
Tamara Filipović; Foto: Cenzolovka
Filipović je na ovoj međunarodnoj konferenciji u organizaciji OEBS-a istakla da se nekažnjivost ogleda ne samo u nerešenim slučajevima ubistava novinara, već i u aktuelnim napadima. To je, prema njenom mišljenju, „ključna reč“ danas u Srbiji kada je reč o bezbednosti novinara.
„Prošle godine, uprkos najvećem broju zabeleženih slučajeva od početka sistematskog monitoringa, izrečene su samo tri osuđujuće presude za napade na novinare. Istovremeno, mnogi slučajevi ostali su u fazi prikupljanja dokaza, dok je oko 30 krivičnih prijava odbačeno“, istakla je Filipović i napomenula da takva situacija vodi do straha kod novinara, autocenzure i nepoverenja u sistem.
Podaci zapravo pokazuju dramatično pogoršanje situacije. Prema Indeksu bezbednosti novinara za 2025. godinu, Srbija ima najnižu ocenu na Balkanu. I NUNS je prošle godine u okviru SafeJournalist mreže zabeležio 313 slučajeva napada, a samo u prva četiri meseca ove godine zabeleženo je 118 njih. Isto pokazuje i međunarodni monitoring, Mapping Media Freedom, koji Srbiju svrstava u sam vrh Evrope kao zemlju rizičnu za novinare.
Filipović je ocenila da se nasilje nad novinarima intenziviralo i da je postalo „fizičkije, direktnije i javnije”, naročito od lokalnih izbora krajem marta ove godine. Ni dva meseca nakon toga, u šest najtežih slučajeva fizičkih napada uključujući i one koji se mogu opisati kao pokušaji ubistva, počinioci nisu identifikovani.
U svemu tome, Filipović je istakla i ulogu policije koja je, prema njenim rečima, izvor opasnosti umesto izvor zaštite.
„Više ne govorimo samo o pasivnom propustu da se reaguje. Govorimo o situacijama u kojima su policajci prisutni tokom napada i ne intervenišu, ali i o slučajevima u kojima sama policija koristi silu protiv novinara koji prate proteste i javne događaj“, istakla je Filipović.
U obraćanju međunarodnoj publici na konferenciji, generalna sekretarka NUNS-a navela je da se u Srbiji osim fizičkih napada beleže i verbalni napadi.
Ona je podsetila na rezultate monitoringa „Na meti moćnika“ Slavko Ćuruvija fondacije, od 1. avgusta 2025. do 31. marta 2026, kojima je zabeleženo najmanje 1.257 verbalnih napada visokih državnih funkcionera na kritičke novinare i medije.
Među drugim oblicima pritisaka, Filipović je navela rodno zasnovano nasilje nad novinarkama, SLAPP tužbe, digitalni nadzor uključujući i špijunski softver, pokušaje kompromitovanja telefona novinara, hakovanje, DDoS napade i koordinisane bot kampanje.
„Ono što je sada potrebno nije više deklarativne podrške. Potrebna je akcija“, poručila je.
Kao neophodne korake navela je hitnu identifikaciju i krivično gonjenje onih koji napadaju novinare, jasnu institucionalnu odgovornost za nepostupanje policije i policijsko nasilje, jaču zaštitu od onlajn pretnji, špijunskog softvera i zloupotrebe tužbi, kao i kraj javne stigmatizacije novinara od strane onih na vlasti.
Uprkos svim ovim pritiscima, Filipović podseća da novinari u Srbiji nastavljaju da rade profesionalno i hrabro. Prošle nedelje je NUNS dodelio nagrade za istraživačko novinarstvo i novinarstvo u javnom interesu, a žiri je, kako je rekla, imao teškoća da napravi uži izbor.
„Novinari u Srbiji i dalje rade svoj posao, ali ga rade u okruženju u kojem cena izveštavanja postaje opasno visoka. A nijedno demokratsko društvo ne može sebi da priušti da to prihvati kao normalno“, zaključila je Filipović.
Izveštavanje o Srebrenici jula '95: Nevladini mediji nisu znali da li da veruju, režimski slavili zločince
Šta je pseudonovinarstvo: Nadrinovinari i ostali Vučićevi(ći)
Ubistvo u Ulici Slavka Ćuruvije
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.