29. sep 2021.

Mladi i mediji – ko će kome ugoditi

Novije generacije mladih ljudi se konstantno mijenjaju, te da bi zato trebalo da se i mediji prilagođavaju tim promjenama i redefinisati svoje formate, kaže jedan mladi sagovornik portala PCNEN.

Mladi se u 90% slučajeva informišu putem interneta i to u 52% putem društvene mreže Instagram, pokazalo je istraživanje Centra za afirmaciju i razvoj mladih iz Podgorice, koje je sprovedeno u martu 2020. godine među 1.886 ispitanika u dobi od 15 do 30 godina.

U nedavnom intervjuu za portal PCNENSnežana Radusinović, urednica emisije „Istraživač“ na Radio-televiziji Crne Gore i mentorka na projektu za mlade Hexatorm, kazala je da je bi prije iskustva sa tim projektom, kazala da na crnogorskom medijskom horizontu ima sadržaja za mlade i da su raznovrsni. “Međutim sada, nakon tri godine rada u projektu Hexatorm, mogu da kažem da u crnogorskim medijima nema mnogo sadržaja koji su mladima zanimljivi”.

Balša, Irena i Filip su članovi Hexatorm-a, projekta Radio-televizije Crne Gore koji je nastao u saradnji sa DW Akademijom iz Njemačke i crnogorskom kompanijom za digitalne medije, Alicorn.

Na ovom YouTube kanalu, zajedno sa drugim kolegama, oni snimaju video priče o onome što zanima njihove vršnjake, kao i razne skečve i parodije.

Pored sličnih interesovanja i godina, ovim mladim ljudima zajedničko je i to da televiziju skoro i ne gledaju, a informišu se najčešće putem društvenih mreža.

Sve što može stati u okvir mobilnog telefona ili tableta

Filip Cuković, student Filološkog fakultetua u Nikšiću, kaže da se najčešće informiše putem Instagram-a i Facebook-a, a za zabavu najviše koristi  YouTube platformu.

“Nažalost mislim da mediji kao što su radio i televizija sve više gube značaj i važnost kod mladih ljudi i da se sve više prelazi na Youtube, Instagram, Facebook… Sve što može stati u okvir mobilnog telefona ili tableta.”, rekao je Filip.

Irena Marković, crnogorska TikTokerka, kaže da od tradicionalnih medija prati radio jer “i dalje ima naviku da na njemu pusti muziku”, dok televiziju skoro i ne gleda.

“Primijetila sam da je i sa mojim vršnjacima ista situacija – svi su na internetu i šta god ih zanima prate putem društvenih mreža i portala. Moj izvor informacija su takođe društvene mreže, portali, YouTube…”, kaže Irena.

Balša Lazović, student Potiehnike na Univerzitetu Donja Gorica u Podgorici, kaže da ako se nađe u situaciji da nema internet, on će naći zabavu i u “istraživanju” TV kanala, koji će mu “ubiti dosadu”.

“Klasični mediji imaju problem slobode. Pored stotine kanala koje nude razni operateri, čovjek je opet ograničen brojem kanala. To je taj problem koji tradicionalni mediji imaju, dok online platforme imaju mogućnot potpune slobode i u bilo kom trenutku možemo da gledamo bilo šta što nas interesuje, bilo da je to nova, aktuelna stvar ili neki materijal koji je dostupan već decenijama. Shodno mom stavu i ‘brzom’ vremenu u kojem živimo, svakako radije biram online platforme kao što su portali, društvene mreže i slično”, kaže Balša.

Jedan od videa na kanalu Hexatorm jeste i podkast na temu “Ko još gleda TV? Ja ne!”,

koji se upravo bavi temom – koje medije mladi prate, kakve sadržaje traže u medijima, zašto su novine i TV “out”, a šta je za njih “in”…

Učesnik ovog podkasta, Lazar Simić, student međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, kaže da je, po njegovom mišljenju, televizija prevaziđena među mladom publikom, te da najviše voli da se informiše putem društvenih mreža, koje mu nude cijelu vijest a da pritom ne mora da izađe sa aplikacije.

“Što bi iko bio fizički vezan za televizor kad ima telefon, laptop, pametni sat i svašta nešto drugo. Moram da priznam da sad i ne znam kako da se ponašam kad se pojavim negdje gdje je centar dešavanja oko onoga što se emituje na TV. Stvarno mi bude čudno”, kaže Lazar.

Da se priča jezikom mladog čovjeka

Što se tiče sadržaja, Filip kaže da njega najviše interesuju pirče iz života običnih ljudi.

“Najviše me zanimaju tekstovi i reportaže o ljudima koji imaju da ispričaju neku svoju životnu priču, bilo da je to ispovijest ili prepričavanje nekog događaja koji je bio ključan u njihovom životu, uz važnu poruku koju ti ljudi mogu da pošalju. Takođe su mi interesantne i teorije zavjere i neriješene misterije”, kaže Filip.

Irenu najviše privlače “emisije koje realizuju mladi, emisije u kojima predstavljaju sebe, svoje talente i gradove u koima žive”, dok Balša najčešće voli da putem YouTube-a prati razne sadržaje – od humorističkih do naučnih dokumentaraca.

Lazar kaže da njega, kao studenta Fakulteta političkih nauka, najviše interesuju aktuelne društveno-političke teme, kako na državnom, tako i na lokalnom, regionalnom i svjetskom nivou.

“Pored toga, volim da pročitam i zanimljive priče o nekim temama koje se ne sreću često u našim medijima jer su obično okarakterisane kao ‘tabu’, iako se radi o osnovnim stvarima, kao što je, na primjer, seksualno obrazovanje. Jako mi je bitno i da sve što čitam bude pisano na jasan način, prilagođen mladim ljudima. To ne znači polupismeno ili nezrelo, prosto jezikom mladog čovjeka”, kaže Lazar.

Iako svako od njih uspijeva da u medijima nađe nešto što ga zanima, ipak smatraju da postoje neke teme kojima se mediji ne posvećuju dovoljno, a koje bi osobe njihovih godina itekako zanimale.

“Sadržaj koji mladi danas vole jeste taj koji će stvoriti neku prijateljsku vezu između kreatora/prezentera sadržaja i samog gledaoca. Bitna je ta opuštena atmosfera, koja je propraćena sa dinamičnim pokrivalicama, koje su tu da bi stvorile mogućnost lakšeg shvatanja sadržaja. Konkretno, sadržaj kakav bih želio da vidim jeste nešto inovativno, što će pokriti i naučnu i humorističnu stranu”, kaže Balša.

Irena kaže da bi voljela da vidi nove mlade ljude koji će snimati emisije u kojima će govoriti o svojim vršnjacima, njihovim problemima, ljubavima i sreći.

“Pratim zanimljivu djevojku na Instagramu, koja je iskoristila tu platformu i pokazala  nevjerovatne talente. Odlično pleše, glumi, nevjerovatno dobro crta. Uradila je mnoge kreativne murale na podgoričkim zgradama i školama. Snima kreativne kadrove koje kombinuje sa poezijom. Mnogo je interesantno pratiti je. Zamislila sam kako bi to lijepo bilo prikazati i na televiziji”, kaže Irena.

Da mediji redefinišu svoje formate

Filip navodi i to da se novije generacije mladih ljudi konstantno mijenjaju, te da bi zato trebalo da  se i mediji prilagođavaju tim promjenama i redefinisati svoje formate.

“Volio bih da vidim da se u medijima više priča o mentalnom zdravlju i njegovoj važnosti. Jer mislim da se danas mnogo ljudi osjeća usamljeno, i ako bi više pričali o tome kako se drugi ljudi osjećaju, možda bi svi bili malo manje usamljeni”, kaže Filip.

Lazar navodi da se u Srbiji pojavljuje sve veći broj omladinskih medija čije sadržaj kreiraju mladi za mlade i to njima poznatim “mladalačkim” jezikom.

“Već dugo pratim rad Jut vajbza (Youth Vibes), omladinskog portala iz Niša, koji je vjerovatno i prvi medij za mlade sa kojim sam se susreo i počeo da ga pratim. Tu su i Talas, Zoomer, Noizz, Vice, Oradio, a pritom sam i lično angažovan u omladinskoj redakciji Izazov Plusa koji pripada kraljevačkom portalu Krug. Ta ideja omladinskih redakcija pri već postojećim medijima mi je zaista simpatična i mislim da bi bilo jako korisno podržavati takvu praksu, pogotovo na lokalnom nivou. U tim redakcijama dolazi do odlične sinergije”, kaže Lazar.

Lazar bi volio da vidi spoj aktuelnih društvenih tema i perspektive mladog čovjeka. “Da nešto što zvuči strano, ozbiljno i daleko, na primjer politika, bude predstavljeno kroz filter mladosti i, odjednom, vidiš da to nije ništa strašno i da te se i te kako tiče”.

On, u suštini, hoće sadržaj koji “pokreće, osnažuje, zove da izađemo i uradimo nešto pametno i dobro, a ne da buljimo vazdan u ekrane i posle toga – ništa.  Samo sam izgubio sate i sate, pa se osijećam prazno i beskorisno”.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje definisan je Zakonom o javnom informisanju, koji u članu 38. kaže: „Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo“. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.

Send this to a friend