17. nov 2017.

“Mislim da te treba ubiti” nije krivično delo

Na današnjoj OEBS konferenciji stručnjaci razmatrali bezbednost novinara u digitalnom dobu. Država: Nešto može da izgleda kao teško krivično delo, ali ne i po zakonu

Kada neko kaže, ja mislim da tebe treba ubiti, to nije krivično delo, kaže Nedim Sejdinović, predsednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine na današnjoj konferenciji OEBS. On dodaje da je formirana Radna grupa za bezbednost novinara pre skoro godinu dana, ali je malo toga urađeno.

Nedim Sejdinović objasnio je na konferenciji OEBS “Razvoj medija u digitalnom dobu” da je rad u Grupi dosta zahtevan, pogotovo kada je u pitanju saradnja i napredak sa državnim organima.

“I samoj premijerki Ani Brnabić smo dostavili zahteve za povećanje bezbednosti novinara”, dodao je Sejdinović. “Videćemo da li će biti pomaka”.

Branko Stamenković, zamenik Republičkog javnog tužioca i Posebni tužilac za visokotehnološki kriminal Republike Srbije i sam je član Radne grupe za poboljšanje bezbednosti novinara u Srbiji.

„Ono što smo do sada uradili jeste da smo uspostavili četiri stalne kontakt tačke na operativnom nivou. To su zamenici apelacionih tužilaca jer oni imaju mogućnost da brzo provere određene informacije o napadima na novinare“, rekao je Stamenković. „Jer i ti tužioci nekada odu na odmor i nisu uvek dostupni, ubrzo smo uveli smo prvu i drugu zamenu. Ideja je da ovi tužioci odmah reaguju na prijave, ne svakog novinara, već prevashodno udruženja novinarskih.“

Stamenković je rekao da su kao problem identifikovali razliku između krivičnog dela i građanske parnice. On je dodao da nešto što mnogim izgleda kao teško krivično delo, to po zakonu ne mora i da bude. Tek kada se zakon eventualno promeni, može drugačije da se postupa.

On je potvrdio da pritisak na novinare kao krivično delo ne postoji, a kada je u pitanju uvreda za krivično delo – ona se vodi kao građanska parnica, dok je kleveta kao krivično delo dekriminalizovana i podrazumeva samo finansijsku odštetu u privatnoj parnici.

„Naše evidencije ne pokazuju da broj napada na novinare raste, za razliku od podataka kojim raspolaže NUNS. Mi imamo 27 do sada prijava od početka 2017. godine, u odnosu na 57 tokom cele 2016. godine. Čini mi se da ćemo u ovoj godini imati smanjenje u odnosu na 2016. godinu“, tvrdi Stamenković. „Prošle godine je 59 novinara prijavilo pretnje, a ove do sada 36. Što se tiče fizičkih napada na novinare, u Radnoj grupi je govoreno da ima više fizičkih napada nego lane. Ipak, ukoliko nemamo elemente krivičnog dela koje propisuje Zakonik, to neće u tužilaštvu biti podvedeno kao tako. Čak i ako jeste propisano kao krivično delo, Zakonik po nekim stavkama propisuje da se mora ići na privatnu parnicu.“

Iz NUNS su dodali da je broj napada na novinare smanjen, ali ne i pretnje, odnosno da je samo pronađen način da se drugačije pritiskaju novinari.

Andrej Petrovski iz SHARE fondacije kaže da broj napada jeste opao, ali da je pritisak postao mnogo više finansijski.

„Imali smo primer kada je novac dodeljen tek osnovanim medijima na zvaničnim konkursima. Određeni mediji su identifikovani kao izdajnički i za njih nema novca niti oglasa“, rekao je Petrovski.

SHARE je razvio sistem pomoći novinarima kojima se preti jer kaže da oni najčešće ne znaju kako da reaguju u slučaju napada.

„Neki novinari ne žele da se zna da su napadnuti, a oni koji i žele nisu sigurni kako da postupaju i kome da se obrate. Zato mi radimo podršku, usmeravamo ih i edukujemo koji su sve koraci i koliko je bitno da prijave pretnje ili napade“, dodao je Petrovski.

Institut u Firenci: Šokirani smo statusom novinara

Profesor Pjer Luiđi Parku, direktor Centra za medijski pluralizam i slobodu medija sa Instututa evropskog univerziteta iz Firence rekao je da se bavi monitoringom bezbednosti novinara u svojoj instituciji u okviru projekta Evropske komisije.

„Razočarani smo i šokirani prikupljenim informacijama“, kaže Luiđi.  „Znamo svi za slučaj malteške novinarke koja je nedavno ubijena. U Italiji vidimo svakodnevne probleme i te poteškoće novinara su šokantne. Jedan italijanski novinar je intervjuisao jednog člana mafijaške familije nedavno. Nakon intervjua kada je kamera prestala da snima, sagovornik je razbio glavu novinaru. Nadležni su rekli da to što je novinaru slomljen nos, nije dovoljno da se uhapsi član familije. Bitno je shvatiti da to nije privatni napad, već napad na novinare. Ali, zbog pritiska javnosti, član mafijaške familije je ipak uhapšen.“

Pretnje smrću, fizičkim napadima, pretnje uzbunjivačima, onlajn pretnje – sve ovo su, kaže Luiđi, pokazatelji veće opasnosti novinara nego ranije.

OEBS: Novinarkama sve češće prete silovanjem

Adis Mustedanagić iz kancelarije predstavnika OEBS za slobodu medija iz Beča kaže da je tehnologija donela velike promene u novinarskoj profesiji.

„Novinari su sve češće mete i to iziskuje novu reakciju“, kaže Mustedanagić. „U 30 zemalja članica OEBS smo imali intervenciju kada su žrtve bili novinari. Napadi na novinare se dešavaju svakodnevno u svih 57 zemalja članica. Često oni koji stoje iza napada ne izađu pred lice pravde. Pogotovo su ugrožene žene novinarke, a zabeležili smo veliki broj slučajeva maltretiranja žena novinarki. Oni su dosegli novi nivo jer se često javljaju pretnje silovanjem.“

Šta je sajber pretnja?

“Sajber pretnja su različiti vidovi napada. To su tehnike koje koriste hakeri koje unajmljuju kriminalci. Jedan od najčešćih napada je “fishing” (pecanje). Podrazumeva da kliknete na llink I da ponovo unesete šifru. Samim tim ste hakeru dalli lozinku I hakovani ste”, kaže Mehmet Koksal iz Evropske federacije novinara sa sedištem u Briselu. Ovo je najveća organizacija novinara u Evropi iz 43 zemlje članice. Predstavljaju 320.000 novinara. „Još jedan uobičajan napad je u sredini, kada novinar ode u na primer kafić gde ima besplatan internet. Postoji mogućnost da se ubaci još jedan uređaj i da presretne Vaš kompjuter. On onda može da vidi nalog, lozinku.”

On dodaje da je sve više restriktivnih zakona zbog borbe protiv terorizma, ali zato novinarski izvori više nisu zaštićeni. Kao primer zastrašivanja dao je slučaj Stevana Dojčinovića, urednika KRIK, koji je bio žrtva kampanje Informera.

“Ne treba ni da razumem srpski jezik da bih razumeo naslov „Sado-mazo francuski špijun”. On je optužen da je strain agent i diler droge. Ovo je kampanja da se napadne istraživačko novinarstvo. U Turskoj se dogodio vrh ledenog brega. Čak 96 sajtova u Turskoj su napali hakeri jer su izveštavali sa kurskog stanovišta nakon pokušaja državnog udara”, rekao je Koksal.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend