26. jul 2022.

Novinari i novinarke istražuju, pravosuđe sporo

Stotine istraga, predistražnih radnji je pokrenuto, a podignuto je na desetine optužnica i doneseno desetine presuda u posljednjih dvadeset godina, zahvaljujući tome što su novinarke i novinari u Bosni i Hercegovini (BiH) istraživali i pisali o kriminalu, korupciji, ratnim zločinima, izbornim prevarama, nesavjesnom poslovanju, sukobu interesa i ostalim nezakonitim radnjama, kažu u razgovoru za Mediacentar Sarajevo urednice i urednici medija čiji je fokus na istraživačkim pričama.

foto: Screenshot

Bosanskohercegovačko pravosuđe je i dalje sporo u procesuiranju predmeta koji se odnose na kriminal i korupciju, kažu urednice i urednici medija koji godinama objavljuju tekstove, a na osnovu kojih su podignute optužnice i u nekim slučajevima donesene presude. Tužioci istraživački rad medija smatraju relevantnim, no ne u dovoljnoj mjeri, kažu sagovornice i sagovornici Mediacentra Sarajevo. Mediji su, kako govore, jedan od rijetkih aktera u bosanskohercegovačkom društvu koji brani javni interes i bori se protiv korupcije.

Na osnovu priča koje je otkrio Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) u posljednjih godinu na sudovima u BiH izrečene su presude protiv 13 političara, direktora javnih institucija, sudija i građana zbog zloupotrebe funkcija i izbornih prevara. Dobili su ukupno 28 godina zatvora.

Ako sve presude postanu pravosnažne, njima će biti oduzeta i nelegalno stečena imovina vrijedna 2,4 miliona maraka, dok neki od njih neće moći raditi posao na kojem su počinili krivično djelo.

Direktorica CIN-a Leila Bičakčić kaže za Mediacentar Sarajevo da ne vidi neki značajniji iskorak pravosuđa, koji bi pokazivao da se dobre istraživačke priče, novinarski članci ili prilozi sistemski prihvataju kao osnova za pokretanje istraga.

Objašnjava kako je 13 donesenih presuda iz sudskih postupaka koji su uglavnom jako dugo trajali. Jedna od njih je presuda bivšem direktoru Uprave za indirektno oporezivanje (UIO BiH) Kemalu Čauševiću o čemu je CIN pisao još 2013. godine.

“Od 2014. godine se vodi proces. Dakle, naša priča je pridodata istrazi u slučaju Pandora. Na kraju su u cijelom tom slučaju, sa velikim brojem ljudi koji su bili osumnjičeni za organizovani kriminal, sklopljeni sporazumi i na kraju se cijela presuda od nekoliko milijardi za koje je država oštećena svela samo ustvari na samog Čauševića kao direktora UIO, što jeste značajno. Čekali smo skoro deset godina da se nešto desi”, kaže Bičakčić.

Tokom akcije nazvane Pandora 2014. uhapšene su 54 osobe. Tokom postupka milijarde su svedene na 1,7 miliona konvertibilnih maraka, a optužnicom su obuhvaćeni samo Čaušević, te dvojica uvoznika tekstila Sedinet Karić i Anes Sadiković.

Sud BiH je prvostepenom presudom u maju prošle godine osudio Kemala Čauševića, bivšeg direktora UIO BiH, na devet godina zatvora, a oduzet će mu se i imovina vrijedna 1,72 miliona KM. Anes Sadiković, trgovac tekstilom koji je optužen sa Čauševićem, osuđen je na dvije godine zatvora zbog davanja dara i drugih oblika koristi. Sud je oslobodio Čauševića odgovornosti za zloupotrebu položaja.

Leila Bičakćić kaže da postoje i svijetli primjeri kada tužilaštva reaguju brzo i navodi primjer iz Brčkog gdje je CIN pred lokalne izbore 2020. godine radio priču o kupovini glasova. Postupak je odmah krenuo i presuda je već donesena.

Zbog izbornih prevara i kupovine glasova uz pomoć grantova iz budžeta na Osnovnom sudu u Brčkom je osuđeno osam osoba među kojima su bivši zastupnici u Skupštini Brčko distrikta.

