08. mar 2017.

Drugo mjerenje indeksa klijentelizma u medijima predstavljeno u Briselu

Jučer, 7. ožujak 2017. godine, Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove u suradnji s Partnerstvom za društveni razvoj održao je javno saslušanje u Europskom parlamentu na temu „Indeks klijentelizma u medijima: Mjerenje medijske stvarnosti u šest zemalja jugoistočne Europe“.

Indeks klijentelizma u medijima (MCI) mjeri rizike klijentelističkih praksi, postojanje takvih praksi, kao i potencijal društva i države za rješavanje pitanja klijentelizma u medijima, kao i drugih pitanja povezanih s funkcioniranjem medijske industrije.

Indeks klijentelizma u medijima 2016. zabilježio je najznačajniji pad u Srbiji i Rumunjskoj u odnosu na mjerenja iz prethodne godine. Hrvatska je značajno ispred Srbije, međutim, ukupna slika u Hrvatskoj se također pogoršala. Mjerenja 2016. godine ukazuju i da je situacija u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji vrlo slična, što ima uporišta i u dinamici političkih aktivnosti u ovim zemljama prethodne godine. Značajno pogoršanje medijske slike, odnosno rizika klijentelizma u medijima, zabilježeno je u Rumunjskoj, što isto tako odgovara stvarnom stanju, odnosno značajnim političkim intervencijama u medije u prethodnoj godini.

Zaključno, klijentelizam i politizacija medija te institucionalni okvir zadužen za medijska pitanja u promatranim je društvima prije pravilo nego izuzetak, te se u svim promatranim društvima može govoriti o zarobljenim medijima, odnosno o medijskoj sceni koja je u značajnom dijelu kontrolirana od strane različitih političkih, gospodarskih i financijskih interesnih skupina.

Ove se godine posebna pažnja kod predstavljanja rezultata mjerenja dala slučaju istraživačkog novinara iz Hrvatske, Dušana Miljuša. Prema dostupnim istražnim podacima i dokumentima, u 2008. godini jedna od najjačih kriminalnih organizacija u Hrvatskoj, poznata po vezama u visokoj politici, pokušala je ubiti Dušana Miljuša. Tom je prilikom teško ozlijeđen, ali je preživio radi „sretnih“ okolnosti i reakcije svjedoka. Unatoč dokazima koji su bili dostupni u to vrijeme, istražni organi i organi gonjenja nisu na odgovarajući način uspjeli postupiti s podacima koji su im bili dostupni te nisu dublje istražili tko je naručio napad. To je rezultiralo neuspjehom cijelog predmeta pred pravosuđem (napadači su pušteni na slobodu). U pokušaju za ponovnim otvaranjem slučaja u 2017. godini, podršku slučaju nisu dala dva novinarska udruženja u Hrvatskoj; tako su ostavila Dušana Miljuša samoga, prepuštenog svojoj sudbini te u povećanoj životnoj opasnosti.

Javnim saslušanjem predsjedala je zastupnica parlamenta Monica Macovei (Europski konzervativci i reformisti). U uvodnom govoru Macovei je naglasila kritičnu potrebu za transparentnošću vlasništva nad medijima:

Trebamo znati tko su stvarni vlasnici medija. Očekuje se da će se to postići u sklopu 5. Direktive o sprječavanju pranja novca, kako bi se postigla potpuna transparentnost vlasništva.

Parlamentarna zastupnica Željana Zovko (Europska pučka stranka) rekla je da mediji trebaju biti odgovorni građanima, a ne biti političke sluge. Također je napomenula da teško breme etničke podijele u Bosni i Hercegovini te ozbiljno nepostojanje transparentnosti kod dodjele novčanih potpora medijima iz državnog proračuna utječu medijski prostor.Sabine Zwaenepoel, koordinatorica Centra za ekspertizu vladavine prava i temeljnih prava (DG Near), naglasila je da niti jedna od zemalja nije zabilježila napredak, već je kod nekih zemljama u stvari zabilježeno pogoršanje što se tiče medijskih sloboda.

Mediji su okosnica demokracije. Ipak, mediji koji imaju brnjicu prijetnja su demokraciji. Iz tog razloga trebamo nastaviti u naporima da osiguramo medijske slobode i neovisnost medija, rekla je Zwaenepoel.

Preporuke su sljedeće:

– Potpuna transparentnost vlasništva nad medijima, s posebnim naglaskom na stvarno vlasništvo, prvi je prioritet za političke intervencije u promatranim zemljama, koju moraju rješavati sve buduće politike koje uređuju medijski prostor.

– Kod rješavanja transparentnosti vlasništva nad medijima, postoji hitna potreba za tim da se riješi pitanje političke kulture u kojoj pobjednik na izborima dobiva potpunu kontrolu nad javnim medijima kao svojevrsnu nagradu.

– Sveobuhvatni registri vlasništva nad medijima, financijska i materijalna potpora dodijeljena medijima, subvencije, te deklarirani interesi onih koji su uključeni u odlučivanje o medijskim politikama moraju biti dostupni u realnom vremenu svim zainteresiranim građanima.

– Kriteriji dodjele potpora medijima moraju biti temeljeni na univerzalnim načelima, a sustav pravne zaštite potencijalnih korisnika potpora iz javnih izvora mora biti popraćen jakim mehanizmima odgovornosti i omogućiti pravo na žalbu svim zainteresiranim stranama.

– Marketinški kapital (ulaganja u oglašavanje, iz javnog sektora) koji se plasira u medije i marketinške agencije, pogotovo iz javnih poduzeća, javnih institucija i političkih stranaka, mora biti vidljiv kontrolnim mehanizmima, a podaci moraju biti dostupni javnosti u realnom vremenu.

– Sustavi zaduženi za zaštitu medijskih sloboda, temeljnih prava novinara kao i medijske etike, moraju se ojačati te se njihovi kapaciteti moraju izgraditi s posebnom pažnjom posvećenom promoviranju i zaštiti univerzalnih principa koji usmjeravaju medijske slobode i temeljna prava.

Istraživanje je provedeno u okviru projekta Odgovor građana na klijentelizam u medijimaMEDIA CIRCLE, financiranog iz Instrumenta pretpristupne pomoći Europske unije (IPA) Civil Society Facility (CSF). Nositelj projekta je Partnerstvo za društveni razvoj, a konzorcij od 8 organizacija čine Expert Forum iz Rumunjske; BH novinari i VESTA iz Bosne i Hercegovine; Institut za javnu politiku iz Crne Gore; Public iz Makedonije; Nezavisno društvo novinara Vojvodine i Komitet pravnika za ljudska prava (YUCOM) iz Srbije.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje definisan je Zakonom o javnom informisanju, koji u članu 38. kaže: „Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo“. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.

Send this to a friend