01. dec 2018.

Srbija ignoriše upozorenja koja dobija zbog medija

Evropski parlament pozvao je Srbiju, u juče usvojenoj rezoluciji, da ostvari opipljive rezultate kada je u pitanju sloboda medija. No, koliko god da iz evropskih institucija i međunarodnih organizacija stižu upozorenja da su u Srbiji ugroženi i sloboda medija i nezavisni novinari, vlast još upornije tvrdi da sloboda medija postoji, te da hajke na nezavisne novinare nema.

„Mene ako iskreno pitate, ne treba uopšte da uzmu te preporuke pošto su sve te organizacije, od tih Reportera bez granica, najmanje nezavisne. To su agenturne organizacije koje imaju zadatak da neku zemlju diskredituju, tako da sve što one ukažu treba suprotno raditi“, kaže za RSE Vladimir Đukanović, poslanik u Skupštini Srbije iz redova vladajuće Srpske napredne stranke, partije predsednika države Aleksandra Vučića.

Na opasku da kritike ne stižu samo od međunarodnih organizacija, nego i u izveštajima Evropske komisije i Evropskog parlamenta Đukanović odgovora:

„Potrudićemo se uvek da popravimo sve što nam Evropska komisija kaže i uvek smo spremni za dijalog.“

U smislu slobode medija mi Srbiju smatramo trenutno jednom od najgorih i najproblematičnijih zemalja među onima koje pretenduju da se priključe EU, kaže za RSE Polin Ades-Mevel iz organizacije Reporteri bez granica (RSF). U izveštaju ove organizacije Srbija je pala za 10 mesta na listi medijskih sloboda u 2017. godini i time je od zemalja zapadnog Balkana doživela najveći pad – nalazi se na 76. mestu. Naša sagovornica podseća da su Reporteri bez granica kontinuirano pozivali prethodnih meseci, pa i poslednjih godinu i po od kada je Aleksandar Vučić postao predsednik države, da se novinari u Srbiji zaštite.

„Mi smo u našim izveštajima navodili da se klima pogoršava i da je sve problematičnije biti novinar u ovoj zemlji, da se novinari osećaju nesigurno. Zbog toga smo pozvali vlasti da promene stvari – da javno osude napade i da zaustave prljave kampanje koje provladini mediji vode protiv novinara, posebno protiv istraživačkih novinara. Pozvali smo vlasti i da, ne samo da javno osude, već da uspostave klimu u kojoj će novinari moći svoj posao da obaljaju u odgovarajućim uslovima“, rekla je Ades Mevel.

Premijerka Ana Brnabić u nedavnom intervjuu za Dojče vele, suočena upravo sa sličnim ocenama, odgovorila je da zvanična politika Srbije nikada nije rekla da su mediji problematični i više puta iznela tvrdnju da postoji sloboda medija u Srbiji.

„Sve teže i teže ide jer se mehanizmi i načini na koji se pritiskaju novinari, konkretno i moja organizacija, povećavaju“, kaže pak Dragana Pećo iz Mreže za istraživanje kriminala i korupcije (KRIK), koja je sa svojim urednikom Stevanom Dojčinovićem dobitnica ovogodišnje međunarodne nagrade za „Novinarski profesionalizam“, koju dodeljuju Medijska organizacija jugoistočne Evrope (SEEMO) iz Beča i Centralnoevropska inicijativa (CEI) iz Trsta, uz obrazloženje da zaslužuju priznanje za doprinos istraživačkom novinarstvu Srbije i regiona.

„Ako uzmemo od pre nekoliko godina slučaj pretnje smrću preko društvenih mreža za koje počionioci nisu otkriveni ni kažnjeni, ako uzmemo slučaj obijanja stana koji nije rešen ni posle godinu i po. Onda su sve češće tužbe koje stižu na našu adresu i to je način da se mi iscrpimo. Em oduzima vreme za pisanje odgovora na tužbe, em finansijski iscrpljuje organizaciju“, opisuje Pećo situaciju u kojoj rade istraživački i nezavisni novinari u Srbiji.

Sredinom 2016. godine dve osobe su na socijalnim mrežama uputile pretnje Dragani Pećo i redakciji KRIK-a, nakon njihovih istraživanja imovine državnih funkcionera. U jednoj od tih poruka je novinarima poručeno da ih „treba postrojiti i streljati kao strane agente u Srbiji“. U julu 2017. Dragani Pećo je obijen stan. Iste godine je partija ministra odbrane Aleksandra Vulina „Pokret socijalista“, zbog toga što je KRIK istraživao Vulinovu imovinu, za glavnog i odgovornog urednika Stevana Dojčinovića navela da je „narkoman“ i „strani plaćenik“.