“Sama činjenica da u godini dana ima 13 presuda ne pokazuje ustvari da je pravosuđe ubrzalo svoj rad nego se samo poklopilo da svi izađu u isto vrijeme. Mislim da se ništa posebno ne mijenja, koliko u suštini sve zavisi od nekog ličnog stava tužioca i interesa da uopšte pokrenu bilo kakvu istragu na osnovu medijskih priča ili medijskih natpisa generalno”, smatra Bičakčić.

Istraživački tekstovi kao povod za istrage

Damjan Ožegović iz Transparency Internationala, organizacije koja kontinuirano prati rad pravosudnih organa u BiH, kaže da organi nadležni za gonjenje slabo koriste ne samo novinarske tekstove već i druge izvještaje, poput onih koje rade uredi za reviziju na svim nivoima, ali i izvještaje nevladinih organizacija.

“U prvom redu to tužilaštva malo koriste, iako mediji ulažu maksimalne napore i imaju veliki interes da otkriju sve nepravilnosti, sve zloupotrebe. Dakle, pravosuđe koristi te tekstove i nalaze, ali samo ukoliko je veliki javni pritisak, odnosno u konkretnom slučaju ukoliko je medijski tekst dobio zaista veliku pažnju, bude prisutan u javnosti neki duži period i to u konačnici natjera pravosuđe da reaguje. Međutim, ukoliko se neke nepravilnosti objave javno i budu u javnosti dan ili dva, to do tužilaca i ne dođe i ako dođe oni to uopšte ne uzimaju u obzir”, objašnjava on.

Ožegović kaže da je nedavno u Banjaluci na Okružnom sudu direktor bolnice u Doboju sklopio sporazumno priznanje krivice sa Tužilaštvom za nabavku maski i druge zaštitne opreme 2020. godine tokom pademije, a koje nisu bile medicinske. Postupajuća tužiteljica je, navodi on, u završnoj riječi rekla kako to Tužilaštvu ide u korist kako bi se mogli posvetiti drugom predmetu koji se vodi protiv bivšeg vršioca dužnosti direktora Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske (RS) Branislava Zeljkovića, o čemu su mediji također pisali.

Zeljković je uhapšen 16. septembra prošle godine, dok su dan ranije u akciji Ministarstva unutrašnjih poslova RS uhapšeni Saša Marković, direktor banjalučke turističke agencije „Travel for fun“, Slavko Bojić, direktor preduzeća „Procontrol“ iz Banjaluke koje se bavi elektro inženjeringom, konsaltingom i arhitektonsko-građevinskim djelatnostima i Dragan Dubravac, direktor firme „Promeding“ iz Laktaša kod Banjaluke, koja se bavi trgovinom farmaceutskim proizvodima.

Institut za javno zdravstvo RS je od tih preduzeća, po cijenama višestruko višim od tržišnih, vršio javne nabavke na početku pandemije, u martu i aprilu 2020. godine. O sumnjivim tenderima je godinu prije hapšenja pisao magazin Žurnal. Zeljković je u februaru ove godine pušten na slobodu nakon pet mjeseci provedenih u pritvorskoj jedinici Kazneno popravnog zavoda Banjaluka.

Mladen Gajić, direktor bolnice “Sveti apostol Luka” u Doboju, osuđen je u banjalučkom Okružnom sudu na deset mjeseci zatvora za nesavjestan rad u službi. Gajić je ranije sa Tužilaštvom RS sklopio sporazum o priznanju krivice. U kaznu je uračunato i tri mjeseca koliko je proveo u pritvoru.

Novinari rade posao tužilaštva

Ožegović podsjeća da su u ovim slučajevima najprije novinari otkrili nepravilnosti u zdravstvenim ustanovama. Mediji su prvi, kako, kaže, otkrili slučaj kupovine maski u bolnici u Doboju, te tenderske nepravilnosti u Institutu za javno zdravlje RS, kao i sigurno najpoznatiji slučaj gdje se najvišim federalnim zvaničnicima sudi zbog kupovine kineskih respiratora. To su slučajevi, koji su prema njegovim riječima, bili kontinuirano praćeni što je dovelo i do pritiska javnosti, a samim tim i reagovanja tužilaštava, dok mnogo manjih o kojima mediji pišu prođu ispod radara.

“Taj slučaj ‘Respiratori’, kao i svih tih nekoliko gorućih afera iz vremena pandemije, nisu dobile zvanične epiloge. Taj je možda najkrupniji slučaj koji jesu mediji otkrili i da se nije toliko insistiralo i da taj slučaj nije bio toliko zanimljiv javnosti, pitanje je da li bi ikada došlo do procesuiranja, pogotovo imajući u vidu da su zaista visokopozicionirani funkcioneri uključeni u njega”, objašnjava Ožegović.

Portal Fokus krajem aprila 2020. godine objavio je priču o spornoj kupovini respiratora iz Kine. Premijer Federcije BiH Fadil Novalić i ostali optuženi su da su nabavili stotinu komada respiratora ACM812A po uvećanim cjenama, pri čemu se isporučeni respiratori ne mogu koristiti u svrhe radi kojih su nabavljeni – za potrebe liječenja bolesti Covid-19. Tom je nabavkom, prema optužnici, budžet oštećen za 10 miliona konvertibilnih maraka, a suđenje još uvijek traje.

U tom se slučaju sudi i bivšem direktoru Federalne uprave civilne zaštite Fahrudinu Solaku. O zloupotrebama u Civilnoj zaštiti Federacije BiH je još 2019. godine portal Žurnal objavio dokumentarni film “Nedodirljivi”. “Zvanična istraga tada nije bila pokrenuta, ali smo svjedoci i ovih dana da traje suđenje u aferi ‘Respiratori’ koju su takođe otkrili mediji”, kaže za Mediacentar Sarajevo urednik Žurnala Eldin Karić.

Redakcija Žurnala, kako dodaje, nema evidenciju o broju presuda, istraga ili optužnica u kojima su korišteni njihovi tekstovi, no kako kaže, mnogi tekstovi inicirali su istražne radnje na osnovu kojih tužilaštva dođu do novih saznanja i zbog kojih pokrenu optužnice. “Nažalost, sudski procesi dugo traju, pa se i rezultati presuda dugo čekaju”, dodaje on.

Podsjeća da je Žurnal tokom 2016. izvještavao i o nezakonitom, koruptivnom zapošljavanju u Elektroprivredi BiH, da bi godinu dana kasnije glavni akteri bili uhapšeni i u toku je suđenje Amiru Zukiću, tadašnjem generalnom sekretaru Stranke demokratske akcije. U martu 2019. redakcija je otkrila kako su federalni premijer Novalić i federalni ministar Nermin Džindić preko zajedničke firme izvlačili novac iz preduzeća Pretis, čiji je vlasnik Vlada FBiH. Tužilaštvo Kantona Sarajevo je otvorilo istragu godinu dana kasnije. Nakon pisanja novinara Žurnala pokrenute su istrage u vezi sa sumnjivim poslovima Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo (KS) i sarajevske firme „Medit“, a Tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona podiglo je optužnicu protiv vlasnika i direktorice firme EU Explosive. I to je, kako kaže Karić, samo dio tekstova zbog kojih su nadležni istražni i pravosudni organi reagovali.

Zbog “Afere Diploma”, koju je Žurnal objavio u januaru 2019. otvorene su dvije istrage, Tužilaštva BiH i Kantonalnog tužilaštva Unsko sanskog kantona (USK). Tužilaštvo BiH je obustavilo istragu, dok je istraga Tužilaštva USK rezultirala podizanjem optužnice. Žurnal je objavio istraživanje o kupovini diploma u BiH u kojem pišu kako je bez prisustva ijednom času, za svega 17 dana, u prazničnom periodu, novinarka Žurnala završila srednju medicinsku školu.

Tužioci malo koriste pisanje istraživačkih medija

Izvještavanje redakcje BIRN-a BiH je više puta dovelo do pokretanja istražnih radnji, a u nekim slučajevima i optužnica. Izvršni direktor BIRN-a Denis Džidić kaže da je najviše ponosan na činjenicu da je Tužilaštvo BiH kontaktiralo BIRN nakon jedne od priča o silovanim ženama u ratu. “U prilogu smo, naravno, zaštitili identitet osobe, ali je tužilac tražio kontakt, koji smo nakon konsultiranja sa žrtvom i pružili. Pokrenuta je istraga, pronađen osumnjičeni i nakon postupka koji je trajao više godina pred Sudom BiH, Saša Cvetković je osuđen”, dodaje on.

Više BIRN-ovih istraživanja o ratnim zločinima dovelo je i do pokretanja istražnih radnji u predmetima “Tuzlanska kolona” kao i o zločinima u Fojnici, te su tužioci od njih tražili informacije o svjedocima.

“U smislu korupcije takođe smo imali slučajeva da je nakon našeg pisanja otvorena istraga – tako smo posebno tokom pandemije pisali o izolatoriju u Srebreniku i nabavci maski u Sarajevu. U oba slučaja pokrenute su predistražne i istražne radnje, ali postupci nisu rezultirali podizanjem optužnica”, kaže Džidić.

On smatra da tužioci u BiH generalno jako malo koriste pisanje istraživačkih i drugih medija. BIRN BiH, kako dodaje, ima na hiljade priča o neprocesuiranim zločinima, kao i o različitim nezakonitostima u javnim nabavkama. Slično je, kako kaže, i sa nalazima revizora, jer se i na osnovu njih pokreće malo istraga i podiže optužnica.

“Generalno rad tužilaca u BiH najveći je problem u smislu osiguravanja vladavine prava i ignorisanje nalaza kvalitetnih istraživačkih medija je jedan od jasnih pokazatelja politizacije tužilačkog sistema i zarobljenosti države”, dodaje on.

Na osnovu istraživačkih priča portala Inforadar, prema riječima glavnog i odgovornog urednika Almedina Šišića, u posljednje dvije godine pokrenuto je više od deset istraga i istražnih radnji, a većina inicijativa došla je od Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i od Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Federacije.

Riječ je o, kako navodi, istraživačkim pričama o spornom radu direktora Uprave za indirektno oporezivanje Mire Džakule. A na osnovu dvije priče ovog portala koje su se ticale zloupotrebe šiht listi u Parlamentu Federacije, Tužilašvo KS formiralo je predmete. Riječ je o pričama koje su govorile o tome da federalni poslanici prijavljuju da rade u Sarajevu po osam sati dnevno, a da se ne pojavljuju na posao.

“Druga istraga koja se vodi na osnovu naše priče je ona o spornom konkursu za prijem 88 kadeta mlađih inspektora u Federalnoj upravi policije i o tome smo pisali serijal tekstova. Prema informacijama koje su nam potvrđene, već je najveći dio službenika dao izjave o tom slučaju. SIPA je otvorila istragu o spornom dilanju satova za mjerenje struje u šta je bila uključena Elektroprivreda BiH, o čemu smo pisali. Radili smo i nekoliko velikih priča o privatnim fakultetima uključujući Evropski fakultet u Brčkom i Univerzitet Kallos u Tuzli. Nakon naših tekstova tamo je ušao MUP Tuzlanskog kantona, izuzeli su neku dokumentaciju. Nije mi poznato šta je dalje bilo sa tim slučajem”, kaže Šišić.

On vjeruje da teka kada mediji rade vjerodostojno i kao takvi steknu reputaciju da im javnost vjeruje, vidi se rezultat i krene reakcija države. “Tada se osjete i pomaci kojih uistinu ima. Sada kako završe ti procesi to je već druga stvar, to je pitanje korumpiranosti pravosuđa”, dodaje on.

Urednik Žurnala Eldin Karić kaže da se6.

“Svakodnevno objavljujemo nova saznanja o korupciji visokopozicioniranih javnih osoba, ali znamo svi u kakvom je stanju pravosuđe, da se predmeti drže u ladicama, da su tužilaštva pod stranačkim kontrolama, te tako i procesuiranje ne zavisi toliko od medija koliko od brojnih drugih faktora”, objašnjava Karić.

Ipak, dodaje da je svako novinarsko istraživanje značajno, jer su mediji gotovo jedini akter u društvu koji brani javni interes i bori se protiv korupcije.

“Sva relevantna domaća i međunarodna istraživanja i podaci jasno pokazuju da je institucionalna borba protiv korupcije na najnižem mogućem nivou, tako da bismo zaista bez rada istraživačkih novinara bili jedna velika crna rupa”, zaključuje on.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

*

Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje definisan je Zakonom o javnom informisanju, koji u članu 38. kaže: „Zabranjeno je objavljivanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, etničkoj grupi, polu ili zbog njihove seksualne opredeljenosti, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo“. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.

Send this to a friend