22. dec 2018.

Veljko Lalić: Čuvar novinarstva

Kad bolje pogledate, on i jeste „jedan od glavnih junaka poslednje dekade srpskog novinarstva, koji je dokazao da Gutenberg nije izgubio bitku sa vaj-fajem“, čak i da takva formulacija ne piše u odluci žirija Nagrade za borbenost u novinarskom izražavanju „Aleksandar Tijanić“, koja je juče na svečanosti u Udruženju novinara Srbije, uručena Veljku Laliću.

Kao tvorac, vlasnik i glavni urednik nedeljnika koji se zove Nedeljnik, Lalić od četvrtka do četvrtka, već šest godina, dokazuje da novinarstvo u Srbiji još nije umrlo, a ka’ će ne zna se. E sad, to što je u Nedeljniku ne umire novinarstvo, ne znači da su baš svi koji izađu u tom listu totalno besmrtni. Lalić je recimo objavio poslednje ispovesti Aleksandra Tijanića, Dobrice Ćosića i raznih drugih „ekskluzivaca“ pred njihovu smrt, što je zapravo dokaz teze da je jedna od deset stvari koju morate uraditi pre nego što umrete – da izađete na naslovnoj strani Nedeljnika. Jer, kažu, ko nije dao intervju Nedeljniku, taj ko da nije ni postojao, a ko nije pisao za Nedeljnik, taj i nije neki novinar.

Upravo su te ekskluzivne ispovesti raznih velikih i značajnih likova zaštitni znak Lalićevog malog radnog kolektiva, sastavljenog od centarfora srpske novinarske reprezentacije, koja se okuplja negde iznad čuvene Madere i svakog četvrtka pokaže nama običnim smrtnicima kako se prave dobre novine.

Lalić je bio je najmlađi glavni urednik neke dnevne novine u Srbiji (Pressa), pre toga novinar i urednik u Večernjim novostima, otac mu je takođe bio novinar, a verovatno da nema većeg posvećenika štampe od njega. Tajnu Nedeljnika, najtiražnijeg srpskog „tjednika“, objašnjava ovako: „Kod nas je specifično to što je 90 odsto redakcije iz novinarskih porodica, praktično su odrasli u redakcijama, pa se oseća i ta strast ka profesiji, jednoj od najlepših na svetu. Ukratko, mislim da je u tome naša tajna“.

Vreme u kome živi njegova generacija opisao je u jednoj od brojnih kolumni: „Ja sam, inače, rođen u korupciji, a ne u grehu… Moja majka je, naime, te davne 76. ostavljena da se satima porađa sama u porodilištu na Zvezdari, tačno preko puta kuće gde smo živeli, jer se na stolu pored porađala „mesarova žena“. Ni to što mi je otac radio u Večernjim novostima, ni to što smo dakle zbog toga imali neke veze, nije pomoglo pred čistim kešom koji je mesar doneo u porodilište. Tako sam ja dobio neko kranijalno krvarenje, pokušavajući da izađem dok je vrištala mesarova žena, ali na moju sreću i ona se brzo porodila, pa nisam završio s oštećenjem mozga, iako mnogima to sigurno ne izgleda tako“.

U srećnom je braku i ima ćerkicu. Napisao je knjigu o knezu Pavlu i 27. martu, a pojaviće se u jednoj maloj ulozi u drugom serijalu serije „Senke nad Balkanom“. Novčani iznos nagrade „Aleksandar Tijanić“ od 2.000 evra poklonio je napadnutom kolegi iz Vrčina Milanu Jovanoviću.

Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.

Send this to a friend