Poslanik vladajućih naprednjaka Vladimir Đukanović, međutim, tvrdi da su navodi o ugroženosti nezavisnih novinara besmislice.

„Ja dok sam bio novinar u vreme Tadićeve (Boris Tadić, bivši predsednik Srbije, prim.aut.) vlasti, sto puta su mi upućivane takve pretnje, pa nikada niko nije hteo da se okrene. Znate li vi koliko ja kao poslanik dobijam takvih pretnji? Dobija i predsednik države koliko hoćete, dobijaju ih i novinari u ’Informeru’ ili ’Srpskom telegrafu’ (tabloidi bliski vlasti, prim. aut.) pa za njih niko ne bi skočio tako. Inače, naravno da sam protivnik da bilo ko dobija takve pretnje, uvek to treba ozbiljno uzeti i da se takvo lice uhapsi i da se procesuira zato što nije normalno da nekome pretite smrću“, navodi Đukanović.

Osim Reportera bez granica, i Fridom haus je u izveštaju za 2017. godinu konstatovao da postoje pokušaji da se podriju kritički nastrojeni novinari finansijskim istragama i klevetama u medijima bliskim vlasti. Amnesti internešenel je u svom izveštaju za 2017. naveo da klevete zvaničnika i medija bliskih vladi stvaraju toksično okruženje za nezavisne medije i aktiviste tranzicione pravde. Hjuman rajts voč je ocenio da su napadi i pretnje novinarima nastavljeni, a da su reakcije vlasti bile neadekvatne.

Evropska komisija je ocenila da Srbija mora da ojača napore i da opipljivije rezultate, naročito kad je reč o uslovima za slobodu izražavanja“.

U rezoluciji o Srbiji, koju je Evropski parlament usvojio u četvrtak, navodi se da je od ključnog značaja da se u reformama pravosuđa, suzbijanju korupcije i slobodi medija ostvare opipljivi rezultati.

„Nije ni malo lako zaraditi za život ako ste novinar u Srbiji. Još je i teže ukoliko se suprotstavljate ukorenjenim interesima”, rekao je u maju američki ambasador Kajl Skat na svečanosti dodele godišnjih nagrada Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) za istraživačko novinarstvo.

Vlasti uzimaju u obzir upozorenja o ugroženosti novinara i stanju slobode medija, ali kada se uzme u obzir način na koji reaguju onda dolazimo do problema, ocenjuje Ilir Gaši, doskorašnji direktor Fondacije „Slavko Ćuruvija“ i medijski analitičar. On ocenjuje da, sa jedne strane, postoji puko poricanje da problem uopšte postoji, tvrdnjama da sloboda medija u Srbiji nije ugrožena.

„Tvrdnjama evo pogledajte naslovnu stranicu Danasa ili kako nas kritikuju u Vremenu i Ninu. Pri tome se zanemaruje činjenica da svi nezavisni mediji uspevaju da pristupe relativno zanemarljivo malo publici u Srbiji. Drugi pristup je relativizacija, tu mislim na odgovor koji je predsednik Srbije napisao časopisu EU Obzerver na jedan njihov članak u kome je tražio da mu navedu neku drugu zemlju EU u kojoj ima manje napada na novinare od Srbije“, kaže Gaši.

Kao najopasniji odgovor vlasti Gaši navodi jedan formalne prirode, kaže da se razvijaju različiti mehanizmi koji treba da amortizuju napor lokalne medijske zajednice u borbi za slobodu medija formiranjem raznih grupa, tela i beskonačnim odugovlačenjem procesa donošenja odluka koje bi mogle nešto da promene.

„Ja se sećam sastanaka grupe za bezbednost novinara na kojima postavljate iznova i iznova jedno vrlo jednostavno pitanje, poput šta je učinjeno da se otkrije ko je snimao novinara Peđu Blagojevića u Nišu ili šta je učinjeno sa slučajem upada u stan Dragane Pećo. I vi to ponavljate sastanak za sastankom, a na kraju na svakom od tih sastanaka nekako ispadne kao da to pitanje niste ni postavili. To je jedna veoma široka paukova mreža raznih formalnih procedura i tela koja daje efekat spolja kao da se nešto radi“, konstatuje Gaši.

Stalna radna grupa, o kojoj Gaši govori, formirana je Sporazumom o saradnji i merama za podizanje bezbednosti novinara koji su potpisali predstavnici Republičkog javnog tužilaštva, Ministarstva unutrašnjih poslova i novinarskih i medijskih udruženja.

Gaši je inače među grupom javnih ličnosti koje su u nekoliko provladinih medija optuženi da su u vezi sa stranim agentima i za nasilno rušenje ustavnog poretka.

„Glavni efekat takvih napisa nije pojedinačan strah aktera koji su u tabloidima prikazani kao zaverenici već je stvaranje klime straha u celom društvu i povlačenje onih koji bi mogli da govore kritički kako ne bi trpeli takve posledice. Mi smo upravo zbog toga odlučili da isprobamo sistem na svim njegovim instancama do Ustavnog suda i da proverimo koliko je sistem toga svestan. Pokazalo se da nije, videćemo da li u Strazburu (Evropski sud za ljudska prava) imaju drugačije mišljenje u našem slučaju“, poručuje Gaši.

Ustavni sud je odbacio ustavnu žalbu grupe javnih ličnosti nakon što je Više, a potom i Apelaciono javno tužilaštvo, odbacilo njihovu krivičnu prijavu protiv Pinka, Informera, Pravde i Zavetnika u čijim su tekstovima i emisijama bili optuživani za zaveru protiv vlasti.

Prema podacima Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) u 2018. godini zabeleženo je 22 slučaja napada, pretnji i zastrašivanja novinara. Od tog broja, kako se navodi, u 4 slučaja tužilaštvo je utvrdilo da nema mesta pokretanju postupka jer nema elemenata krivičnog dela koje se goni po službenoj dužnosti, 16 slučajeva je još u toku pred tužilaštvom dok je u jednom slučaju pokrenut sudski postupak. Jedan slučaj nije prijavljen policiji.

Od 2016. godine u bazi Nezavisnog udruženja novinara Srbije zabeleženo je 72 slučaja prozivanja, vređanja, omalovažavanja i diskriminacije novinara, medija, novinarskih i medijskih udruženja od strane političara i nosilaca javnih funkcija.

Kao primere navode izjavu poslanika Srpske napredne stranke Aleksandra Martinovića koji je predsednika NDNV Nedima Sejdinovića sa skupštinske govornice proglasio neprijateljem Srbije zbog iznošenja kritičkog stava o vlasti u Srbiji, te izjavu funkcionera BIA-a Marka Parezanovića da su „najveća pretnja Srbiji strani agenti koji deluju u medijima, nevladinim organizacijama i opozicionim strankama“.

Srpske vlasti očigledno smatraju da ovi napadi na novinare ne mogu da ugroze to kako evropske institucije vide stanje u medijskoj sferi u Srbiji, ocenjuje Polin Ades-Mevel iz Reportera bez granica. Kaže da su od vlasti Srbije dobijali odgovor žele da dostignu standarde EU kada su u pitanju medijske slobode, onako kako to očekuje Evropska komisija u procesu pristupanja EU.

„Nažalost, mada od vlasti Srbije slušamo o toj privrženosti, a takođe redovno čujemo i od samog predsednika da je posvećen slobodi medija, na terenu nema promena. Hrabri novinari nastavljaju da se osećaju nesigurno kada objavljuju ’problematične’ priče, redovno su napadani i vređani dok rade svoj posao u jednom kontekstu u kome se ne osećaju bezbedno“, kaže Ades-Mevel.

„Dakle, naša uloga je da se pobrinemo da razumeju da Reporteri bez granica, i druge organizacije poput naše, izveštavaju da je situacija takva da dok je Srbija viđena kao najnaprednija zemlja među onima koje pretenduju da se priključe EU u narednih nekoliko godina, mi je smatramo trenutno jednom od najgorih i najproblematičnijih zemalja u smislu slobode medija“, poručuje Ades-Mevel.

O slobodi medija su evropski parlamentarci, predvođeni predsedavajućim delegacije EU Eduard Kukan, u oktobru razgovarali i sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Na pitanje šta Vučić misli o slobodi medija poslanica Tanja Fajon je za beogradske medije rekla:

„On je do sada svaki put bacao novine na sto i govorio kako ga svi napadaju… Ovaj put to nije učinio.“

Gostujući ovih dana na jednoj od televizija sa nacionalnom frekvencijom, inače naklonjenoj vlasti, Vučić je uputio javni poziv funkcionerima svoje stranke da nigde ništa ne govore protiv medija i da im odgovaraju na pitanja na pristojan način. Međutim, on sam se u mnogim slučajevima, odgovarajući na pitanja novinara služio etiketiranjem istih.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend