U zemlji u kojoj je skoro svako bar nekad razmišljao ili razgovarao o odlasku iz zemlje, uz osećaj „da odavde treba bežati“, tema za razgovor se nametnula sama. Kako ti talasi očaja izgladaju kod novinara, a kako prolaze? Željko Bodrožić, kao predsednik NUNS-a, često je prva adresa novinara koji imaju osećaj da ne mogu više da izdrže pritisak, uvrede i osećaj progona. Govorio je o razlozima zbog kojih on nikad ne bi otišao iz Srbije, iako ga je previše puta izneverila, ali i o svim bočnim posledicama medijskog progona i propagande koja nam boji svaki dan. Kako sve to utiče na opšte stanje društva? Koliko nam se u međuvremenu promenila, tačnije umanjila, kolektivna pismenost? Šta se sve promenilo dok čekamo te promene?
Govoreći o propagandi, Bodrožić se osvrnuo i na primetno srozavanje nivoa pismenosti u javnom govoru, bilo da je reč o novinarskim sadržajima ili izražavanju političara, čak i onih koji su u samom državnom vrhu:
„Možete da plivate u ovoj našoj Srbiji sa vrlo skromnim fondom reči. Mislim da sam prvi put to hejteri čuo kod Kristijana Golubovića, u njegovoj emisiji, kod kolege Kristijana (smeh), pošto mi je klinac pustio, ja nisam tačno znao kada je počeo sa emisijom Bajke iz podzemlja. On u svakoj svojoj emisiji jedno dvesta puta pomene hejtere, šibadžije, ove hejtere… Onda je krenula Jovana Jeremić da govori ovi hejteri, pa sada i premijerka govori ovi hejteri, poslednjih dana je bilo i na naslovnim stranicama tabloida naslova Hejteri skočili na nas, na primer. Ta reč mi je reč nedelji“, primetio je Bodrožić i ocenio da je očito veliki uticaj emisije Kristijana Golubovića na način izražavanja državnog vrha, a i medija koji ih prate.
„To je već trideset i nešto godina tako, još od ranih devedesetih. Arkan isto nije silazio sa televizije. To svi zaboravljaju. Gostovao je, davao je izjave sa fronta i za ove kao ozbiljne televizije, u to vreme ratnohuškačke, krvave… Zaboravljamo šta je tada radio RTS. Istovremeno nije silazio sa onih TV Show emisija, poput one Minimaksovizije. Ko se seća, zna i da je Arkan vladao sa dvestapedeset reči i da je možda naučio nekih par novih izraza. U suštini, njegov vokabular je bio prilično skroman i to je ušlo ljudima u glavu. Odrasli ljudi, klinci, svi oni gledaju takve ljude i što bi onda oni bili drugačiji, povode se, jer su oni neki junaci, srpski branioci, ljudi kojima treba da se divimo i slično“, rekao je Bodrožić u novoj epizodi podcasta Snaga uma.
Kako u najezdi laži i gubitka poverenja u medije osnažiti informisanje u interesu građana i svest o značaju pouzdane vesti
Grozev: Vrednost FSB izveštaja o zvučnom oružju je nula, duboko je uvredljiv za svakog ko kritički razmišlja
Deset istraživačkih priča koje svaki građanin Srbije treba da pročita
Ostavljanje komentara je privremeno obustavljeno iz tehničkih razloga. Hvala na razumevanju.