ogroman broj predloga odbrane za izvođenje dokaza koji su već izvođeni, imaćemo ponovo suđenje bez granica.

Milan Jovanović i Jela Deljanin čekaće potpunu pravdu još dosta dugo, jer tek kada presuda bude pravosnažna, moći će da traže odštetu i to verovatno u novom maratonskom procesu. Novinarska i društvena solidarnost kroz akcije Fondacije Slavko Ćuruvija i sajta donacije.rs, kao i aktivnosti Radne grupe za bezbednost i zaštitu novinara, ublažili su probleme ove porodice kroz prikupljanje sredstava za obnovu kuće. I danas je kuća vraćena u stanje pre paljevine. Ne znam da li je i opremljena na isti način, ali … ono što svima nama predstoji kao izazov, a ovaj slučaj je neki primer, kako tu solidarnost pretočiti u stvaranje efikasnog pravosudnog i medijskog sistema koji će biti zasnovani na ostvarivanju i zaštiti javnog interesa putem kojih ćemo podići kvalitet novinarstva, ukinuti nekažnjivost i uvesti prevenciju kao merilo uspeha, a ne putem uspešnosti u rešavanju često nerešivih, zastarelih slučajeva.

Ne mogu ni da zamislim kako će izgledati globalne liste indeksa slobode medija i koje će mesto zauzeti Srbija ako se u razumnom roku ne završe ova dva suđenja. Ako to ne bude u ovoj godini, odnosno još gore – kako će se Srbija kotirati ako ove presude budu oslobađajuće?

Onda bi nekažnjivost bila verifikovana kao stvarnost na koju smo pristali bez otpora.

Slučaj prebijanja Željka Matorčevića još uvek predstavlja dokaz da nekažnjivost ima veće šanse nego prevencija.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend