08. dec 2020.

Čovjek kao Bokan

Patološki huškač već je nekažnjeno posijao dovoljno zla u ratovima 90-ih, a sije ga nekažnjeno i danas, prema svima koji se ne uklapaju u njegovu bolesnu koncepciju nacije koju mrzi cijeli svijet i čiji pripadnici mrze sami sebe

Snimak ekrana, Balkan info YT kanal (preuzeto sa portalnovosti.com)

Kratki tekst što su ga Novosti objavile o Arnaudu Gouillonu, kojeg je srpski ministar vanjskih poslova Nikola Selaković nedavno imenovao za direktora Uprave za suradnju s dijasporom i Srbima u regiji, izazvao je nekadašnjeg idejnog vođu paravojne formacije Beli orlovi Dragoslava Bokana na seriju bijesnih komentara usmjerenih prema Novostima, Srpskom narodnom vijeću i posebno autorici teksta Anji Kožul. Goullion je srpski državljanin francuskog porijekla koji je funkciju, prema ministru Selakoviću, zaslužio osvjedočenom borbom „za bolji položaj srpskog naroda na Kosovu i za istinu o istorijskim događajima u regionu u protekla tri desetljeća“. Zbog humanitarnog rada njegove fondacije Solidarnost za Kosovo, obožavana je ličnost u Srbiji i Republici Srpskoj gdje je nagrađen visokim odlikovanjima. No mladi Gouillon, podsjetila je novinarka Novosti, bio je u Francuskoj pripadnik desnih islamofobnih grupa, a njegova fondacija na Kosovu djeluje jednonacionalno.

To podsjećanje uzbudilo je Bokana, danas nerealiziranog filmskog režisera, a nekoć ideologa paravojne skupine čiji su pripadnici počinili neke od najsvirepijih zločina u ratovima u Hrvatskoj i BiH. Trojica su osuđena u Haagu, a neki i u Srbiji. Milan Lukić osuđen je u Haagu između ostalog i zbog ubojstva 59 muslimanskih žena, djece i staraca koje je u lipnju 1992. zaključao i zapalio u jednoj kući u Višegradu, da bi dva tjedna kasnije njegova skupina u drugoj kući zapalila još 60 civila. Beli orlovi bili su umiješani i u zločin u hrvatskom selu Lovasu, gdje je u jesen 1991. ubijeno 70 ljudi. Nije jasno koliko je u njihovim zlodjelima bilo Bokanovo učešće, jer neki ga smatraju većim hvalisavcem nego ratnikom. No svakako je bio zlotvor koji je huškao ljude da mrze zbog nacije i vjere, da ubijaju i ginu za njegove bolesne nacionalističke fantazije. Na skupovima 1991. urlao je: „Sad ćemo stvarno da ruke odsecamo!“ Kasnije se hvalisao kako je strijeljao ustaše.

Bokan napada novinarku Novosti opsesivno joj ulazeći u profile na društvenim mrežama, skidajući fotografije i njušeći po privatnom životu

Bokan je 1993. skinuo uniformu i posvetio se propagandnom ratu u Bosni, gdje osniva časopis Naše ideje. Nakon 2000. nastavio je nacionalističku medijsku djelatnost, a zbog jedne pljačke iz 1996. bio je 2009. i osuđen na godinu dana zatvora. Danas se predstavlja kao „reditelj, pisac, filosof, istoričar umetnosti, kulturolog, kreativni direktor, urednik, stručnjak za marketing, konsultant“, ali njegova javna uloga nije bila osobita sve donedavno, dok nije pripušten u blizinu državnih struktura. Dugo se tužio da ga nigdje ne primaju, a ove se godine izgleda domogao angažmana na režiji službene komemoracije za žrtve „Oluje“ u Sremskoj Rači, s traktorima i stojadinima u scenografiji. Barem se time hvali.

Da je Bokan početkom 90-ih bio patološki nacionalistički lajavac jasno je i danas, kada svako malo gostuje u opskurnim YouTube emisijama, sposoban da satima jednolično agilno štekće o mržnji Hrvata, Šiptara i muslimana prema Srbima i svemu što je srpsko. Početkom rujna držao je tako trosatni monolog o mržnji srpskih susjeda prema Srbima i svemu što je srpsko. Nije zaboravio ni bjelosvjetsku urotu velikih sila koje mrze Srbe i sve što je srpsko. Nije zaboravio ni autošovinizam, samomržnju dijela Srba, u koje spadaju kvarni intelektualci i razmaženo građanstvo sa svojim modernističkim tlapnjama, sekularizmom, feminizmom, LGBT pravima i drugim dekadentnim vrijednostima. Takvi za Bokana nisu Srbi. To su doslovno „izdajnici“, „izrodi“, „degenerisani primerci“.

Naročito su sumnjivi Srbi u Hrvatskoj. Bokan ne razumije kako oni mogu živjeti s Hrvatima jer Hrvati su opasan narod koji mrzi Srbe jednako kao i Šiptari, čak i gore. „Koliko su nas pobili! Planine mrtvih Srba, planine mrtvih Srpkinja, planine mrtve srpčadi“, opominje Bokan i kaže da su Hrvati dvolični. Imaju dnevno lice, evropsko, „a onda noć pada i nastupa klanje Srba, sa rukama krvavim do lakta“. Hrvati su jezivi, kaže on, kod njih „ima nečeg jezivog, nečeg goreg od fašizma“. Zbog toga su Srbi koji surađuju s Hrvatima u najboljem slučaju „kapoi“ u konclogoru za Srbe zvanom Republika Hrvatska. „Boris Milošević je u toj funkciji, kao i Pupovac, kao kapo, kao ljudi koji sarađuju sa okupatorima da bi dobili bolji ručak i malo bolji život“, kazao je u emisiji, čudeći se što ne odu iz Hrvatske.

Na Novosti se obrušio beskrajnim Facebook statusima koje su reproducirali pojedini šovinistički portali, a njegove teze slijedila su i dva lista, Kurir i Večernje novosti. Bokan napada novinarku Novosti opsesivno joj ulazeći u profile na društvenim mrežama, skidajući fotografije i njušeći po privatnom životu. Piše da je „izdala sve srpsko u sebi“, da je „nominalna Srpkinja“ i „nekadašnja sunarodnica“, da je „primerak apsolutno najgoreg pokolenja u našoj istoriji“, da je „srbomrziteljka“ i „pritvorna guja“ kojoj treba oduzeti nezasluženi crkveni orden i državljanstvo te joj onemogućiti ulazak u Srbiju. Njen je tekst „najjeziviji napad na srpsku državu“, to je „jezivi, neljudski i antisrpski tekst“, to je „zločinački i srbofobijom ispunjeni tekst“, a Novosti su „nesnošljiva mešavina najgoreg ulizištva svojim šovinističkim cenzorima i gospodarima“, one su „prohrvatski, ekstremno levičarski i jugoslavenski orijentisani titoistički saradnik srpskih neprijatelja“, one su „mračni hrvatski tjednik“ i otvoreno „antisrpsko glasilo“. Milošević i Pupovac samo glume zastupnike Srba u Hrvatskoj, dok ustvari rade po nalozima „srbomrziteljske hrvatske države“. To njega brine: „Stravično je dokle mogu da idu razni srpski izrodi i ostrašćeni mrzitelji sopstevnog naroda!“

Pod sumanutim statusima nanizale su se odvratne uvrede i prijetnje Anji Kožul, a sam Bokan dodao je sljedeći komentar: „Zauvek zapamtite njezino lice i nemojte joj dozvoliti da glumi Srpkinju posle ovoga. Ona je naš neprijatelj, izrod i izdajnik, onaj najbedniji – što za šaku kuna radi sve što joj kažu, u svim pozama i kad god se ćefne njenim gazdama iz šahovničarske kvazi države.“

Pored njegovih riječi, nema se o Bokanu još puno za reći. On je simptom šireg problema što ga imaju oni koji njegove teze filtriraju u novinske komentare, kao i oni koji smatraju prikladnim angažirati ga da im režira bilo što. Patološki huškač već je nekažnjeno posijao dovoljno zla u ratovima 90-ih, a sije ga nekažnjeno i danas, prema svima koji se ne uklapaju u njegovu bolesnu koncepciju nacije koju mrzi cijeli svijet i čiji pripadnici mrze sami sebe. Zaista, kakav čovjek moraš biti da živiš za to? Čovjek kao Bokan.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje definisan je Zakonom o javnom informisanju, koji u članu 38. kaže: „Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo“. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.

Send this to a friend