04. jan 2018.

Od objavljivanja UNS-ovih saznanja povećan broj otvorenih istraga o ubistvima novinara na KiM

Dok su obavljali radne zadatke i samo zato što su novinari, tokom i nakon rata na Kosovu, ubijeno je i kidnapovano 14 novinara i medijskih radnika. Počinilaca nema. Ubice i kidnaperi i danas su na slobodi. Intezivno istražujući ovu temu Dosije Udruženja novinara Srbije došao je do novih podataka, uočio načine na koje su ometane istrage, istakao propuste i nadležnima postavio brojna pitanja.

Za poslednjih mesec i po dana, od kada objavljujemo nova saznanja, zvanični broj otvorenih istraga ubistva i kidnapovanja novinara, u Prištini se povećao sa dva na sedam.

U nastavku pročitajte ovaj tekst na albanskom jeziku.

Në vijim, këtë tekst mund ta lexoni në gjuhën shqipe.

UNS je otkrio da je Krist Gegaj, komentator i urednik u programu na albanskom jeziku RTV Priština ubijen septembra 1999, nakon dolaska NATO snaga na Kosovo.

Dosije je utvrdio da je Euleks saznao da su Ranka Perenića i Đuru Slavuja, ekipu Radio Prištine, kidnapovali pripadnici OVK (21. avgusta 1998), pa ubrzo zatvorio istagu. Snežena Perenić tek nedavno je obaveštena da je njenog supruga „na putu presrela naoružana grupa ljudi koji su nosili obeležje OVK, zapretila oružjem i odvela u nepoznatom pravcu“. Obaveštenje je dobila nakon što je UNS intezivirao istraživanje.

U razgovoru sa najmanje 200 sagovornika: srodnika, kolega, poznanika, pripadnika međunarodnih misija došli smo do informacija o ubistvima i kidnapovanjama kolega, koji nisu bili poznati javnosti.

Ponovo otvorena istraga

Nekadašnji šef američke diplomatske posmatračke misije na Kosovu (KDOM) Šon Berns kazao je da se čini da je u regiji u kojoj su kidnapovani Perenić i Slavuj najviše uticaja imao Fatmir Ljimaj, ali da se taj deo preklapao sa uticajem OVK iz zone Paštrik koja je bila koncentrisana u Prizrenu, te da su isto tako do te lokacije dolazile i jedinice pod kontrolom Ramuša Haradinaja.

Milivoje Miki Mihajlović, nekadašnji urednik Radio Prištine i rukovodilac Medija centra u Prištini, obelodanio je i da je nemalo nakon otmice novinar Njujork Tajmsa Majk O’Konor u mestu Bela Crkva video automobil, plavu Zastavu 128 kojim su Perenić i Slavuj otišli na radni zadatak i diktafon „soni“ koji su poneli. Ni automobil, ni diktafon do danas nisu pronađeni.

Euleks je istragu zatvorio pre četiri godine, ali nakon objavljenih tekstova i insistiranja UNS-a da ništa nije urađeno kako bi se saznala istina, 3. novembra 2017, otmice Perenića i Slavuja pruzima Specijalno tužilaštvo Kosova. Istraga je ponovo otvorena.

Izgubljena dokumenta?

UNS je došao do informacija da je ubistvo novinara „Medija ekšn internešenal“ i prevodioca Aleksandra Simovića Sime, počinjeno takođe nakon dolaska međunarodne zajednice, jedini od 14 slučajeva koji je Euleks istraživao kao ratni zločin.

Od nadležnih te misije nismo dobili odgovor da li će se ovaj zločin naći pred Specijalnim sudom za ratne zločine na Kosovu. Prema poslednjim informacijama, ovo ubistvo je „u procesu primopredaje“ ka kosovskim institucijama. Očekuje se da će i ova istraga ponovo biti otvorena.

Nakon što smo šefici Euleksa Aleksandri Papadopuli predočili naša saznanja, iako ta misija od uspostavljanja tvrdi da nema informacija o  otmicama novinara prištinskog „Jedinstva“ i dopisnika „Politike“ Ljubomira Kneževića (otet 6. maja 1999.) i radnika RTV Priština Mila Buljevića (otet 25. juna 1999.), sada ih je ipak pronašla.

Objasnili smo da znamo da imaju određena dokumenta i gde su se ona nalazila. Nakon pretrage arhive, Euleks je u oktobru obavestio UNS da ipak imaju informacije o kidnapovanjima Kneževića i Buljevića. Nakon ovoga i devet izgubljenih godina, istrage su sada predate Specijalnom tužilaštvu Kosova. Za istragu otmice Kneževića zadužena je tužiteljka Drita Hajdari, a za istragu kidnapovanja Buljevića tužilac Eljez Bljakaj.

Ometanje pravde

UNS je došao i do podataka koje ukazuju i na krivično delo ometanja pravde. Policija pod nadzorom Unmika nije postupala po zahtevima tužilaca u istragama poznatih albanskih novinara, bliskih Ibrahimu Rugovi, političkom protivniku Hašima Tačija i Azema Sulje.

Kada je novinar „Rilindje“, Šefki Popova, ubijen je septembra 2000, istraga je vođena pred Osnovnim sudom u Mitrovici. UNS je saznao da je nadležni tužilac Njazi Redža dva puta od policije tražio hitnu asistenciju i pomoć (oktobra 2000. i marta 2004). Policija se oglušila na te zahteve, da bi nakon toga, u procesu primopredaje nadležnosti od Unmika ka Euleksu, ovaj predmet – „iščezao“.

Na isti način i u vreme nadležnosti Unmika, Kosovska policija je postupila u istrazi ubistva Bardulja Ajetija (3. juna 2005.), novinara i kolumniste „Bota sot“. Podaci iz UNS-ovog istraživanja pokazuju da je nadležni tužilac Afrim Šefiku dva puta podnosio zahtev policiji za prikupljanje dodatnih informacija. Odgovora nije bilo.

Unmik nije uradio ništa da sprovede efikasnu istragu o kidnapovanju novinara Radio televizije Kosova – Marjana Melonašija, otetog septembra 2000. godine. Policija je tek posle pet godina otvorila istragu. Od 12. marta 2015, Osnovno tužilaštvo u Prištini je zaduženo za istragu ove otmice, ali bez rezultata.

Povećan broj istraga

Dokumenta iz istrage nisu automatski preuzimana između Unmika, Euleksa, kosovskog pravosuđa i Specijalnog tužilaštva Kosova.

Našim sagovornicima postavljali smo pitanje – mislite li da je slučajno da se toliko istraga ubistva i kidnapovanja poznatih novinara „izgubilo“ u procesu primopredaje?

Očigledno su neki od njih na pravi način razumeli pitanje. Od kako je UNS počeo da objavljuje nova saznanja, broj otvorenih istraga ubistva i kidnapovanja novinara (od septembra do decembra 2017), povećan je sa dva na sedam.

Još tri istrage su u „procesu primopredaje“ iz Euleksa ka kosovskom tužilašvu, a jedna je zatvorena.

Aleksandar Ljumezi, glavni kosovski tužilac, izjavio je za UNS da će sve istrage smatrati otvorenim dok se ne nađu dokazi o počiniocima krivičnih dela.

U razgovorima sa predstavnicima Kfora, Unmika i Euleka, utvrdili smo da nijedna od tih misija nema informacija o ubistvima Afrima Malićija, novinara lista „Bujku“ (ubijen decembra 1998), fotoreportera „Politike“ Momira Stokuće (ubijen u svojoj kući u Prištini 21. septembra 1999) i ubistvu urednika RTV Priština Krista Gegaja.

Prazne fascikle

Major američke vojske Mark Ni, pravni savetnik komandanta Kfora, zvanično je odgovorio UNS-u „da Kfor nije (i nije bio) istražni organ i možda jeste dobio informacije ili primio zahteve ili žalbe porodica žrtava, ali takve bi informacije bile prosleđene nadležnim vlastima“, odnosno Euleksu.

Ali, istražujući ubistvo Gegaja UNS je saznao da je njegov nestanak odmah prijavljen najbližem kontrolnom punktu Kfora, da bi sutradan vojnici krenuli u potragu i pronašli Gegajevo telo. Ako Kfor kaže da je sve podatke dao Euleksu, a Euleks ih nema, gde su se zagubili ti izveštaji?

U kontaktima sa Unmikom ustanovali smo da je smanjivanje zaposlenih u toj misiji dovelo do toga da ne znaju ni gde da nađu dokumenta iz istraga. Zvanično nam je objašnjeno da „iz nekog razloga, oni koji su u to vreme bili odgovorni, nisu uradili dobar posao“ i da ne znaju zašto je to tako.

– Kao novinar prištinskog „Jedinstva“ poznavala sam gotovo sve naše kolege koji su ubijeni ili kidnapovani. Oni nisu bili nepoznati ni Kforu, ni Unmiku jer su nosili njihove pres legitimacije. Naravno da su njihova kidnapovanja prijavljena, a nakon ubistava urađeni uviđaji i sačinjeni zapisnici. U to je vreme na KiM je bilo više od 45.000 pripadnika Kfora i Unmika. Umesto da oslobode kidnapovane novinare, pronađu i kazne ubice onih koji su postradali radeći odgovoran novinarski ili reporterski posao, oni su „izgubili“ dokumentaciju i zataškali zločine. Da su hteli, tako brojni, kadrovski i profesionalno moćni, mogli su da reše, ako ne sve, a ono najveći broj zločina. Dobre volje da se odgovorno, profesionalno i nepristrasno odnose prema žrtvi i zločincu koje god da je nacionalnosti i vere bio, očigledno tada nije bilo, a ništa se značajnije nije ni promenilo. Samo što su godine prošle, pa se sada može iznaći veći broj „opravdanja“ – kaže za UNS-ov Dosije Gordana Đikanović, novinarka i članica Udruženja porodica kosmetskih stradalnika.

UNS će sa novim saznanjima nastaviti da upoznaje javnost i nastaviti istraživanje o ubijenim i kidnapovanim novinarima na Kosovu i Metohiji, kao i novinarima srpskih medija stradalim u građanskom ratu na prostoru bivše Jugoslavije.  

DNK uzorci

U razgovorima, međunarodni predstavnici kao jedan od glavnih razloga zašto se ne zna sudbina naših kidnapovanih kolega isticali su da nisu članovi svih porodica otetih dali DNK uzorke. Istraživanjem, UNS je to demantovao. Otkrili smo da se u bazi Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) koja čuva DNK materijal članova porodica nestalih, uzorci rodbine Đura Slavuja vode pod pogrešnim prezimenom.

Povezani tekstovi (UNS):

Ubistvo Šefki Popove: Gde su dokazi iz istrage?

Nesavesne istrage kidnapovanja novinara – Novo kažnjavanje žrtava

Ekskluzivno: Šef američke diplomatske posmatračke misije na Kosovu Šon Berns – Uzalud sam tražio Perenića i Slavuja

Novinar Njujork Tajmsa video automobil Perenića i Slavuja

Euleks potvrdio da je Ranka Perenića i Đura Slavuja kidnapovao OVK, pa zatvorio istrage

UNS otkriva: Kako su „izgubljena“ ubistva novinara na Kosovu

Nesavesne istrage i ćutanje o zločinima nad novinarima u međunarodnim i kosovskim institucijama

UNS otkrio još jedno ubistvo novinara na Kosovu, Krist Gegaj usmrćen septembra 1999. godine 

Tekst je rezultat istraživanja novinarskog tima Udruženja novinara Srbije o ubijenim i nestalim novinarima na Kosovu. U okviru postojećeg Dosijea o ubijenim i nestalim novinarima od 1998. do 2005. godine, objavićemo nova saznanja kako bi se javnost detaljno informisala, a domaći i međunarodni pravosudni organi podstakli da pronađu i kazne počinioce ovih zločina. Istraživanje se sprovodi u okviru projekta Udruženja novinara Srbije podržanog od strane Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije.Stavovi izneti u tekstu ne odražavaju nužno stavove i mišljenja organa koji je projekat podržao.

Nga publikimi i gjetjeve të UNS-it u rrit numri i hetimeve të hapura mbi vrasjet e gazetarëve në KdheM

Derisa ishin duke i kryer detyrat e punës dhe vetëm për arsye se janë gazetarë, gjatë dhe pas luftës në Kosovë u vranë dhe u rrëmbyen 14 gazetarë dhe punonjës medialë. Kryes nuk ka. Vrasësit dhe rrëmbyesit edhe sot janë në liri.

Duke e hulumtuar intensivisht këtë temë Dosja e Asociacionit të Gazetarëve të Serbisë ka ardhur deri te të dhënat e reja, i ka vërejtur mënyrat se si janë penguar hetimet, i ka vënë në pah lëshimet dhe përgjegjësve u ka parashtruar pyetje të shumta. Gjatë një muaji e gjysëm të fundit, që nga kur po i publikojmë gjetjet e reja, numri zyrtar i hetimeve të hapura mbi vrasjet e kidnapimet e gazetarëve, në Prishtinë u rrit nga dy në shtatë.

UNS-i ka zbuluar se Krist Gegaj, komentator dhe redaktor i programit të gjuhës shqipe në RTV Prishtina, u vra në shtator të vitit 1999, pas ardhjes se forcave të NATO-s në Kosovë.

Dosja konfirmoi se EULEX-i ka gjetur që Ranko Pereniqin dhe Gjuro Sllavujin, ekipin e Radio Prishtinës, i kanë kidnapuar pjesëtarët e UÇK-së (më 21 gusht të vitit 1998), dhe shpejt pastaj e ka mbyllur hetimin. Snezhana Pereniq, vetëm para pak kohësh u informua që bashkëshortit të  saj “rrugën ia ndërpreu një grup i njerëzve të armatosur që mbanin shënimet e UÇK-së, i cili e kërcënoi me armë dhe e çoi në drejtim të panjohur”. Informimi erdhi pasi që UNS-i e intensifikoi hulumtimin.

Në bashkëbiseda me më së paku 200 bashkëbisedues: familijarë, kolegë, shokë, pjesëtarë të misioneve ndërkombëtare erdhëm deri tek informata mbi vrasjet dhe kidnapimet e kolegëve që nuk ishin të njohura për publikun.

Prapë u hap hetimi 

Shefi i dikurshëm i misionit vëzhgues diplomatik në Kosovë (KDOM), Shon Berns tha se duket që në rajon në të cilin u kidnapuan Pereniqi dhe Sllavuji, më së shumti ndikim ka pasur Fatmir Limaj, por që kjo pjesë përkoi me ndikimin e UÇK-së të zonës së Pashtrikut e cila ishte e koncentruar në Prizren, dhe që deri të ai lokacion gjithashtu vinin edhe njësitë nën kontrollin e Ramush Haradinajt. As makina, as diktafoni nuk u gjeten deri më sot.

EULEX-i e ka mbyllur hetimin para katër vitesh, por pas teksteve të publikuara dhe pas insistimeve të UNS-it që nuk u bë asgjë për t’u mësuar e vërteta, më 3 nëntor të vitit 2017, kidnapimet e Pereniqit dhe Sllavujit i ka marrë përsipër Prokuroria Speciale e Kosovës. Hetimi përsëri u hap.

Dokumentet e humbura?

UNS i ka gjetur informatat që vrasja e gazetarit të “Media Action International” dhe përkthyesit Aleksandër Simoviqit Simës, është kryer gjithashtu pas ardhjes së komunitetit ndërkombëtar, dhe është rasti i vetëm të cilin EULEX-i e ka hetuar si krim luftë.

Nga njerëzit kompetent të misionit nuk kemi marrë përgjigje a do të gjetet ky krim para Gjykatës Speciale për krime lufte në Kosovë. Sipas informatave të fundit, kjo vrasje “është në procesin e transferimit” drejt institucioneve të Kosovës. Pritet që edhe ky hetim përsëri të hapët.

Pasi që ia kemi paraqitur gjetjet tona shefes së EULEX-it, Alexandra Papadopuolu, edhe pse ky mision nga themelimi pohon se nuk ka informata mbi vrasjet e gazetarit të “Unitetit” të Prishtinës (“Jedinstvo”) dhe korrespodentit të “Politikës” (“Politika”), Lubomir Knezheviqit (i kidnapuar më 25 qershor të vitit 1999), tani megjithatë i ka gjetur.

Kemi shpjeguar se dimë që i kanë dokumentet e caktuara dhe ky ishin ato. Pas kërkimit nëpër arkiv, EULEX-i në tetor e ka informuar UNS-in që i kanë informatat mbi kidnapimin e Knezheviqit dhe Buleviqit. Pas kësaj dhe nëntë viteve të humbura, hulumtimet tani iu dorëzuan Prokurorisë Speciale të Kosovës. Për hetimet e kidnapimit të Knezheviqit përgjegjëse është prokurorja Drita Hajdari, kurse për hetimet në rastin e kidnapimit të Buleviqit, prokurori Elez Blakaj.

Pengimi i drejtësisë 

UNS i ka gjetur të dhënat që tregojnë për veprën penale pengimi i drejtësisë. Policia, nën mbikëqyrjen e UNMIK-ut, nuk veproi sipas kërkesave të prokurorit në hetimet e vrasjeve të gazetarëve të njohur shqiptarë, që ishin të afërt me Ibrahim Rugovën, oponentin politik të Hashim Thaçit dhe Azem Sylës.

Kur u vra Shefki Popova, gazetari i “Rilindjes”, në shtator të vitit 2000, hetimi u zhvillua pranë Gjykatës Themelore në Mitrovicë. UNS-i gjeti që prokurori kompetent Njazi Rexha dy herë kërkoi ndihmë dhe asistencë urgjente nga Policia (në tetor të vitit 2000 dhe në mars të vitit 2004). Policia i injoroi këto kërkesa, dhe pastaj në procesin e transferimit nga UNMIK-u në EULEX kjo lëndë – “u zhduk”.

Në mënyrë të njëjtë, nën administratën UNMIK-ut, Policia e Kosovës veproi njëjtë edhe në hetimin e vrasjes së Bardhyl Ajetit (3 qershor të vitit 2005), gazetarit dhe kolumnistit të gazetës “Bota Sot”. Të dhënat nga hulumtimet e UNS-it  tregojnë se prokurori kompetent Afrim Shefkiu dy herë ia ka paraqitur Policisë kërkesën për mbledhjen e informatave shtesë. Përgjigje nuk ka pasur.

UNMIK-u nuk bëri asgjë për ta zhvilluar një hetim efikas mbi kidnapimin e gazetarit të Radio Televizionit të Kosovës – Marjan Mellonashit i cili u rrëmbye në shtator të vitit 2000. Policia, pas pesë viteve e hap hetimin. Nga 12 marsi të vitit 2015, Prokuroria Themelore në Prishtinë është kompetentë për hetimin e këtij kidnapimi, por nuk ka dhënë rezultate.

Numri i rritur i hetimeve 

Dokumentet nga hetimet nuk janë transferuar në mënyrë të drejtpërdrejtë mes UNMIK-ut, EULEX-it, gjyqësorit të Kosovës dhe Prokurorisë Speciale të Kosovës.

Bashkëbiseduesve tanë ua kemi parashtruar pyetjen – a mendoni që rastësisht “janë humbur” kaq shume hetime mbi vrasjet dhe kidnapimet e gazetarëve gjatë procesit të transferimit?

Qartë se disa prej tyre e kanë kuptuar pyetjen në mënyrë të duhur. Prej që UNS-i filloi t’i publikojë gjetjet e reja, numri i hetimeve të hapura mbi vrasjet dhe kidnapimet e gazetarëve (nga shtatori deri në dhjetor të vitit 2017) u rrit nga dy hetime në shtatë.

Edhe tri hetime janë “në procesin e transferimit” nga EULEX-i drejt prokurorisë të Kosovës, e një hetim u mbyll.

Aleksandër Lumezi, kryeprokurori i shtetit, ka deklaruar për UNS që të gjitha hetimet do të konsiderohen të hapura derisa të gjetën provat mbi kryesit e veprave penale.

Në bashkëbisedime me përfaqësuesit e KFOR-it, UNMIK-ut dhe të EULEX-it kemi konfirmuar se asnjëra nga këto misione nuk ka informata mbi vrasjet e Afrim Maliqit, gazetarit të revistës “Bujku” ( i vrarë në dhjetor të vitit 1998), fotoreporterit të “Politikës” Momir Stokuqës (i vrarë në shtëpinë e vet, më 21 shtator të vitit 1999) dhe vrasjen e redaktorit të RTV Prishtina, Krist Gegajt.

Dosjet e zbrazëta 

Majori i Ushtrisë Amerikanë, Mark Ni, këshilltar ligjor i komandantit të KFOR-it, zyrtarisht i është përgjigjur UNS-it “që KFOR-i nuk është (as nuk ka qenë) autoritet hetues, dhe që ndoshta i ka pranuar informatat ose i ka pranuar kërkesat dhe ankesat e familjeve të viktimave, por informatat e tilla u janë dërguar autoriteteve kompetente”, përkatësisht EULEX-it.

Por, duke e hulumtuar vrasjen e Gegajt, UNS-i mësoi se zhdukja e tij i është raportuar menjëherë punktit kontrollor më të afërt të KFOR-it, në mënyrë që të nesërmen ushtarët u dhanë në kërkim dhe e gjetën trupin e Gegajt. Nëse KFOR-i thotë se të gjitha informatat ia ka dhënë EULEX-it e EULEX-i nuk i ka, ku kanë humbur ato raporte?

Në kontakte me UNMIK-un kemi konfirmuar se ulja e numrit e të punësuarve në atë mision ka shkaktuar që ata nuk të dinë as ku t’i gjejnë dokumentet nga hetimet. Zyrtarisht na u shpjegua se “për ndonjë arsye, ata që në atë kohë ishin përgjegjës, nuk e kanë kryer punën mirë” dhe nuk e din pse ka ndodhur kjo.

-Si gazetare e “Unitetit” prishtinas, i kam njohur pothuajse të gjithë kolegët tanë që u vranë ose u kidnapuan. Ata nuk kanë qenë të panjohur as për KFOR-in, as për UNMIK-un, sepse mbanin legjitimacionet e tyre PRESS. Natyrisht që kidnapimet e tyre u raportuan, e pas vrasjeve u bënë pamjet dhe u përpiluan procesverbalet. Në atë kohë, në KdheM ka pasur më shumë se 45.000 pjesëtarë të KFOR-it dhe UNMIK-ut. Në vend që t’i lirojnë gazetarët e kidnapuar, t’i gjejnë dhe ti dënojnë vrasësit e atyre që vdiqën duke e kryer punën e gazetarëve dhe reporterëve me përgjegjësi, ata “e humbën” dokumentacionin dhe i fshehën krimet. Po të kishin dashur, aq të shumtë, të fortë si personel dhe profesionalisht, kishin mundur t’i zgjidhin, nëse jo të gjitha, atëherë një numër të madh të krimeve. Vullnet të mirë për të pasur një raport përgjegjës, profesional dhe të paanshëm ndaj viktimës, pa marrë parasysh përkatësinë etnike dhe fetare të saj, është më së e qartë se në atë kohë nuk ka ekzistuar, dhe pothuajse që asgjë nuk ka ndryshuar ndjeshëm. Vetëm se kanë kaluar vitet, dhe tani mund të gjetet një numër më i madh i “arsyetimeve” – thotë për Dosjen e UNS-it Gordana Gjikanoviq, gazetarja dhe anëtarja e Shoqatës së familjeve të viktimave të KdheM.

UNS-i do të vazhdojë ta informojë publikun me gjetjet e reja dhe do ta vazhdojë hulumtimin mbi gazetarët e varë dhe të kidnapuar në Kosovë dhe Metohi, sikur dhe të gazetarëve të mediave serbe, të vrarë në luftën civile në hapësirën e ish Jugosllavisë.

Mostrat e ADN-it 

Në bashkëbisedimet, përfaqësuesit ndërkombëtarë, si një nga arsyet kryesore, pse nuk dihet fati i kolegëve tanë të kidnapuar, e kanë theksuar faktin se anëtarët e familjeve të kidnapuarve nuk i kanë dhënë mostrat e ADN-it. UNS-i këtë gjë e demantoi me hulumtimin e tij. Kemi zbuluar se në bazën e Komisionit ndërkombëtar për personat e zhdukur (ICMP) i cili i ruan materialet e ADN-së të familjeve të të zhdukurve, mostrat e fmilijarëve të Gjuro Sllavujit janë shënuar me mbiemër të gabuar.

[povezaneprice]

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend