17. apr 2020.

Većina ljudi je u karantinu, izuzev neprijatelja medijskih sloboda

Pojedine vlade zloupotrebljavaju pandemiju kako bi ugrozile slobodu štampe, uvode represivne zakone, orkestrirano se sprovode kampanje i targetiraju ključni novinari, sprečavaju se nezavisni mediji da dođu do informacija, kaže za Cenzolovku novi šef deska Reportera bez granica za EU i Balkan Pavol Salaj

Pavol Salaj (foto: Ctibor Bachraty/Biela vrana)

Novi šef deska za Evropsku uniju i Balkan organizacije Reporteri bez granica (Reporters Sans Frontiers) je Pavol Salaj (Pavol Szalai). Od 2003. godine objavljuje u slovačkim medijima i medijima drugih država. Studirao je politikologiju u Bratislavi, magistrirao je evropske studije u Parizu, da bi u Njujorku završio Bard koledž.

Neposredno pre posla u Reporterima bez granica, Pavol Salaj je radio kao urednik za specijalizovanu medijsku kompaniju EUROAKTIV koja okuplja medijske organizacije iz 12 evropskih država i bavi se političkim temama unutar Evropske unije.

Cenzolovka: Koje trendove primećujete kada su u pitanju medijske slobode, posebno u vreme pandemije koronavirusa?

Pavol Salaj: Većina ljudi je u karantinu, izuzev neprijatelja medijskih sloboda. Primetili smo da pojedine vlade i druga tela zloupotrebljavaju situaciju kako bi ugrozili slobodu štampe. Uvode se represivni zakoni koji dozvoljavaju nasumične sudske postupke, orkestrirano se sprovode kampanje govora mržnje koje targetiraju ključne novinare, što rezultira fizičkim napadima, diskriminišu se i sprečavaju nezavisni mediji da dođu do informacija.

To se dešava u državama u kojima ima zaostalih autoritarnih elemenata, kao što su Mađarska ili Srbija, ali i na mestima koja ranije nisu nužno doživljavana kao problematična, poput, recimo, Slovenije.

U Mađarskoj je donet zakon koji kažnjava širenje lažnih vesti sa pet godina zatvora i dozvoljava vladi da u neograničenom trajanju donosi odluke dekretima. U kombinaciji sa kampanjom koja diskredituje novinare, taj zakon ima potencijal da uništi preostale nezavisne medije u državi.

Čini mi se da Vlada Srbije čim napravi korak napred, usledi i korak nazad

U Sloveniji je nova, desno orijentisana vlada uzela učešća u kampanji protiv našeg dopisnika i istraživačkog novinara Blaža Zgage koji je predao zahtev za pristup informacijama o kovidu-19, i od tada dobija pretnje smrću.

Nakon što je premijer Slovenije optužio tamošnji javni servis da laže, njihova TV ekipa je napadnuta.

Na kraju, neke vlade, kao što je to slučaj sa Mađarskom i Srbijom, odbijaju da informacije o koronavirusu pruže jednako svim medijima, kao da pojedini delovi javnosti nemaju isto pravo na podatke od kojih može zavisti život i smrt.

Ako idemo dalje na zapad, ni Španija nije odolela sličnim izazovima – pokušala je da limitira nezavisno novinarstvo tražeći da se pitanja za konferencije za štampu šalju unapred i u pisanoj formi.

Na sreću, novinari su se pobunili, mi smo ih u tome podržali, i njihova vlada sada prima pitanja uživo putem video-konferencije. Vlade bi svuda u svetu trebalo da budu svesne očigledne stvari – informišući javnost, mediji imaju ključnu ulogu u borbi protiv pandemije.

Tražimo od Vlade da obustavi proces protiv Ane Lalić

Cenzolovka: Vaš poslednji izveštaj o medijskim slobodama na Balkanu i u centralnoj Evropi otvara slučaj Ane Lalić iz Srbije. Kako procenjujete trenutnu medijsku situaciju u našoj zemlji?

Salaj: Reporteri bez granica cene to što se premijerka Srbije Ana Brnabić izvinila i što je Vlada povukla sporni zakon na osnovu koga je Ana Lalić bila uhapšena, kao i to da je novinarka puštena iz pritvora. Istovremeno, mi i dalje tražimo od Vlade Srbije da obustavi proces protiv novinarke Ane Lalić i da poštuje tajnost izvora ukoliko su oni ugroženi nakon što su novinarkini telefoni i računar konfiskovani.

Mi i dalje tražimo od Vlade Srbije da obustavi proces protiv novinarke Ane Lalić i da poštuje tajnost izvora ukoliko su oni ugroženi nakon što su novinarkini telefoni i računar konfiskovani

Reporteri bez granica su dodatno zabrinuti i zbog zahteva Vlade Srbije da novinari pitanja za konferencije za štampu dostavljaju unapred umesto da se na njih odgovara uživo. Sasvim je jasno da je u pitanju nepotrebna mera koja umanjuje slobodu medija. I koja je već poništena u Španiji.

Takođe smo veoma zabrinuti kampanjama kakve vode sajtovi kao što je Prismotra, i pisanjima medija kao što je Kurir, kao i zbog nedavne pretnje smrću zaposlenima u Direktno.rs.

Čini mi se da Vlada Srbije čim napravi korak napred, usledi i korak nazad. Na sastanku u januaru, Reporteri bez granica su predali predsedniku Srbije vrlo konkretne preporuke za unapređenje medijske situacije u zemlji. Nadam se da će u svetlu ovogodišnjeg Indeksa slobode medija u svetu (World Press Freedom Index) Vlada učiniti sve da se ti koraci unapred ubrzaju.

Cenzolovka: Da li je istina da je Srbija, kao što su preneli neki ovdašnji mediji, jedina država u Evropi koja je zatvorila novinara zbog pandemije koronavirusa?

Salaj: Prema informacijama kojima RBG raspolažu, Srbija je jedina zemlja u Evropi (sada govorimo o EU i Balkanu) u kojoj je novinar uhapšen a da je to imalo veze sa kovidom-19. Međutim, uočili smo još neki broj proizvoljnih pritvaranja. U Poljskoj je, na primer, novinar Vlodzimjerž Ćejka bio primoran da provede nekoliko sati u policijskoj stanici nakon što je snimio omanji protest protiv vlade. Na Kosovu je nedavno glavna urednica portala KoSSev Tatjana Lazarević pritvorena dok je bila na novinarskom zadatku.

Mađarska i Srbija odbijaju da informacije o koronavirusu pruže jednako svim medijima, kao da pojedini delovi javnosti nemaju isto pravo na podatke od kojih može zavisti život i smrt

Cenzolovka: U Slovačkoj je ubistvo istraživačkog novinara Jana Kucijaka nedavno dobilo epilog na sudu. Možete li nam nešto više reći o tom procesu?

Salaj: U slučaju ubistva Jana Kucijaka i njegove verenice Martine Kušnirove, dve osobe su prvostepeno osuđene. Jedan od dvojice ubica, Miroslav Marček, priznao je krivicu i osuđen je na 23 godine robije.

Jedan od posrednika, Zoltan Andrusko, koji je sarađivao s policijom, dobio je 15 godina zatvora. Međutim, još uvek se očekuju presude u slučajevima protiv Marijana Kočnera, koji je najverovatnije inspirator, kao i još jednog potencijalnog pomagača – Alene Žužove, te drugog osumnjičenog ubice Tomaša Saboa. Uglavnom, oni su svi u zatvoru.

Uspeh istrage i posebno proces protiv Kočnera poslali su važan signal domaćoj i inostranoj javnosti da zločini protiv novinara u Slovačkoj neće proći nekažnjeno. Zato se nadam da će ova pozitivna dinamika pomoći da se što pre dođe do saznanja o nestanku dva druga slovačka novinara tokom dvehiljaditih, a to su Miroslav Pejko i Pavol Ripal, što policija nije dovoljno istražila.

Mediji su nezamenljiv stub demokratije

Cenzolovka: Nedavno ste postali šef deska Reportera bez granica za Evropsku uniju i Balkan. Šta biste voleli da vidite da se promenilo ili popravilo na Balkanu?

Salaj: Nastojaću da nastavim dosadašnje aktivnosti Reportera u regionu. I dalje ćemo pratiti situaciju u pojedinačnim zemljama, branićemo medijske slobode i pomagaćemo ugroženim novinarima.

Ja pokrivam i EU i Balkan, budući da Reportera bez granica veruju da je budućnost regiona u Evropskoj uniji. Problemi su nam slični, mada njihov stepen zavisi od države do države, kao i od datog trenutka. Na Zapadnom Balkanu, baš kao i u zemljama članicama EU, sloboda medija je na udaru zbog represivnih vlada, moćnih tajkuna, zbog ekonomske krize, agresivne onlajn retorike i, nažalost, zbog fizičkih napada i ubistava.

Bez obzira na to što su mediji nezamenljiv stub demokratije, novinari nisu sigurni čak ni u razvijenim demokratijama. Kriza koju je izazvao koronavirus jeste novi podsetnik na ovaj tužni paradoks. I u Evropskoj uniji i na Balkanu.

U SLOVAČKOJ SE NE TOLERIŠU ZLOČINI PROTIV NOVINARA

Cenzolovka: Pre manje od dve godine novinar Milan Jovanović je zamalo izgubio život nakon što je njegova kuća zapaljena. Istraga je donedavno vodila do lokalnog tajkuna i visokog funkcionera vladajuće stranke, mada sada izgleda kao da svedoci menjaju iskaz. Jedino suđenje za ubistvo novinara koje je do sada održano u Srbiji jeste ono povodom ubistva Slavka Ćuruvije. Za razliku od Slovačke, čekali smo 15 godina da bi sud uopšte reagovao. Šta je to što razlikuje Srbiju od Slovačke, budući da naše dve zemlje imaju donekle sličnu kulturu i istoriju?

Salaj: U Slovačkoj je klima takva da se ne toleriše zločine protiv novinara, posebno kad je u pitanju ubistvo. Naši političari brinu o podršci naroda, tako da su primorani da osude evidentne prekršaje i da učine sve da bi se oni istražili.

Ubistvo Jana Kucijaka i Martine Kušnirove izazvalo je nepojmljiv šok u Slovačkoj. Ljudi su izleteli na ulice, predvodila ih je mlada generacija, što je dovelo do najvećih protesta od pada komunizma.

Slovacima je, dalje, veoma stalo do članstva u Evropskoj uniji, kao i do imidža koji zemlja ima u svetu. Sve to je dovelo do dodatnih pritisaka na političare i pomoglo je u istrazi. Evropski parlament je poslao svoju misiju u Slovačku i tako obezbedio da se nad istragom ne vrše politički uticaji, a Europol je pružio značajnu tehničku podršku.

U međuvremenu su organizacije poput RBG i međunarodni mediji skrenuli pažnju celog sveta na događaje u Slovačkoj. Ta tri faktora – pritisak javnosti, članstvo u Evropskoj uniji i pažnja međunarodne javnosti imala su odlučujuću ulogu u tome da se istraga uspešno završi.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend