06. feb 2020.

Odlazak čoveka, vanserijskog novinara i nepokolebljivog borca

„Vanserijski novinarski talenat. Učitelj, uzor i putokaz. Pre svega čovek“, ovim rečima su prijatelji i kolege opisale Dragoljuba Žarkovića, dugogodišnjeg novinara i urednika nedeljnika Vreme, koji je posle kraće i teške bolesti preminuo juče u Beogradu u 70. godini života.

Foto: Medija centar Beograd

Za Žaretom, kako su ga zvali, tuguje i njegova generacija, novinari „starog kova“, ali i mlađe kolege koje su imale priliku da sa njim rade i da od njega uče.

Grujica Spasović, prvi glavni i odgovorni urednik Danasa, sarađivao je sa Žarkovićem, ali su bili i dugogodišnji prijatelji, te ga je vest o njegovoj smrti pogodila.

– Bez imalo preterivanja, mora se reći da će ova naša prokleta profesija teško shvatiti šta je sve izgubila Žaretovim odlaskom. Prihvatio se, u onim vunenim vremenima, sizifovskog posla. Gurao je kamen sve do poslednjeg dana. A mi smo, kupujući Vreme na kiosku, s nadom i strepnjom mesecima otvarali prve stranice da vidimo da se slučajno nije vratio onaj stari, dobri Uvodnik. Nismo dočekali – kaže Spasović. Priseća se da se sa Žarkovićem upoznao u Borbi, pre tridesetak godina.

– Žare je imao više hrabrosti da se upusti u gotovo nemoguću misiju – da učestvuje u pokretanju nedeljnika koji će biti potpuno usamljen na drugoj strani vladajućeg političkog ludila, od rata, militarizma, klerikarizma. Jednom prilikom, pozvao me je da mu se pridružim u Vremenu. Nezadovoljan nekim događajima u Borbi, prihvatio sam ponudu, i napisao promotivni tekst. Onda su me kolege u Borbi ubedile da ipak ostanem. Odneo sam bocu viskija u Vreme i sve im objasnio. Rastali smo se, ali ostali prijatelji. Do kraja – ističe Spasović. Priznaje da je tužan zbog odlaska kolege i prijatelja, ali da ne žali.

– Možda je on ipak na nekom drugom, boljem mestu. Žalim za sobom, za nama. Šta ćemo mi bez njega, pita Spasović.

Dragan Janjić, glavni i odgovorni urednik Bete, kaže da zna mali broj ljudi koji se nisu slagali sa Žarkovićem, ali da ne zna nikoga ko ga nije poštovao i ko mu nije zavideo na talentu.

– Vanserijski novinarski talenat sa sposobnošću da kratko i jasno kaže ono što želi da kaže, i da pošalje jasnu poruku. Jedan od najsposobnijih i najtalentovanijih novinara koje je Srbija imala. Nije mu nedostajalo ni hrabrosti ni organizacionih sposobnosti. Kroz razne promene vlasti bio je nepokolebljivi borac za slobodu štampe i misli. Obeležio je više generacija novinarskih u poslednjih tridesetak godina. NJegov odlazak je veliki gubitak i za novinarstvo, i za mene lično – ističe Janjić. On podseća da je Žarković gotovo do samog kraja radio, pisao i bio vrlo aktivan.

Za Zorana Sekulića, glavnog i odgovornog urednika FoNet-a, Žare je bio učitelj, uzor i putokaz.

– Talenat bez premca. Služio je na čast novinarskoj profesiji. Bio je lična karta redakcije Vremena. NJen gromobran. Jedno od poslednjih velikih imena epohe srpskog novinarstva koja je na izmaku. Gubitak je nenadoknadiv. Mesto na kojem je decenijama bio u prvom redu novinarstva Srbije i regiona ostaće trajno upražnjeno – naglašava Sekulić.

– Žare je bio poslednja generacija urednika koji su istinski radili sa novinarima, rekla nam je Jovana Gligorijević, pomoćnica urednika Vremena. Kaže da se Žarković mnogo više bavio ljudima i time da ih usmeri, nego samim tekstovima.

– Bio nam je sve i svja i kad god smo imali najteže dileme i probleme, prvo smo se njemu obraćali. Bio je urednik čija su vrata uvek bila otvorena i nije bilo zakazivanja sastanaka da bi se s njim popričalo. Mlade novinare uvek je učio da budu na strani slabijeg i to je najvažnija lekcija koju smo od njega naučili – ističe Gligorijević. Dodaje da je njena redakcija doživela mnogo gubitaka u poslednjih nekoliko godina, „ali sada se prvi put suočavamo sa činjenicom da Vreme više ne može da bude isto“. Povodom smrti Dragoljuba Žarkovića obratila se i redakcija Vremena.

„Svi biografski podaci nisu dovoljni da dočaraju njegovu uredničku i novinarsku lucidnost, talenat i neverovatnu veštinu komunikacije i harizmu. Redakcija „Vremena“ Žaretovim odlaskom izgubila je sopstveni koren i veliki deo identiteta. Pamtićemo ga po svemu, a najviše po spremnosti da na sopstvenim leđima ponese najveći teret pritisaka i da čak žrtvuje i sebe kako bi poštedeo redakciju i sačuvao njen integritet i kredibilitet, navodi se u saopštenju redakcije Vremena.

Žarković je jedna od najistaknutijih ličnosti domaćeg novinarstva

Od Udruženja novinara Srbije je poneo nagradu za životno delo 2018. godine.

Rođen je 1951. godine u Beogradu gde je diplomirao novinarstvo na Fakultetu političkih nauka.

Otac je petoro dece.

Žarković je osnivač i bio je glavni urednik nedeljnika Vreme od 1991. godine.

Pre Vremena je bio novinar i urednik u novinskim kućama Politika, od 1974. do 1987, u Borbi do 1990, i radijski komentator Slobodne Evrope od 1993. do 1998. Sarađivao je sa brojnim stranim medijima, autor je više televizijskih emisija i projekata, i dobitnik mnogih novinarskih nagrada. Izbor Žarkovićevih tekstova je 2016. objedinjen u knjigu pod nazivom „Napredna knjiga – godine uspona Aleksandra Vučića“.

Vreme i mesto komemoracije i sahrane biće objavljeni naknadno.

Todorović: Bio je veliki čovek

– Žare je bio veliki novinar, i veliki urednik, što retko kad, a pogotovu kod nas, ide zajedno. Povrh svega je bio veliki čovek, zato su toliko njegov talenat, i poznavanje zanata, i došli do izražaja. Čast mi je što sam bio njegov pik, i u poslu, i u životu – rekao je Dragan Todorović, novinar Vremena.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend